samo zato što je danas 6 mjeseci...

...kako pišem ovaj blog, slijedi još jedan post...

pitanje je bilo, što će biti prije, 100. post ili pola godine od početka pisanja, nešto slično kao kod novog auta, hoće li prije isteći garancija na vremenski period ili na kilometražu...

rekoh sama sebi, tko zna da li ću izdržati godinu dana na blogu, pa da onda proslavim pola godine, nikad se ne zna...

kako sam i zašto počela pisati...nisam kao većina prvo čitala blogove mjesecima, pa nakon toga odlučila i ja pisati...počela sam čitati nakon što sam sama počela pisati...

kakve blogove najviše volim čitati, one u kojima drugi opisuju svoj život pogotovo ako su s dozom humora, dobre priče, ljude koji zrače čak i ovako preko monitora...ne volim čitati ničija pametovanja i ulaziti u polemike, ako mi se čita nešto zahtjevno, uzmem neku knjigu s police

što mi se ne sviđa na blogu, nemogućnost ostavljanja linkova ako komentiraju ljudi koji nisu s ovog bloga, na svim drugim serverima to je uobičajeno, ovdje se drže kao da su nekakva krema, a i inače o bilo kakvim društvenim kremama nemam baš neko dobro mišljenje...pa ako se dogodi da me ovdje nema duže vremena, znači da sam otišla negdje drugdje, ako će me netko baš žarko željeti čitati, postoji mail na koji se može javiti...

i za kraj, zašto me uopće čitate, mogu odgovoriti i oni koji relativno redovito dolaze, ali ne komentiraju, kod mene se može komentirati i anonimno...

pozdrav, do čitanja

i jedna žlica vegete

baš si nešto mislim, da li mi u hrvatskoj znamo kuhati bez vegete...

pitam mamu, jesi opet presolila meso...ma nisam, samo sam ga malo povegetila

kuha juhu...bože, pa nema vegete, šta ću sad

a od čega se uopće sastoji vegeta, od sušenog povrća, soli, nekakvih pojačivača okusa (neću uopće razmišljati o tome što je u njima), bojila i slično

ako kuhate, znate li skuhati juhu, gulaš, nekakav saft bez vegete ili se ne upuštate u takve eksperimente

a kad smo već kod tog začina, koji bi bili sastojci jedne žlice začina za naš bosanski lonac zvan život (kome nije jasno o čemu se radi, ima post od 24.10.)...puno ljubavi, osmijeha, zagrljaja, strpljenja, sreće...i bilo bi jako ukusno svaki dan

inače, i dalje možete predlagati teme na donjem postu

ne mogu se sjetiti o čemu da pišem..

i da, uvijek zaboravim, ako netko slučajno treba, želi, ne može živjeti bez gmail adrese a iz nekog razloga je još uvijek nema, neka se javi

došlo mi da nešto napišem

blog nam je opet popizdio, vrijeme je u budućnosti, neki blogovi opet nepostojeći...

ne znam da li je to od vremena, ali izgleda da dosta muškog roda nije baš normalno u zadnje vrijeme, zaključujem čitajući neke ženske blogove...vjerujem da su mnoge od nas poželjele da su bogomoljke...

mislim na kukce, da ne bi bilo zabune ;DD

ne morate ni komentirati ovaj post, pošto stalno imam -1 post bez komentara, sad će stanje biti 0

100. post iliti jubilarac

baš sam odgledala gilmorice...pa me nešto strefilo...

koliko god trajao telefonski poziv ili razgovor nikad vam nije predug...čije lice vidite
kome prvome želite ispričati nešto što vam se dogodilo...čije lice vidite
s kime bi otišli na dugo putovanje...čije lice vidite
koga prvog želite vidjeti kad se ujutro probudite...čije lice vidite
ako želite, kao ja, da vam netko nešto otpjeva pod prozorom...čije lice vidite

dodajte još nešto čega se sjetite..

baš je lijepo ako ste vidjeli onoga ili onu s kojim živite ili ste u vezi...

ja ne vidim nikoga..

kao i u kuhinji, od istih sastojaka netko će skuhati poslasticu, a netko nejestivu splačinu...

