Kada zaklope se oči

Počeo sam se osjećati usamljeno,pa sam odlučio ostaviti post,kako bih se pridružio drguim blogerima kojima je možda također dosadno pa sada pišu....
Danas sam totalno u kurcu...niš mi se neda ,dosadno je,još uvijek sam bolestan i što je najgore,stari mi ima rođendan...zašto ljudi moraju imati rođendane baš kada ne treba...zašto uopće postoje reođendani...jedva čekam dan kadaa bude projekt "dijete iz epruvete" krenio na "tour" kroz svijet...ma zajebavam se...ali ono,ljudi bi i u tom slučaju našli način na koji bi mogli negdje ubaciti taj rođendan...možda bi brojali od dana kada su uzeli dna za kloniranje...to je vrlo zanimljivo kako ljudi mogu biti tvrdoglavi i razboriti za nevažne stvari...neznam zašto,ali ja uvijek kada pišem,skrenem sa teme...evo ga,uspio sam se malo oraspoložiti...uglavnom,sve je to "Bog",ili u što već čovijek vjeruje,stvorio tako jednostavno,ali zapravo toliko komplicirano...trebali bi uvesti pravilnik "jednostavnog življenja" jer ovako ljudi nasmažu samo komplekse i sve uvijek pada na krivo oko...(opet ja sa svojim fix idejama)ipak,koliko god mislili da nam je život u komi,raspadu ili kako god,zapravo neshvaćamo da je sve to potrebno da bi se razvili dalje,jer prvo moramo naučiti obnavljati,da bismo mogli rušiti...neki međutim,to prebrode bez ikakvih poslijedica(zbog velike želje za životom,ili možda optimizma),a neki budu jednostavno preslabi,te klonu,klonu pred nekim odlukama ili događajima možda u trenutcima TADA važnima za njihov život,ali ne vide zapravo dalje od zavjese očaja i dvostrukog zida mržnje...jednostavno okončaju život,ili bar pokušaju,jer misle da nemogu dalje...a najteže bude onima koji neuspiju u tome...jer zapravo tek u najtežim trenutcima ,poput prijeteče smrti,shvačamo da zapravo želimo ovaj život i da volimo ovaj svijet kakav je,sa bezbrojnim pogreškama i krivuljama...isuse,pa di sam ja otišao...vidite kad se čovijek opusti,gdje završi započevši samo sa nekom banalnom temom...volio bih da mi date neke prijedloge za možda čak i otvorene rasprave ili ti diskusije,ono što vas zanima...ili rješenja nekih problema,do kojih možemo zajednički doći...možete mi se i povjeriti ako baš želite(ja sam kao svečenik:)-pa ćemo pokušati rješiti i te probleme...hvala čitateljima,čuvajte se i pozdrav!!

Ah...dosadno mi je!!još uvijek me drži bolest,nemogu van(da,smijte se!!),ne mogu više ni sjediti u kući...u ovih par zadnjih dana komp i ja smo se jako dobro spriajteljili,a to baš nevolim...i stražnjica mi se sjedinila sa stolicom...(čujem vas :)
I opet putem toga,napušten i izoliran od cijelog svijeta,opkoljen debelim zidovima viroze i izopćen iz kućnih akcija,stvara mi se jedno pitanje...i stalno se projekcija tog usranog pitanja povećava na mom obzorju pogleda..kako to mrzim.Nekada poželim jednostavno izvući utikač...
Ah,da...pitanje...današnje pitanje glasi:"zašto li su ljudi toliko neodlučni?!?"
Zbog čega sve to??nemogu li,kada nešto odluče ili se dogovore,to onda i ispuniti??ili ti održati??
Vjerojatno to proizlazi iz te toliko tešeke za izreći fraze "ne" ili ti niječnice...Možda je to strah da bi se mogla opozicijska osoba naljutiti na tebe?neznam...znam samo,da ako ti je ta osoba prijatelj,shvatiti će!!
Kad sam već toliko utonija u taj svijet monotonije i polako zapao u životnu rutinu,se ni ne mogu više ljutiti na nikoga u svezi "neodlučnosti"...morao sam se pomiriti s tim da je tamo vani život...Zašto bi netko propadao tu zujeći sa mnom(ili zabavljajući se -haha) umjesto biti vani??ali to je istina,i ja to shvaćam,ne smeta mi više...
Našao sam način kako da dane učinim kraćima i zanimljivijima ,te to i radim...ako ima koga zainteresiranoga(a da je bolestan)neka mi se javi na mail :)
Neznam jednostavno što li da kažem protiv tog kompleksa neodlučnosti...samo mogu reći da ni jedan kompleks nije neizliječiv i ljudi potrudite se da to svladate...pomoći ćete ljudima oko sebe i na kraju i sebi...možda se sjetite završnih riječi iz oskarske pjesme "lose yourself" :"you can do anything you set to mind to,man!"
hm...zato ljudi,neću vas više gnjaviti...samo ću reći pa-pa i uživajte...jer nisam raspoložen da završim ovu "raspravu" sa samim sobom...možda u slijedećem postu...

