Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 29.10.2008.

Podrška Vladi

Novi ministri pravosuđa i unutarnjih poslova, Ivan Šimonović i Tomislav Karamarko iznijeli su danas pred Saborom plan svoga budućeg djelovanja. U opisu zatečenog stanja bili su više nego jasni i zapravo su potvrdili ono što SDP već dugo vremena javno govori.

Vlada i premijer Sanader zatražili su potporu svih stranaka u borbi protiv organiziranog kriminala. Tu smo mu potporu dali i dajemo, ali upozoravamo da je cijena za tu potporu – odgovornost i to odgovornost na svim razinama vlasti.

Parlamentarna odgovornost očituje se ne samo u donošenju zakona, nego i u ustavnom položaju parlamenta i njegovoj obavezi da kontrolira rad izvršne vlasti. Tu razinu svoje odgovornosti SDP je pokazivao neprestanim upozoravanjima da je Hrvatska postala nesigurna zemlja, da sada već bivši ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević nije bio dorastao zadaći koja je pred njega postavljena i da odgovornost za to snosi predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader.

Klub HDZ-a u Saboru nije prepoznao tu vrstu svoje odgovornosti, pa su našu raspravu redovito razvodnjavali beskrajnim i zamornim ispravcima navoda, a pokazalo se, nažalost, kako su naši navodi bili točni: sigurnosti u Hrvatskoj nema, Rončevića je trebalo smijeniti ranije zbog potpune nesposobnosti, a Sanader je, braneći ga, pokazao da je odgovornost premijera zamijenio odgovornošću predsjednika HDZ-a.

Dali smo i dajemo potporu Vladi u borbi s organiziranim kriminalom, ali upozoravamo da je ta borba neodvojiva od borbe s korupcijom i to onom najgorom i najopasnijom, korupcijom koja zahvaća same vrhove vlasti. Nećemo se zadovoljiti time da se hapse i osuđuju studenti koji su kupili ispit, a da se ništa ne dogodi tom istom Rončeviću koji je neposrednom pogodbom kupio kamione za MORH i platio ih 15 milijuna kuna više od najnepovoljnije ponude koja je prikupljena u javnom natječaju što ga je taj isti Rončević poništio. Tražimo dakle da ne bude nedodirljivih, da se ispita odgovornost ministra Vukelića za Brodosplit i trojice drugih ministara uključenih u korupcijsku aferu Fonda za privatizaciju. Akcija Maestro pohvatala je pomoćnike, a ministrima, koji su donosili i potpisivali korupcijske privtizacije, nije se dogodilo ništa.

Dali smo i dajemo potporu Vladi u borbi s organiziranim kriminalom, pozdravljamo nove ministre i novog ravnatelja policije, ozbiljno smo shvatili njegovu konstataciju da je polovica načelnika policijskih uprava nesposobno i da su na svoje dužnosti imenovani zbog svojih političkih veza, ali upozoravamo da se to ne događa samo u policiji, nego u svim strukturama državnog aparata. Očekujemo dakle po predsjednika Vlade da odgovornost predsjednika stranke zamijeni odgovornošću premijera i da kriterij podobnosti i stranačke pripadnosti zamijeni kriterijem kvalitete i sposobnosti.

Ukratko, dali smo i dajemo potporu Vladi u borbi s organiziranim kriminalom, ali naglašavamo, to je potpora za rad, a ne za nerad, to je potpora za otkrivanje, a ne za prikrivanje, to je podrška za odgovornost, a ne alibi za neodgovornost.

Vrlo brzo ćemo vidjeti kako će tu našu podršku iskoristiti.

29.10.2008. u 17:40 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.