život je nepredvidiv bosanski lonac...

večernji provod

petak navečer, kaj mislite kako se laprdava zabavlja...leži na trosjedu sa svojim kućnim ovisnikom o gledanju svih večernjih informativnih emisija i štrika šal...da, da...sjećate se možda da sam prije par mjeseci pisala o tome kako je štrikanje dobro za živce...e pa, našla sam doma nekakvu vunu pa me primilo štrikanje i tako te večeri sam proizvela oko tridesetak centimetara šala....ovo zvuči kao da smo u osamdesetima, a nismo stvarno, časna pionirska riječ...

zato je subotnja večer bila puno zabavnija...50 godina eurovizije....usput vožnja sobnog bicikla skoro jedan sat dok me mišići nisu počeli boljeti, onda malo rastezanja da ne dobijem upalu mišića...a onda sam čak počela i plesati, nisam mogla odoljeti kad sam vidjela onaj belgijski par iz 1973.....rasplakala sam se od smijeha...a uz acu kostadinova mogu čak pogledati i izbor za miss...no uglavnom meni najdraža eurovizijska pjesma proglašena je trećom svih vremena...

da, da, ja sam jako romantična dušica, i da mi netko zapjeva pod prozorom otišla bih s njim na kraj svijeta, ali to nitko ne zna, a vi nećete nikome reći...

a da ja nešto napišem...

...ili ne...ma hajde hoću nešto...

danas ćemo se baviti opsjednutošću ili ovisnošću nekih ljudi o vijestima, dnevniku i sličnome..

koji početak, kao da sam profesorica, hahaha...obično svi misle da jesam, baš me to jučer pitao fizioterapeut, kad sam ga upitno pogledala, rekao mi je da imam profesorski pogled...a tko zna, možda sam fulala profesiju...

imate li vi nekoga ili ste sami ovisni o slušanju ili gledanju vijesti..

sjećam se svog djeda, svaki puni sat vijesti na 1. programu tadašnjeg radio zagreba...ne dao ti bog da zucneš onda nešto...a tek dnevnik !!! sekunda prolaska ispred tv ekrana je bila ravna smaku svijeta...što sve može biti prikazano za toliko vremena?? ajme meni, poslije valjda čovjek nije mogao u miru spavati zbog toga što je propustio...

a kako tek danas uživaju opsjednuti, svako malo neke vijesti, pa dnevnik prvo na rtl-u, pa na novoj, pa na htv-u...čovječe, koja uživancija...sati i sati preslušavanja jednog te istog...kako je to zanimljivo...

uopće ne gledam vijesti, ako se dogodi nešto jako važno i bitno, saznat ću to najvjerojatnije usmenom predajom opsjednutih gledača istih...

kako se oni osjećaju ako ne gledaju, možda imaju osjećaj da nemaju kontrolu nad svojim životom ako nisu upoznati s događajima lokalnog i svjetskog karaktera, možda je u svemu tome ipak najbitnije gunđanje i rogoborenje iz fotelje bez ikakvih posljedica, uz neizostavno...e da sam ja na vlasti, vidjeli bi vi svi...

zato dragi moji nikako ne propustite dnevnik u 19:30, najgledaniju emisiju na ovim prostorima, jer kako uopće možete živjeti ako to propustite...stvarno ne znam

da se malo javim...

evo, ako ne znate što bi sa sobom, skočite malo ovdje, razveselite razglednicom bolesnog dječaka...trk do kioska...zahvaljujem non`se na ukazanom :)

ukoliko pak hoćete malo hraniti ego, onda skočite ovdje, budem si uokvirila rezultat ;DD, živi sam dokaz da to ništa previše ne znači u životu..

kad to obavite, svi van na sunce, prestanite buljiti u te monitore i jačajte mišiće jer ćete inače jednog dana hodati svijetom savijeni u struku ;DDD

