a da ja nešto napišem...

...ili ne...ma hajde hoću nešto...

danas ćemo se baviti opsjednutošću ili ovisnošću nekih ljudi o vijestima, dnevniku i sličnome..

koji početak, kao da sam profesorica, hahaha...obično svi misle da jesam, baš me to jučer pitao fizioterapeut, kad sam ga upitno pogledala, rekao mi je da imam profesorski pogled...a tko zna, možda sam fulala profesiju...

imate li vi nekoga ili ste sami ovisni o slušanju ili gledanju vijesti..

sjećam se svog djeda, svaki puni sat vijesti na 1. programu tadašnjeg radio zagreba...ne dao ti bog da zucneš onda nešto...a tek dnevnik !!! sekunda prolaska ispred tv ekrana je bila ravna smaku svijeta...što sve može biti prikazano za toliko vremena?? ajme meni, poslije valjda čovjek nije mogao u miru spavati zbog toga što je propustio...

a kako tek danas uživaju opsjednuti, svako malo neke vijesti, pa dnevnik prvo na rtl-u, pa na novoj, pa na htv-u...čovječe, koja uživancija...sati i sati preslušavanja jednog te istog...kako je to zanimljivo...

uopće ne gledam vijesti, ako se dogodi nešto jako važno i bitno, saznat ću to najvjerojatnije usmenom predajom opsjednutih gledača istih...

kako se oni osjećaju ako ne gledaju, možda imaju osjećaj da nemaju kontrolu nad svojim životom ako nisu upoznati s događajima lokalnog i svjetskog karaktera, možda je u svemu tome ipak najbitnije gunđanje i rogoborenje iz fotelje bez ikakvih posljedica, uz neizostavno...e da sam ja na vlasti, vidjeli bi vi svi...

zato dragi moji nikako ne propustite dnevnik u 19:30, najgledaniju emisiju na ovim prostorima, jer kako uopće možete živjeti ako to propustite...stvarno ne znam