Nakon dugog razmišljanja i borbe s dvojbama i očajavanju iz općih razloga došlo je i to pitanje:"jesam li ja lud??"
to pitanje je moglo potaknuti mnogo razloga i vjerojatno je...možda se čovijeku nakon nekog vremena jednostavno nakupi sve što mu predbacuje ta okrutna sadašnjica...no ipak,odlučih zapitati svoju svijest koji bi to čimbenik mogao biti da toliko utječe na moju svijest...hm...
Razmišljanje je nekada stvarno zamorno,ali ipak nenadmašivo...razmišljanjem čovijek dođe na svakakve fix ideje...koliko god sam razmišljao nisam nailazio na odgovarajući odgovor,niti na neku uputu,pa čak ni neki prokleti trag...NIŠTA!!mislio sam možda nisam dovoljno razmišljao...
malo sam mislio i da sam preglup da nadiđem svoje mogućnosti.Ne,nije to to...svaki čovijek ima sposobnost rasti dalje i postizati nove rezultate.A glup nisam,zaboga(valjda),ako sam uspio upisati gimnaziju(to su te riječi utjehe,ali samo prividno,jer sam se sjetio nekih izgubljenih slučajeva koji lutaju tom školom kao izgubljene duše na putu u raj-ili tako nešto)Nažalost,vratio sam se na noge i svijest,ali opet taj prokleti razlog ostao je ne razotkriven,mislim da će i zauvijek ostati...ljudi neke stvari jednostavno zakopaju preduboko u sebe i na kraju ne razumiju više ni sami sebe...jedna vrlo glupa osobina,ali šta ćeš...šta je tu je!i tako prihvatio sam taj poraz i sjetio se stihova koje sam jednom napisao prijateljici(koji su dostupni i u jednoj pjesmi):"jedna suza niz oko,za čovijeka što znači,život,izgubljena bitka,al' svaki dan sam jači,doć'će taj trenutak,mojih 5 minuta,ja i božja ruka,pojas šampiona oko struka..."
Neznam,dragi moji čitatelji,zaključite sami...a vi moji sudrugari i prijatelji,mi to odgovorite kada se bumo vidjeli u školi...e,da,jedna velika pusa mojoj nini...i...neka ne pati ;)

