U blizini tvrđave Ram nalazi se nova crkvica u okviru starih
zidina Karavan saraja
Karavansaraj je nastao istovremeno sa tvrđavom. To je
pravokutna građevina, čije su vanjske mjere 47,61 X 23,50 m.
Širina obimnih zidova je 1,15 m, a sačuvani su u visinu oko
3,50 m.
Izgradnjom crkve u dvorištu karavan saraja nastat će
jedinstven spoj, na prvi pogled dvije nespojive cjeline.
Jedan komercijalni, islamski objekat spojit će se sa religioznim,
kršćanskim objektom, čineći skladnu cjelinu.
Uđimo!
Nisam našla podatke o posvećivanju i izgradnji crkve.
Na lijepom ikonostasu nedostaje ikona sasvim lijevo,
po kojoj se zna kome je crkva posvećena.
Možda mi je to htjela šapnuti lastavica, koja je
proletjela kroz crkvu čim sam ušla, obišla je cijelu,
sletjela na prozor pa izletjela. Ovo je drugi put ove godine
da lastavica ulijeće u crkvu dok sam u njoj.
"Slikovita srednjovekovna Ramska tvrđava sagrađena
je 1483. godine po nalogu sultana Bajazita II – dede
Sulejmana Veličanstvenog. Iz ovog perioda potiče legenda,
po kojoj je sultan Bajazit II, obilazeći svoje vojnike,
zastao da se odmori na brežuljku sa koga se pružao lep
pogled na Dunav i suprotnu ugarsku stranu. Sedeći tako
na prostirci za molitve – ihramu, on je zaspao. Kada se
probudio osećao se kao preporođen. Posle je naredio da
se na mestu njegovog ihrama sagradi tvrđava, koja je po
ihramu i dobila ime."
Ram ima sjajan položaj iznad Dunava
Tu sve piše
Ulazimo
I već puca pogled na razbaškareni Dunav
Da napravimo plan obilaska i pentranja
Smijemo li gore, u donžon kulu?
"Ramska tvrđava ima pet kula povezanih moćnim bedemima.
Građena je kao prvo tipično artiljerijsko utvrđenje u Srbiji.
Ona poseduje 36 topovskih otvora, što govori o njenoj
velikoj moći, a poređenja radi valja istaći da tvrđava
Kalemegdan u Beogradu ima samo 22 otvora. Oni su
raspoređeni na zidovima kula i bedema, tako da pokrivaju
ceo krug oko tvrđave."
Kažeš, idemo?
Ma samo dođi!
Kakav pogled!
Onda se treba peti na zidine, kojima se opasuje trđava.
Na najvreliji dan, +38, krećemo nas četiri na izlet.
Prvo prelazimo Pančevački most
Pa most preko Tamiša
I nalazimo krug rafinerije Pančevo. U Pančevu ste bili
mnogo puta. Da u krugu rafinerije Pančevo postoji
pravoslavni manastir Vojilovica, to je i meni bilo otkriće.
Ne, nije ovo zvonik, nego dimnjak rafinerije
Stara vrata, mozaik Sv. Nikole i drvce masline. Koliko
simbolike!
Fabrički dimnjaci oko manastira...
Na vratima je vjenčić. Prije nekoliko dana je
započeto renoviranje i ne može se ući.
Put smo nastavile po Banatu.
Produžismo do centra sela Bavanište gdje nas je oduševila
seoska crkva Uspenja presvete Bogorodice.
Ikonostas je raskošan
Carske dveri su biser
U maniru najboljih majstora baroka sa oltara i zidova
dočekale su nas raskošne freske i ikone.
Doskora nisam znala da se u Beogradu može osjetiti
dašak Portugala. A može. Restoran "Miradouro", Braće
Krsmanović 6-8, na obali Save.
Ambijent je poseban
Sjedimo na terasi, s pogledom na Brankov most
Fado pjevač Luís Pedro Guimarăes je u crnom, kako
protokol nalaže, i prati sebe uz gitaru. Nije mi pjevao
moju omiljenu "Uma Casa Portuguesa" jer je to pjesma
koju pjevaju žene... Amália Rodrigues.
Jelovnik je kompletno portugalski. Izabrala sam
"Farao brancin u tradicionalnom sosu" sa kinoom
i povrćem
Zdravica odličnim portugalskim vinom je i za moj
posebni dan, danas!