ajmo, 1, 2, 3....sad

blog radi

ulogiravanje baš nije bilo tako brzo, vidjet ćemo sada kod objave posta da li se popravila brzina ;P
bila laprdava u petak na pregledu kod kirurga, nije još bilo vrijeme pošto terapija još nije gotova, ali boli me koljeno baš tamo gdje me ne bi trebalo jer je uzrok kakti otklonjen a preskače sad na lateralnom dijelu...i kaže meni striček kirurg, a jedino možemo ponovno artroskopirati, dođite ako se stanje pogorša...
ma baš krasno, evo idem, dapače trčim ponovno u bolnicu ;P
i tako laprdava natjerala svog supruga, više formalnog nego stvarnog ;P, da joj izvuče sobni bicikl iz svekrvine skladišne sobe i lijepo je jučer sat i pol vozila bicikl uživajući u slušanju i osjećaju preskakanja u koljenu, divota jedna...obožavam kad mi u koljenu nešto škljoca &%$$#"...
rezultat vožnje, za sada me jedino boli dupe, i to bukvalno, morala sam si u drugoj turi staviti jastučić na sic ;DDD ...šta ne mogu na bicikle stavljati nekakve udobne sjedalice ? sram ih bilo..

još jedno čudo...

čudo od organizacije dolaska državnika u zagreb...ljudi već više od dva i pol sata stoje u koloni na blokiranom raskrižju slavonske avenije i v. holjevca...sramota...

ako je i nastavak tako organiziran, bolje nam je da ni ne izlazimo nikuda idućih dana..

UPDATE:19:50 napokon je nakon 4 sata krenuo promet ulicom hrvatske bratske zajednice - još jednom, sramota

čudo jedno...

...rade komentari i blogeditor a piše da neće, sve nešto obrnuto....obično kad nema nikakvih upozorenja, onda ne funkcioniraju baš najbolje...

a mene zanima kako funkcionira mozak onih, ne znam uopće kako da ih nazovem da ne uvrijedim osobe rođene s nekom mentalnom retardacijom, koji trgaju stolice po stadionima, divljaju i time diljem svijeta pronose višestoljetnu kulturu iz koje potječu, tipa, od stoljeća sedmog tu divljaci dišu...

nisam primjetila da ljubitelji bilo kojeg drugog sporta imaju takve navike...da li se tako opsjednutim ljubiteljima nogometa možda odstranjuju dijelovi mozga potrebni za civilizirano ponašanje, žive li samo s onim dijelom kojeg vučemo iz kamenog doba...

bljak, fuj, pljuj...

moja averzija prema bilo čemu u vezi nogometa s godinama se samo pojačava, to uopće nije moja krivnja, ne volim nogomet, ne volim nogomet....i baš mi je žao što švedska nije pobijedila, što god vi mislili o tome, jer se sve grozim silnih reklama sa žujom i karlovačkim u vrijeme svjetskog prvenstva...brrrrr, sva se stepavam

evo ga

tu je novi dizajn, meni se sviđa, ne znam kako vama

ako koristite IE malo će se preklapati slova s boxom sa strane, ali sve se vidi pošto je podloga transparentna...

šta se radi kad se ništa ne radi

laprdava je postala kao besposlen pop što i jariće krsti....vidjeli ste jučer da sam se zabavljala sa statističkim blogopodacima....danas nisam znala šta bih sa sobom, više mi se i ne čita, televiziju i tako skoro nikad ne gledam, nema smisla da opet gledam odbjeglu nevjestu ;DDD...zašto mi se tako sviđa taj film, pa htjela sam isto to napraviti na vjenčanju ali sam bila previše odgovorna ;))))....

razmišljam šta bih radila, pa mi padne na pamet isprobavanje šminkanja na razne načine, ali to mi se baš i ne da..i inače se baš ne šminkam, ne zato što mi se ne da, nego zato što mi se ne da to skidati kasnije ;)) a kao što znamo nije dobro za kožu ne skidati šminku...

zato sam prčkala po kosi i sad sam ponosna vlasnica irokez frizure, baš čekam miceka kaj bu imao reći na to...e konzerva moja...sigurno mu se neće svidjeti ;DDDD

i pošto mi već polako ide na živce ovaj dizajn, idem se sad pozabaviti promjenama...u tu svrhu sad ću otvoriti jedan blogić (hihihihi) da ne bi slučajno u prilagođavanju predloška koji ne odgovara bloghaeru cijeli ovaj "dražesni" laprdalasti blogić nestao u bespućima interneta...

