svi kažu da je lakše pisati na blogu kad ti ništa ne štima, kad si sav nikakav pa se istreseš...evo, ja nisam mogla jer sam imala osjećaj ako išta iz sebe izbacim van da ću se jednostavno raspasti....što uopće mogu napisati, osim da se osjećam umorno i izmoždeno...nemam naviku dijeliti svoje osjećaje s drugim ljudima, ustvari, ne znam da li sam ikada ikome pričala o svojim osjećajima, nekako, nisam baš tipična žena...iako znam reći da mi treba da mi netko pokazuje svoje osjećaje, ustvari mi smeta ako su pretjerani, volim da me se pusti na miru kad želim biti na miru
eto, veselim se što je danas krasan dan i što će valjda takav i ostati, baš imam želju voziti se napokon na biciklu...ovih dana nisam mogla, jer sam žurila doma nakon posla nešto na brzinu pojesti i onda s L1 u HGZ jer mladi gospodin nije odradio svoja tri obavezna koncerta za glazbeni...sinoć sam baš uživala u napoletanskim kanconama...
stalno me prekida telefon, netko već desetak puta pokušava poslati faks i ne uspijeva mu, trebala bih si nabaviti slušalice s mikrofonom da se ne mučim stalno s dizanjem telefonske slušalice...
više nemam pojma što sam htjela napisati u ovom postu, rastresenost mi je postala dio osobnosti...
Post je objavljen 12.05.2006. u 10:46 sati.