Župna crkva gospe od Karmela prekoputa pošte ima
lijep sat i rozetu
Impozantan je spomenik ribarima, rad Frana Kršinića
Naš brod nas čeka
Plovimo duž bračke obale, svi na obali mašu uz muziku
s broda.
Preplovljavamo brački kanal. U luku Makarske uplovljava
brod koji pleše uz melodiju „By the rivers of Babylon“ kao
što je to bilo uobičajeno u Mitino vrijeme
(nastaviće se)
Nakon sat plovidbe, uplovljavamo u luku Bol na Braču
Iz luke se do plaže Zlatni rat može stići na četiri načina:
pješice, taxi brodićem (20 kuna), vozićem (20 kuna) ili
taksi kombijem (20 kuna). Biramo brodić
Plovimo duž obale Brača
Vidova gora i surfer. Bol je raj za surfere
Taksi brodići nadmeću se sa surferima
Obradovao me momak sa Down sindromom kao surfer.
A ja se ne usuđujem!!
Po najvećoj vrelini stižemo na jednu od najljepših plaža
svijeta, Zlatni rat.
Hoćete li podmornicom?
U najvrelijem dijelu dana svi se peku na plaži
Boja i prozirnost mora: neopisiva.
Ljilja i ja sjedimo u kafiću „Litore“ uz ljubaznu uslugu (kava,
sladoled) dok se Slađana kupa.
Ovo je prva sezona otkako je Mito Mravičić prodao simbol
makarskog turizma, brod "Makarski Jadran".
Ostali su kuhar Šerif i troje od stare posade. Mitino ime
još uvijek puni brod i dok budu nastojali svi na brodu da
imitiraju Mitu, bit će pun.
Polazak u 8,30, ukinute su Tučepi, uveden hotel „Dalmacija“
gdje kupi dio gostiju i popunjava brod nasumice.
Kod Mite se točno znao domaćinski red, koliko ima gostiju
i gdje sjede. Znao je nacionalni sastav svih gostiju i svi su
tokom plovidbe dobijali pjesme posebno za njih.
Sad će krenuti i trajekt za Sumartin
Mašemo Sv. Petru i Biokovu
Prvo se dijeli piće dobrodošlice: kava i rakija.
Ubrzo brod počinje pjesmu i igru
Šerif peče lokarde i priprema se ručak.
Plovimo duž obale Hvara, u Jelsu uplovljavamo u 11
Čekaću te mala kod zelenog ferala...
Lijepa je Jelsa
Prošetale smo Jelsom.
Prijaju hladoviti prolazi
Ovaj kapar obavezno posjetim. Obožavam ga.
Hoćemo li na žmul vina?
Crkva ima prekrasnu rozetu
Svi bježe u hlad
Orhideje su me podsjetile na blogericu modrinaneba
Ajskafe u hladu
Ukrcavanje 11,45, doviđenja Jelsi
Služi se ručak: lokarde, salata i kriška kruha.
Smanjene su porcije u odnosu na Mitino vrijeme.
Za 30 minuta svi su posluženi i pojeli. Bacamo glave i dijelove
galebovima koji nas prate.
Intervju: Dada Batinić o Anki Stanojčić,
današnja "Slobodna Dalmacija", prilog
"Makarska kronika", 13.7.2021.
Nekadašnja blogerica ovog blog servisa piše
o Lastavici.
Nek baci kamen tko je bez grijeha. Tko ubija u nama taj
21 gram duše?
Moto jučerašnje predstave "Zaboravljene".
Milunka Savić,
Heroj sa grudima koja nakon Velikog rata riba stanične klozete
Nadežda Petrović, umjetnica koja se drznula da u Srbiji bude
drugačija.
Mileva Ajnštajn, fizičar, naučnica, starija, druge vere, hroma
i nedovoljno glupa da bi se udala.
Jelena Lozanić Frotingam, lobista kod Ruzvelta u narodnoj nošnji.
Četiri žene koje su ostavile upečatljiv trag u srpskoj povijesti a koje
nisu doživjele da se njihovo djelo vrednuje na način na koji su to
one zaslužile.
Ovo je priča o našem mentalitetu, o kulturi zaboravljanja
koju su sinoć sjajno dočarale četiri mlade glumice na
sceni Teatra Vuk. Predstava "Zaboravljene" svakako neće
biti zaboravljena. Novi početak 21 u okviru Beogradskog
kulturnog ljeta obećava sjajnu pozorišnu sezonu.
