(za nepraktične mudrosti) - nastavak
6. Tko je među nama savršen?
Svijest o nesavršenosti pomaže uspostavi ravnoteže između upućenih zahtjeva prema nama i stvarnih mogućnosti kojima možemo odgovoriti.
Ona je dovoljno široka da se zadrži dovoljno ponosa u poniženju, kao i srama u bahatosti.
7. Ljepota.
U svjetlu adventske svijeće svako lice dobije na ljepoti proporcionalno količini misli uronjenih u poeziju.
Na sličan način svako lice gubi na ljepoti proporcionalno količini misli usmjerenih prema onima čija su lica retuširana na jumbo plakatima.
8. Pšenica.
Ne klije pšenica u plitkom tanjuriću s namjerom da prkosi božićnoj zvijezdi, niti da uljepša domove ljudi. Ona je tu da kaže: „Rasti sa mnom u onome što je vrijedno“.
Osjećaj samoće često prati blagdane i mnogi su ga doživjeli barem jednom uz potištenost i osjećaj odvojenosti od svijeta.
Pomisli na zrelo klasje što se u jednom toplom srpanjskom danu u mnoštvu njiše na povjetarcu, dodirujući dlanom nježne vrhove mlade božićne pšenice.
Mnogo je poruka u njoj, a jedna od njih je:
„Moguće je izrasti iz plićaka u koji se nasučemo tijekom vremena.“
9. Jocker.
Ovdje ulažem jockera. Čini se da je mudro preskočiti točku 9 ako se pod 10 može zaokružiti sve ono što sam danas htio reći.
10. Toplina.
Mnogi će primjetiti da je divno sjediti pored peći u kojoj vatra pucketa dok je vani studen, snijeg i gdje, kako kaže jedna stara pjesma, hladan vjetar poljem piri (a na zemlju pada noć).
Bilo bi još ljepše kad bi se isto tako moglo primjetiti da u duši čovjeka iskra nadahnuća može stvoriti dovoljno topline da ugrije svako promrzlo biće, a da sva studen cinizma ništa tu ne može.
(nastavit će se … ako stignem prije isteka adventa)
Post je objavljen 15.12.2009. u 14:05 sati.