bolje bi mi bilo da vježbam kvadriceps i koljeno - ovo moram spomenuti jer se ljudi tuže da otkad ne spominjem koljena imaju problema s njima ;))))

pusa

čemu toliko blogova, pitanje je sad

37.100 otvorenih blogova, napišeš jedan jedini post i već si na 20.383. mjestu po broju postova...baš me zanima što je s onih 16.717 blogova razlike, oni nemaju niti jedan post?..
imaš blog s 5 postova, i već si na 8.435 mjestu s postovima, na njemu 14 komentara i time zauzmeš 6.122 mjesto po broj komentara...

baš me zanima tko je otvorio sve te silne blogove bez ijednog posta, zašto ih ne obrišu...ili ih je otvorilo uredništvo da se diči s brojkom od toliko blogova...ne znam, znate li vi možda...

ajde lijepo obrišite taj višak, možda server bolje proradi ;DDD

90. post

tko zna kakav će ovaj post ispasti, prošli je za zvučnu podlogu imao prijenos sjednice sabora, a ovaj nogometnu utakmicu, pošto i jedno i drugo loše utječe na rad mojih moždanih vijuga, pripremite se za baljezganje...jebate, sad još i thompsona puštaju na stadionu...sve si mislim da ja ovo samo spavam i jednog dana ću se probuditi iz noćne more i otići izmučena ali sretna što je sve ovo bio samo san, na svoj dobro plaćeni posao u stockholmu...

i baš negdje u prijelazu s cool natrag na almostcool listicu, vidim ja u svom trackeru posjet s ip adrese sabor.sabor.hr i sad si ja već tri dana mislim tko to tamo ne radi nego čita blogove za vrijeme radnog vremena ili bolje radi li tamo itko...uglavnom zabranjujem čitanje blogova za vrijeme radnog vremena svima koji žive od naših poreza, dopušteno je čitanje samo nezaposlenima, umirovljenicima, đacima, studentima i svima onima koji rintaju od jutra do mraka na radnim mjestima, prijavljeni na minimalac, s godišnjim odmorom od maksimum tjedan dana...jasno?

inače, pošto prođoh kroz sve tri liste, mogu vam reći da nema nikakve razlike, na svakoj listi ima 10-20 % blogova koje vrijedi pročitati, server ne radi nigdje dobro i to je to...

završila sam s prvih deset terapija, dobila još deset koje počinju 17.10., tako da nema šanse da se vratim na posao 20., ne želim se cijeli život osjećati ovako invalidno i šepati zbog glupog posla, imate direktore 400000 nezaposlenih, naći ćete valjda nekog drugog, pa i tako kažete da poslove tipa katica za sve može raditi bilo tko...

na terapiji je inače zabavno, pogotovo na vježbama....kažem ja svojoj susjedi na strunjači..joj, kak' ti možeš toliko približiti nogu guzici...odgovori ona meni, zato što je velika, udebljaj se...
privlačimo nogu prsima i zaključih da si trebam ugraditi silikone pa će mi koljeno biti više privučeno...

o yes, ovaj post je još bolji od prošlog, kad završim na fresh listi molim da me promptno obavijestite pošto rijetko posjećujem naslovnicu..

pozdrav

kiša pada...

a što se događa...

skoro slučajno obrisala blog, bravo ja...

L2 mi je rekao..pojela si toliko tijesta, sad još i dvije palačinke, ako si u nekoj depresiji ne moraš samo jesti, dovoljno je da kuhaš

L1 mi je prenio komparaciju pridjeva lijep koju je danas izrekao njegov profesor iz hrvatskog...lep, mnogo lep, lep k'o pička...stvarno posebna gimnazija...i da, dobio je 5 iz latinskog

sad će još malo doći miceko i onda će me cijelo popodne gnjaviti s tim kako ne može odlučiti kaj da sad trenira...

ja opet sigurno neću vježbati nego sjediti i čitati blogove i onda kukati kako me sve boli...

sad sam se sjetila, moram po uputnicu, a možda skoknem i do frizera...zato završavam da ne dočekam sve one koji će doći s posla i napraviti gužvu u čekaonici...

pusa

copy paste na djelu

nema smisla da vam stalno pišem o tome kako me boli koljeno, a i vrijeme je nikakvo pa sam još ljenija nego inače....evo vam jedan postić od prije, u njemu se bar ne spominje desno koljeno, samo lijevo hihihihihi