Posljednjih sedam godina koristim u kuhinji samo "solni cvijet"
iz solane Ramova. Zdraviji je i daleko ukusniji od obične soli,
jer sadrži sve minerale mora bez posebnog dodavanja.
Evo nas u solani Ramova u Krvavici, pored Makarske, gdje
sada dolazim da posjetim prijatelje i vidim što se novo dešava
u vjetrosolani.
Vjetrosolana je patent Ivana Šimića, inženjera šumarstva, iz 2007.
Na sajmu inovacija ARCA 2010. vjetrosolana je nagrađena zlatnom
plaketom.
"Vjetrosolana je zapravo klasična solana s nadogradnjom visećih
slojevitih površina - bazena s nagibom tri promila iznad matičnih
bazena. Gornji bazeni su duboki 3-5 cm, a donji su dublji i služe
za akumulaciju vrijeme kiše preljevni bazen se prazni i ugušćena masa
se spušta u matični bazen gdje je zaštićena od oborina i to je ono
osnovno "- kaže autor projekta dipl. inženjer Ivan Šimić.
Ovdje se rade plemenite soli- „solni cvijet“ za hranu i morsko ulje
za mineralizaciju tijela putem kože, kao i dijamantne soli.
Cvijet soli se stvara ljeti, kada salamura u bazenima postigne
temperaturu od 60 stupnjeva. U tim trenucima počinje proces
kristalizacije visoko cijenjenog cvijeta soli, koji se u grumenima
kristala počne skupljati po površini. Kristali se počnu stvarati oko
podne, a Ivan ih skuplja u vrijeme sutona.
More sa 3,5% slanosti meri se bomeometrom (po Bomeu). Kad se
dođe na 20% slanosti, taloži se gips (kalcijum sulfat) i kalcijum
karbonat koji se izbace i solni cvijet ih ne sadrži.
U bačvama se pravi morsko ulje, tečni minerali mora (presoljena
salamura s koncentracijom soli od 38 i više posto, prepuna
planktona), izvanredan izvor magnezija koji se resorbira u
mišiće utrljavanjem preko kože.
Dijamantna sol se stvara pri slanosti 31 do 38 posto. Nepodobna
je za kuhanje, ali zato je vrlo iskoristljiva za dermatološke tretmane.
U sebi ova kruta sol nosi podosta minerala, koji su odlični za
razne dermoterapije.
Uvodno poglavlje romana "Čekam te na strani deset",
promoviranog u Makarskoj 2.7.2021., po želji Šušunjare.
Ono malo sunca u nama
*
Jutarnje sunce je tek provirilo iza Biokova, obasjavajući Osejavu.
Marina je prošetala makarskom rivom, mestima gde je usidrila
svoje srce. Ribari su na barkama izneli svežu ribu, kupaca je
bilo dosta. Brod „Makarski Jadran” njenog školskog druga Mite,
makarskog berekina i legende turizma, pripremao se za još
jedno razigrano putovanje. Brojna posada užurbano je spremala
sve što je potrebno da putnici po lepoti nikad ne zaborave
tu plovidbu. Sećala se kako je sa majkom i sinovima putovala
na Jelsu i Bol, ceo brod je pevao i plesao na povratku. Sinovi
su bili ponosni što mama poznaje kapetana, a on radostan što
su ga posetili u kabini, dao deci da voze brod sa kapetanskom
kapom… eh, slatki dani. Da je više takvih ljudi kao Mito, nosili
bismo samo srećne uspomene u koferu svojih putnih sećanja.
Bližila se plaži. Kroz šumu stoletnih borova prišla je svom
omiljenom mestu, žutoj kući. Ko zna zašto su je svi tako zvali,
kad se niko nije sećao da je ikad bila žuta. Bela ili oker boje,
bila je jedina kuća na samoj plaži, ona čiji su temelji ronili u
moru, a sa ravnog krova se bukvalno moglo skočiti u njega.
U prizemlju se čula muzika iz kafića. Oko nje se ponosno širio
najlepši deo dugačke makarske plaže, gde su kameni obluci
najnežniji, a pesak u moru najmekši.
Volela je jutarnja plivanja, posle njih bi bila snažnija i srećnija.
