Konvencija

Nakon donekle razumljive početne nervoze, unutarstranačka kampanja SDP-a ulazi u svoj uobičajeni tok. Trojica kandidata za predsjednika Stranke predstavljaju se u novinama i pred cijelom javnošću odgovaraju na ista pitanja. Odgovori su im smireni i promišljeni. Nastoje reći što će svaki od njih napraviti bude li izabran, a ne bave se jedan drugim, osobito ne na ružan način. To još jednom pokazuje koliko je SDP zrela i demokratska stranka i da naša zadnja, izvanredna konvencija, održana nakon Račanove smrti, nije bila iznimka, nego je svojom organiziranošću, ozbiljnošću i pristojnošću, odredila standard ispod kojega SDP očito ne misli ići.

Tada je nastupilo četvero kandidata, svaki s ozbiljnim izgledima na uspjeh, a njihovo predstavljanje stranačkome tijelu organizirano u četiri najveća hrvatska grada bilo je novum u stranačkom životu naše zemlje. Sada su trojica kandidata i neće se predstaviti samo stranačkome tijelu, članovima i delegatima, nego, debatom u medijima, cijeloj javnosti. Svi će moći komentirati njihov nastup, analizirati ga i tom svojom analizom možda i utjecati na volju delegata, ali to je novi demokratski iskorak kojim SDP ponovo krči putove i postavlja standarde.

I za sve ostale stranačke dužnosti, koje neće biti nevažne, daleko je više kandidata od broja koji se bira. Za dvoje potpredsjednika natječe se sedmoro kandidata, a za sedmoro članova Predsjedništva čak trideset kandidata. Kandidata za Glavni i Nadzorni odbor također je znatno više od onog broja koji će na kraju biti izabran.

Prije godinu dana, kada smo održali izvanrednu konvenciju, znali smo da predstavljamo novu snagu, ne samo po političkom utjecaju koji zauzimamo u hrvatskom političkom prostoru, nego i po tome što možemo krajnje demokratski organizirati izbor svoga vodstva. U Hrvatskoj tada nije bilo stranke koja je to bila u stanju. Nema je ni danas.

HSP je najprije Kovačevića, koji je imao određenih ambicija da se upusti u utrku za predsjednika, izbacio iz stranke, a onda g. Đapića, kao jedinog kandidata, izabrao javnim glasanjem tako da su svi mogli vidjeti kako tko glasa. Što mogu očekivati, ako ne glasaju kako su glasali, znali su već otprije, poučeni Kovačevićevim primjerom.

HNS je imao više kandidata i glasalo se tajno, ali je obračun s onima koji su se drznuli javiti kao Čačićevi protukandidati, kao i s onima koji su ih u tome podržali, započeo odmah nakon konvencije. Savka ih je na konvenciji pozvala da ne zaborave unutarstranačku demokraciju ali je taj njezin poziv zvučao kao vapaj iz pustinje.

I HDZ je održao svoju izbornu konvenciju, ali oni tamo uopće nisu birali, nego glasali. Za svaku od važnih dužnosti u stranci imali su točno onoliko kandidata koliko ih se bira, pa se pod motom jedinstva i sloge, dogodilo samo to da su delegati svojim glasanjem verificirali volju Ive Sanadera koji je unaprijed odredio koga želi na kojoj funkciji.

SDP dakle stoji pred novom konvencijom. Na njoj će biti izabrano novo vodstvo, ali, kao ni prije godinu dana, na njoj neće biti poraženih. Uvjeren sam u to da će i priprema za konvenciju i njezin rezultat ojačati SDP i povećati ugled naše stranke u javnosti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv