Ljudi mi često postavljaju glupa pitanja...je li se bojim smrti...naravno da se bojim smrti ... ne želim još umrijeti...pitaju me koju sam školu išao i u kojem sam kvartu odrastao...ljudi ,netiče vas se ... još uvijek me to ne jebe...
...
Smrt je česta stvar pa čak i navika
Život je i onako vać samo čista statika
Promjene se i tako rijetko događaju
Stvari vrijedne pažnje stalno se odgađaju
No zato te sada pitam iz razloga
Da utvrdim jesi li u životu imao nečega vrijednoga
jesi li ikada nekoga toliko volio
za život njegov redovno si molio
da pripoji se tvom
da tvoje srce nađe dom
redovno zaradiš koji som
no jebeš novce kada samoća doma vlada
slavina šteka u domu curi kada
ubojstvo iz očaja...ne nije to rješenje
učini nešto za svoje nutrašnje pomirenje
pokreni se naprijed pred nju stani složno
jer sve su emocije potkožno
čekaj svoj trenutak
znaš da doći će i taj dan
da ispuniš svoj san
ništa lakše isključit ću centar za bol
amputirati srce zaboraviti na one što volim
bit će to moj trenutak
moj dan privilegija
stalno vodstvo bio sam tuđih legija
bit će to mojih 5 minuta
od crnih skuta
do cigana što luta
emocije su snažne no ne i uvijek važne
često i lažne prolazne i vlažne
nemoj sada plačom ceste namakati
jer u protivnom morat ćeš prepreke preskakati
sve što život nameče ogledalo je suza
di je sada tvoja inspiracija ,tvoja muza?
nadahnut sam rimom prenosim poruke
dok mirno cestom uklanjam zlotvore
znat će svi što mislim jebeni život na 12 inča
ja sam poput pinča
stisnut u kavezu svijetlo mi vid ometa
svi me mrze jer sam im izvan dometa
obavim posao ,1 metak iza kuče
mrzit će me više nego danas i juče'
vadit će me iz ladice samo kad im paše
pederi će uživati satisfakcije koje nisu naše
za sve što je moje dajem zadnju kap
krvi koja me na životu drži
sada stojim uspravno kao što stoji štap
kiša mi kvari frizuru
svirati će simfonija u mom duru
u jednom danu promijenit ću cijelu strukturu
uništiti ću ti vanjsku glazuru
ako misliš da ćeš proći nedirnut dok diraš moje
sada stojiš uplašen dlanovi se znoje
priča je gotova ja uzimam svoje
tko kaže da pare ne padaju sa neba
zaradiš jednom pa se rodi beba
kada ne paziš uništiš sam sebe
zajebo si pos'o buraz
tko te jebe
mi kupujemo sami vama kupuje tata
tajna sumjivog zanata
ubojstvo iz inata
imaš odijelo oko vrata je kravata
državni sud moj je protivnik još od rata
nema ti spasa žikiš žiku na sred kvarta
uprskao si sve već od samog starta
kod nas nema preživljavanja na sići
dok imaš pare s njima se i dići
nemožeš zaradit' ako nemaš šta potrošit'
jebeš legalu dok su djeca doma gladna
zakoni se krše
političari klapa jadna murjaci hrpa gadna
složeno čine naciju punu sranja
nikakvog poštovanja
4 godine ulične diplome
rušimo sisteme i postavljamo nove
nemoguće postaje moguće
magija i uskrsnuće
krade se bez mjere
polovit ću populaciju jer ne volim kretene
najjače su riječi iz dubine duše
ne izlazi van kada jak vjetar puše
mogao bi otpuhati te iz vana
dok gledaš oluju kak' se sprema kroz prozor stana
pad sistema uslijedio je prvog dana
svijet se i dalje okreće diže se galama
završna riječ je moja
sve se raspada pjesnici poput tolstoja
idem dalje i bez podloge
svi se sada bacaju meni pod noge
knjige zapamtit će zlotvore
pa kad ih djeca jednom otvore
shvatit će ljudi moja obećanja
vratit ću se da počistim svoja sranja
rekao sam sam sebi da neću više djeliti sa ljudima svoje intimne stvari,no,kako se i kaže u ovoj mojoj pjesmi u koju sam toliko entuziazma uložio(haha),ne jebe me više ništa...tako da...uživajte ... za danas je bilo dosta,but i'll be back!!
(P.S. točke su moćne :) )
Post je objavljen 14.03.2006. u 22:00 sati.