U zadnje vrijeme mi se događaju čudne stvari...
Prvo zapadnem u bolest...onda se neki ljudi počnu ljutiti na mene iz nekih nepoznatih razloga...zatim,kada ih slijedeći put vidim opet smo kao najbolji prijatelji...onda nesporazumi u obitelji..pa čak i izdaje...tada opet sve kao u pink world-u...onda neke stvari u kvartu skrenu na krive staze.......mislim si,proći će to brzo...i ono prođe...ali me još uvijek muči to što sam toliko znatiželjan..želim znati što će se sutra dogoditi,hoće li biti gore nego sada??ili će se poboljšati...neznam zbog čega,ali to je valjda neki ljudski nagon da uvijek žele znati što im slijedi,da se kao mogu "pripremiti"...no ipak prihvaćaju najveću laž na svijetu da u određenim trenutcima svoga postojanja izgubimo kontrolu nad vlastitim životima te da njima počinje upravljati sudbina...ali opet tu dolazi pitanje zašto??možda je to samo razlog da je ljudska svijest toliko jednostavna,da ima samo jedan nagon,a to je nagon za preživljavanjem...(preporučujem film:"basic instinct")iz tog nagona izgleda izlaze svi naši ostali nagoni pa i problemi...čovijek je tako rečeno zapravo podređeno biće...vjeruje u boga,i bog mu tako kroji njegovu sudbinu i život...on živi po božjim principima...koliko god mi to odbacivali,kada bolje razmislimo,to je tako...čak i stari proroci su živjeli tako,zapravo,njihova je svrha bila pratiti božje fix ideje,ali,kada pogledate realno,zapravo je Ilija jedini bio koji se usprotivio božjoj volji(bar je tako mislio)...no,to je opet bio samo dio božjeg plana...čitam sada upravo tu famoznu knjigu paola coelha "Peta gora" i cijelo vrijeme razmišljam kako su ti ljudi tada zapravo bili isprazni...mislim zapravo da je glavni problem naš strah koji nastaje opet od onog početnog i glavnoga nagona za preživljavanjem,no mislim da je to tema za slijedeći post...za sada želim samo čuti vaše cijenjeno mišljenje,zašto li je tako teško održati kontrolu nad svojim životima??

Evo jedna zanimljiva slika koju sam našo surfajuću netom...
Unatoč tome,velikom,gotovo nadljudskom otporu današnje mafije,naša policija(da...naši isto nešto znaju)
ipak uspije spriječiti večinu mafijaških napada na naš narod...izgleda da ima švercanje droge toliko ne smeta,jer vjerojatno i oni nešto novaca uberu na taj način(da,da,da...nije naša policija najbolja...ima i tu korupcije...malo ih pohvališ,a onda useru)
Čudno je jedino to kada se u javnosti spomene tržište opojnim sredstvima,nitko ništa ne zna i sve je u istragama...bullshit...no,ipak,nekako se mi,narod hrvatski,uspijevamo sami obraniti toga koristeći močno vatreno ili hladno oružje,ili ti još močnije oružje:"riječ".
Jedan veliki čovijek je rekao jednom:"sva hladna ili vatrena oružja imaju trenutan učinak i ne moraju ostaviti tragova ili dužih poslijedica...ali nož se nađe,pištolj se čuje i ostaje metak,otrov se otkrije...no riječ,riječ je mnogo močnija,zadaje trajne rane na ljudskoj svijesti i što je najbolje,nevidljiva je...najhladnije i najsuvremenije oružje koje u sklopu izopačenoga uma može pokoriti i cjelovite narode..." -dobro,nije sada baš tako točno rekao,ali nešto u tom prevcu:)
P.S. hvala svim mojim čitateljima...

Nešto malo o najboljem filmu snimljenom ikada,koji prikazuje korupciju društva:

