U zadnje vrijeme mi se događaju čudne stvari...
Prvo zapadnem u bolest...onda se neki ljudi počnu ljutiti na mene iz nekih nepoznatih razloga...zatim,kada ih slijedeći put vidim opet smo kao najbolji prijatelji...onda nesporazumi u obitelji..pa čak i izdaje...tada opet sve kao u pink world-u...onda neke stvari u kvartu skrenu na krive staze.......mislim si,proći će to brzo...i ono prođe...ali me još uvijek muči to što sam toliko znatiželjan..želim znati što će se sutra dogoditi,hoće li biti gore nego sada??ili će se poboljšati...neznam zbog čega,ali to je valjda neki ljudski nagon da uvijek žele znati što im slijedi,da se kao mogu "pripremiti"...no ipak prihvaćaju najveću laž na svijetu da u određenim trenutcima svoga postojanja izgubimo kontrolu nad vlastitim životima te da njima počinje upravljati sudbina...ali opet tu dolazi pitanje zašto??možda je to samo razlog da je ljudska svijest toliko jednostavna,da ima samo jedan nagon,a to je nagon za preživljavanjem...(preporučujem film:"basic instinct")iz tog nagona izgleda izlaze svi naši ostali nagoni pa i problemi...čovijek je tako rečeno zapravo podređeno biće...vjeruje u boga,i bog mu tako kroji njegovu sudbinu i život...on živi po božjim principima...koliko god mi to odbacivali,kada bolje razmislimo,to je tako...čak i stari proroci su živjeli tako,zapravo,njihova je svrha bila pratiti božje fix ideje,ali,kada pogledate realno,zapravo je Ilija jedini bio koji se usprotivio božjoj volji(bar je tako mislio)...no,to je opet bio samo dio božjeg plana...čitam sada upravo tu famoznu knjigu paola coelha "Peta gora" i cijelo vrijeme razmišljam kako su ti ljudi tada zapravo bili isprazni...mislim zapravo da je glavni problem naš strah koji nastaje opet od onog početnog i glavnoga nagona za preživljavanjem,no mislim da je to tema za slijedeći post...za sada želim samo čuti vaše cijenjeno mišljenje,zašto li je tako teško održati kontrolu nad svojim životima??
Post je objavljen 16.03.2006. u 11:26 sati.