ovo objavih prošle godine na današnji dan, ako ništa drugo, čini mi se da sam bila malo bolje volje

danas svi o titu, sjećam se da sam sadila ruže pred školom, 86 ruža za druga tita ili 88 ne sjećam se baš najbolje, bilo je to davno

pa se sjećam kad smo se primali u pionire, svi su imali plastične zvijezde na kapi, a ja metalnu, sjećam se i zakuske nakon toga, sendvič s odvratnom šunkericom koji nisam pojela, nego sam jela samo kekse, za piti mislim ora (nekakvi gazirani sok od naranče)

čak sam obukla šos kad smo se primali u omladinu, od trapera naravno, pa ne mogu ja biti kao drugi, normalni omladinci, dapače i sama sam bila dio jezgra koje razara cjelinu razreda (šta ćete kad vam je razrednica iz fizike)

što je bilo dobro za vrijeme tita, ne znam kad je umro imala sam oko 11, 12 godina, ne znam ni što je bilo loše, što sama nisam doživjela ne znam, a tuđim pričama baš i ne vjerujem previše

znam kako je bilo nekih godina poslije, prije takozvane demokracije u kojoj je jedino što je valjda čini demokratičnom, brdo stranaka za koje možeš glasati na izborima

nabrojat ću par stvari koje su mi se sviđale u tom dobu:

1. crkva nije imala pravo glasa, bogu hvala

2. mogao si u 2 ujutro ići kući pješke bez velike bojazni da će ti se nešto dogoditi, sad nisi siguran ni u podne

3. u svakoj firmi je bilo zaposleno bar 50% više ljudi nego što je bilo potrebno jer je obično polovica bila na bolovanju zbog obavljanja privatnih stvari, sad većinom 1 čovjek obavlja poslove za 5 radnih mjesta

4. krediti nisu imali valutnu klauzulu, za dvije godine ti je rata za stan bila u razini cijene kruha

5. uspjeli su se manje zadužiti u inozemstvu u 30 godina s oko 20 milijuna stanovnika, nego ovi u 10 godina s 5 puta manje ljudi


6. postojao je najbolji ženski časopis ikada na ovim prostorima "svijet", nijedan današnji nije mu ni do koljena

dosta prošlosti

gledajmo u budućnost