Tada je more bilo nedirnuto, pa je taj rajski deo dalmatinske
obale bio samo njen. Polako bi ušla u more, kad nijednog
kupača ne bi bilo na plaži, a prijatna hladnjikava voda je
osvežavala. Sunčeva mreža prodirala je do dna u
kristalnočistom moru, igrala se po pesku i oblucima i šarala
po njoj dok bi plivala. Nad njom je kružio galeb, a iz kafića
bi se čula pesma „Moj galebe”.
Trenutak savršene harmonije dok iz mora posmatra vrleti
Biokova, vrh Vošac kao glavu sure ptice sa raširenim krilima
koja grle Makarsku rivijeru, galeba koji joj priča mornarske
legende, borove povijene pod nebrojenim burama, stari
svetionik na rtu poluostrva Sveti Petar i raskošni Brač koji
se šepuri na pučini. Srećna je.
Sada je more njeno, savršeni trenutak je njen, ona je svoja.
Sve moje knjige nalaze se u Gradskoj knjižnici Makarska
i moji ih Makarani mogu uzeti na čitanje. Ali dosad nisam
pomišljala da knjige promoviram u Makarskoj.
Na stranici "Makarska danas" napisano je 3.srpnja:
"Mada ju je životni i poslovni put odavno odveo iz našeg
kraja, uglednoj beogradskoj liječnici Anki Stanojčić, rođenoj
Suvajdžić, Makarska je ostala vječni izvor inspiracije, čemu
smo svjedočili sinoć na predstavljanju njezine najnovije
knjige "Čekam te na strani deset."
U organizaciji Gradske knjižnice Makarska brojni su Makarani,
posebno pripadnici generacije 1950-ih godina kojoj Stanojčić
i sama pripada, sinoć posjetili dvorište Galerije Gojak, dok su
uz samu autoricu o knjizi govorili izdavač Slađana Belko,
dr. Ljiljana Surić Lambić kao i makarski knjižničar i naš
suradnik Marino Srzić."
-Anka je i Makarka i Hvaranka i primorka, jednako kao i
Beograđanka, zapravo građanka Svijeta u najkvalitetnijem
smislu, uz bogat te, kazao bih, ljekovit rukopis. Jer nakon
ove knjige moći ćete vidjeti da su i riječi zapravo ljekovite
– one svakako krijepe dušu, a možda nečiju i sasvim
izliječe – kazao je Srzić.
Ideja da uradimo promociju mog romana "Čekam te na
strani deset" nastala je u razgovoru sa piscem, glumcem
i knjižničarem Marinom Srzićem. Tko bi mogao poželjeti
boljeg moderatora za promociju knjige o Marini, na čijim je
koricama Makarska i koja počinje scenom u Makarskoj,
a kasnije se dešava posvuda po Europi?
Mjesto dešavanja: dvor nekadašnje moje gimnazije,
mjesto za koje sam snažno emotivno vezana.
Mjesto idealno za promociju, sastav publike kakav se samo
poželjeti može, moja ekipa sjajna. Veoma sam zadovoljna.
Danas u Slobodnoj Dalmaciji, dodatak "Makarska kronika"
Društvo književnika Beograda je pred ljetnu pauzu
organiziralo tematsku večer: "Ljetne uspomene".
Veče su vodili Zoran Škiljević (predsjednik)
i Anka Stanojčić (sekretar)
Anka Stanojčić je prvo ispričala utiske sa promocije
svog romana "Čekam te na strani deset" u Makarskoj.
Vera Pavlović je kazivala efektnu pjesmu
Sladjana Belko
Olivera Šestakov
Anka Stanojčić
Srećko Aleksić
Srđan Simeunović Sendan
Marija Stojiljković Marstoj
Nebojša Stojoski
Sandra Nogić
Ivan Despotović nas je pozvao na promociju nove knjige
i kazivao svoju pjesmu.
Danijel Đukić
Milena Lutovac
Zoran Škiljević
Veče je "začinio" Srđan Simeunović Sendan svojim
kantautorskim majstorijama.
James Joyce potpisuje scenario. a igraju Miloš Đurović
Brankica Sebastijanović, Dušan Matejić i Jelisaveta Koraksić.
Teatar "Vuk".
Postavlja se plakat za sljedeću predstavu, "Venera
u krznu"
Hoćemo li capuccino pred predstavu?
A onda provjera temperatrura, maske, razmak...
I uranjamo u svijet neobične priče o dva prijatelja i njihovim
ukrštenim ljubavima. O tome može li čovjek otići iz zemlje
a da nikad ne pobjegne od sebe, prošlosti, emocija...
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.