Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 20.02.2008.

HDZ i opet štiti sukob interesa svoje ministrice

U Hrvatskom saboru održano je danas Aktualno prijepodne. Zastupnici su iskoristili svoje pravo da premijeru i ministrima postave svoja zastupnička pitanja.

Mogućnost da postavim pitanje iskoristio sam i ja i predsjedniku Vlade postavio sljedeće pitanje:

„Nitko u Hrvatskoj ne može misliti da može ostvarivati profit, a da ga se ne tiče situacija u društvu u kojem ostvaruje taj profit. U težim vremenima dio tog profita trebaju vratiti kako bi građanima olakšali život“, rekli ste na sjednici Vlade u četvrtak, 14. ovog mjeseca. Jedna je vaša ministrica u prošlom mandatu višestruko uvećala svoje bogatstvo. Kupila je dionice tvrtke IGH za nekoliko stotina tisuća kuna, a sada te dionice vrijede milijune. Tu samo po sebi ne bi bilo ništa sporno, dionice se kupuju i prodaju, njima vrijednost raste ili pada ovisno o tržištu, ali za ove dionice karakteristično je to da je u povećanju njihove vrijednosti država obilato pomogla. IGH je poslove sklapala uglavnom s državom, u tim je poslovima dobro zarađivala pa je i vrijednost dionica logično enormno porasla. U četiri godine mandata vrijednost se tih dionica poveća 20 puta. Ne 20 posto, nego 20 puta! To je ministrici u vašoj Vladi donijelo konstantno povećavanje njezine imovine i to po 350.000 kuna mjesečno, iz mjeseca u mjesec, kroz sve četiri godine mandata.

Vama, predsjedniče Vlade, postavljam pitanje: je li to primjer socijalne osjetljivosti na koji pozivate druge na sjednicama Vlade? Hoćete li i u ovom mandatu liti krokodilske suze zbog teškog položaja običnih ljudi, osnivati povjerenstva, a istovremeno davati poslove onim tvrtkama u kojima su vaši ministri interesno povezani?

Premijer je, očekivano, odgovorio kako ministrica Matulović-Dropulić ima manje od jedan posto dionica u tvrtki IGH i da bi on bio presretan kad bi i druge tvrtke u Hrvatskoj tako dobro poslovale kao IGH.

Odgovorio sam mu da bih i ja sam bio presretan kad bi druge tvrtke isto tako dobro poslovale kao IGH, ali, da bi se to uistinu i dogodilo, izgleda da bi i u njima ministri morali imati svoje udijele. Naime, Sanaderova se Vlada upravo dirljivo brine o tome da one firme u kojima članovi Vlade imaju dionice, posluju što je moguće bolje. Tako 1. travnja stupa na snagu Pravilnik o licenciranju u građevinarstvu koji će osigurati monopol za samo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj. Upravo će IGH biti jedna od rijetkih, ako ne i jedina građevinska tvrtka koja će moći sudjelovati u velikim projektima. Time Vlada izravno potiče sukob interesa kod svojih ministara i potiče korupciju koja ionako razara društvo u svim segmentima.

20.02.2008. u 15:41 • 27 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.