Drugi svjetski rat upravo je završio, mladi vojnici vratili su se u svoje sigurne američke domove, a ranjeni veteran Michael Corleone sa svojom mladom zaručnicom Kay Adams na vjenčanju je svoje sestre Connie. Idealna prilika da Kay upozna obitelj svojega zaručnika. Njegova se obitelj, međutim, prilično razlikuje od ostalih dobrostojećih američkih obitelji: don Vito Corleone, najmoćniji čovjek američkog podzemlja, mladenkin je otac, Michaelova braća Sonny i Freddie vojnici su u privatnoj, moćnoj vojsci njihova oca, posvojeni donov sin Tom Hagen odvjetnik je koji se bavi financijskom stranom obiteljskog biznisa.
Don Vito Corleone običan je “narodski” čovjek i prijatelj svakome tko ga zamoli za uslugu. No vrijeme se mijenja, a ljudi staroga kova, poput Dona, teško se privikavaju na promijenjene odnose snaga. Nakon što don Vito odbije sudjelovati u novopokrenutom “biznisu budućnosti”, trgovini drogom, počet će žestoki rat između najmoćnijih njujorških mafijaških obitelji, a čak i oni koji su se držali po strani, poput mladog Michaela, naći će se uvučeni u krvavi koloplet vendette. Kum Marija Puza, odmah je nakon objavljivanja, davne 1969. godine postao svjetski hit, a broj prodanih primjeraka preko noći je dosegao vrtoglavi iznos od 21 milijun. Do danas je postao klasik preveden na gotovo sve svjetske jezike, a filmske scene iz Kuma odavno su se svima duboko usjekle u pamćenje. Puzove danas već legendarne likove na filmskom su platnu utjelovile filmske ikone poput Marlona Branda, Ala Pacina, Jamesa Caana i Roberta Duvalla, a mnogi od njih upravo su u višestruko nagrađivanom serijalu Kum u režiji Francisa Forda Coppole ostvarili uloge života. I sam Puzo za adaptirani je scenarij nagrađen dvama Oscarima, a nezaboravne fraze i likovi postali su dijelom moderne kulture.

Naravno,ako vas išta zanima možete se obratiti i meni na mail adresu ili komentarom ostaviti pitanja,o kojima ja mogu nešto malo i potražiti te vam dati možda zadovoljavajuće odgovore(potrudit ću se:))

Ljudi mi često postavljaju glupa pitanja...je li se bojim smrti...naravno da se bojim smrti ... ne želim još umrijeti...pitaju me koju sam školu išao i u kojem sam kvartu odrastao...ljudi ,netiče vas se ... još uvijek me to ne jebe...
...

Smrt je česta stvar pa čak i navika
Život je i onako vać samo čista statika
Promjene se i tako rijetko događaju
Stvari vrijedne pažnje stalno se odgađaju
No zato te sada pitam iz razloga
Da utvrdim jesi li u životu imao nečega vrijednoga

jesi li ikada nekoga toliko volio
za život njegov redovno si molio
da pripoji se tvom
da tvoje srce nađe dom
redovno zaradiš koji som
no jebeš novce kada samoća doma vlada
slavina šteka u domu curi kada
ubojstvo iz očaja...ne nije to rješenje
učini nešto za svoje nutrašnje pomirenje
pokreni se naprijed pred nju stani složno
jer sve su emocije potkožno
čekaj svoj trenutak
znaš da doći će i taj dan
da ispuniš svoj san
ništa lakše isključit ću centar za bol
amputirati srce zaboraviti na one što volim
bit će to moj trenutak
moj dan privilegija
stalno vodstvo bio sam tuđih legija
bit će to mojih 5 minuta
od crnih skuta
do cigana što luta
emocije su snažne no ne i uvijek važne
često i lažne prolazne i vlažne
nemoj sada plačom ceste namakati
jer u protivnom morat ćeš prepreke preskakati
sve što život nameče ogledalo je suza
di je sada tvoja inspiracija ,tvoja muza?
nadahnut sam rimom prenosim poruke
dok mirno cestom uklanjam zlotvore
znat će svi što mislim jebeni život na 12 inča
ja sam poput pinča
stisnut u kavezu svijetlo mi vid ometa
svi me mrze jer sam im izvan dometa
obavim posao ,1 metak iza kuče
mrzit će me više nego danas i juče'
vadit će me iz ladice samo kad im paše
pederi će uživati satisfakcije koje nisu naše
za sve što je moje dajem zadnju kap
krvi koja me na životu drži
sada stojim uspravno kao što stoji štap
kiša mi kvari frizuru
svirati će simfonija u mom duru
u jednom danu promijenit ću cijelu strukturu
uništiti ću ti vanjsku glazuru
ako misliš da ćeš proći nedirnut dok diraš moje
sada stojiš uplašen dlanovi se znoje
priča je gotova ja uzimam svoje
tko kaže da pare ne padaju sa neba
zaradiš jednom pa se rodi beba
kada ne paziš uništiš sam sebe
zajebo si pos'o buraz
tko te jebe
mi kupujemo sami vama kupuje tata
tajna sumjivog zanata
ubojstvo iz inata
imaš odijelo oko vrata je kravata
državni sud moj je protivnik još od rata
nema ti spasa žikiš žiku na sred kvarta
uprskao si sve već od samog starta
kod nas nema preživljavanja na sići
dok imaš pare s njima se i dići
nemožeš zaradit' ako nemaš šta potrošit'
jebeš legalu dok su djeca doma gladna
zakoni se krše
političari klapa jadna murjaci hrpa gadna
složeno čine naciju punu sranja
nikakvog poštovanja
4 godine ulične diplome
rušimo sisteme i postavljamo nove
nemoguće postaje moguće
magija i uskrsnuće
krade se bez mjere
polovit ću populaciju jer ne volim kretene
najjače su riječi iz dubine duše
ne izlazi van kada jak vjetar puše
mogao bi otpuhati te iz vana
dok gledaš oluju kak' se sprema kroz prozor stana
pad sistema uslijedio je prvog dana
svijet se i dalje okreće diže se galama
završna riječ je moja
sve se raspada pjesnici poput tolstoja
idem dalje i bez podloge
svi se sada bacaju meni pod noge
knjige zapamtit će zlotvore
pa kad ih djeca jednom otvore
shvatit će ljudi moja obećanja
vratit ću se da počistim svoja sranja



rekao sam sam sebi da neću više djeliti sa ljudima svoje intimne stvari,no,kako se i kaže u ovoj mojoj pjesmi u koju sam toliko entuziazma uložio(haha),ne jebe me više ništa...tako da...uživajte ... za danas je bilo dosta,but i'll be back!!
(P.S. točke su moćne :) )

Vidite,ovo vam je jedna super spaljena i ispravna cura i ujedno i moja prijateljica koju jako volim i za koju bih poginuo(ne iskušavajte:)
Također,i link za njen blog se nalazi na ovoj strani protkanoj nevjeri u mene,te se možete uvjeriti sami je li ona cool :)



Danas sam baš raspoložen za pisanje...baš cool...

Ova slika upućena je mom idolu i prijatelju(naravno,hehe)...
Vjerujem da su mnogi ljudi protiv eminema iz nekih osobnih ili opće poznatih razloga,no to mene ne zanima previše...konačno,ovo je stranica gdje se sve može objaviti,tj. ovo je umjetnička sloboda blogera...zato,onima kojima se ne svidi ovo nemogu pomoći,nego savjet,jednostavno zaobiđite ovaj blog...hvala...uživajte

Pošto mi je vrlo teško shvatiti ovaj posve "komplicirani" način objavljivanja privatnih stvari,kao npr. slika,ćete morati još koji dan sačekati da ja to polako ali sigurno riješim...
Ali ipak ajmo nešto barem textualno objaviti...
Život je usran...bolestan sam i moram ležati i odmarati...zamislite...ako te netko ne rokne s leđa pokupiš virozu...zanimljivo,ali ipak glupo...
Zamislite da vas društvo čeka da izađete,a vi im samo sa prozora možete mahati,da ih ne bi zarazili...strašno...No ipak,proći će to za dan dva pa ću ponovo moći uzdahnuti...

Moralo je doći i to da se ja konačno javim u ovom famoznom blogerskom svijetu različitih mogućnosti i
boljega života:)no ipak još sam zelen pa vam neću odmah ostaviti kakve slikice nego će to valjda doći s vremenom...nadam se da ćete se dobro zabaviti u mom malom "mafijaškom" svijetu te da ćete nakupiti informacija što se tiče juhe od rajčica...to bi bilo to za sada...pozdrav mojim čitateljima...