oBlog od kukuruzne svile

(za nepraktične mudrosti) - nastavak


6. Tko je među nama savršen?

Svijest o nesavršenosti pomaže uspostavi ravnoteže između upućenih zahtjeva prema nama i stvarnih mogućnosti kojima možemo odgovoriti.

Ona je dovoljno široka da se zadrži dovoljno ponosa u poniženju, kao i srama u bahatosti.


7. Ljepota.

U svjetlu adventske svijeće svako lice dobije na ljepoti proporcionalno količini misli uronjenih u poeziju.

Na sličan način svako lice gubi na ljepoti proporcionalno količini misli usmjerenih prema onima čija su lica retuširana na jumbo plakatima.


8. Pšenica.

Ne klije pšenica u plitkom tanjuriću s namjerom da prkosi božićnoj zvijezdi, niti da uljepša domove ljudi. Ona je tu da kaže: „Rasti sa mnom u onome što je vrijedno“.

Osjećaj samoće često prati blagdane i mnogi su ga doživjeli barem jednom uz potištenost i osjećaj odvojenosti od svijeta.

Pomisli na zrelo klasje što se u jednom toplom srpanjskom danu u mnoštvu njiše na povjetarcu, dodirujući dlanom nježne vrhove mlade božićne pšenice.
Mnogo je poruka u njoj, a jedna od njih je:

„Moguće je izrasti iz plićaka u koji se nasučemo tijekom vremena.“


9. Jocker.

Ovdje ulažem jockera. Čini se da je mudro preskočiti točku 9 ako se pod 10 može zaokružiti sve ono što sam danas htio reći.


10. Toplina.

Mnogi će primjetiti da je divno sjediti pored peći u kojoj vatra pucketa dok je vani studen, snijeg i gdje, kako kaže jedna stara pjesma, hladan vjetar poljem piri (a na zemlju pada noć).

Bilo bi još ljepše kad bi se isto tako moglo primjetiti da u duši čovjeka iskra nadahnuća može stvoriti dovoljno topline da ugrije svako promrzlo biće, a da sva studen cinizma ništa tu ne može.

(nastavit će se … ako stignem prije isteka adventa)