petak, 03.08.2007.
Ima nesto...
...osvanuli prvi komentari na blogu! Pretpostavljao sam da ce biti tako, cim sam odabrao kategoriju politike. Diranje u osinje gnijezdo? Vjerojatno. Uvijek imamo "pristase" neke ideje i "pobijatelje" ideja.
Zanimljivo je primijetiti da se nitko nije niti dotakao blatantne lazi - naime, wikipedija egzistira i na latinskom jeziku, uglavnom kao plod brojnih entuzijasta i povjesnicara. Takodjer, postojali su clanci na klingonskom - ali su maknuti sa wikipedije, sto je potpuno opravdano, jednako kao sto bi bilo opravdano maknuti i srpskohrvatske clanke. Uglavnom, ima jos ljudi, kao sto smo i znali, koji se nazivaju jugoslavenima, koriste srpskohrvatski jezik, i uzivaju plodove svog rada, te djeteta socijalizma u bivsoj nam drzavi, komunizma. Nazalost, komunizam ne mozemo promatrati samo kao ideju! Moramo ga promatrati i u praksi i tek tada mozemo donijeti sud o njemu. Iskreno, volio bih se istrazivacki baviti povijescu ovih nasih prostora - previse je nedoumica, lazi i iskrivljenih istina. Duznost bi bila svakoga poznavati povijest svoga naroda, da se mozemo braniti od "poturica", znanjem; izjava je jednog mog dobrog prijatelja (C3PO pozdrav :). Revizija povijesti jest smisao i cilj istrazivanja povijesti; daleko od toga da je cilj samo znanje. Znanje je govno kravino ako je samo sebi svrha. Previse nam povijest kroje tudjinci, kako strani, tako i nasi. Kakvo pravo i kakav identitet moze imati covjek koji zivi u americi cijeli zivot? Moze imati ako ga njeguje, ako se interesira, ako dolazi, ako smatra svoju drzavu, naciju svojom, ako je ljubi. Hrvat je hrvat zivio on na Aljasci ili na Markovom trgu u Zagrebu.
U ovom segmentu nase povijesti izrazito je vazno definirati i ponoviti, istraziti i zapisati relevantnu povijest. Promijeniti sto je bilo iskrivljavano, skrivano, oduzimano. Makar iz cisto birokratskih razloga, iako bi se time definirao i identitet i svijest naroda.
Citam o lipicancima ovih dana u vijestima i cudim se. Pored cinjenice da nedostaje osnovne ljudskosti u smislu da jadne zivotinje pate bez razloga, lipicanci su prirodno blago, a ovi su posebno blago hrvatskoga naroda. Naime, lipicanci imaju dugu povijest i vise loza. Od prve postojbine, Lipica u Sloveniji, prosli su dugi put i krizanja od Austrije, Madjarske, ali i Hrvatske. Ovdje se konkretno radi o lozi koja je uzgojena u Hrvatskoj (i tu sezu u davnu 1809.), zvana Tulipan; a nas dicni ministar bi zastitio picigin kao kulturno blago... To su ti paradoksi i stvari koje normalan covjek ne moze pojmiti.
Istrazujem dalje; i sto prodirem dublje u materiju, izjave i samovoljna svojatanja dijelova povijesti tzv "relevantnih povjesnicara", poput jedne profesorice (necu pobijati njene "argumente", dovoljno se sama pobila), to mi je vise jasno da je sam naziv "srpskohrvatski" neodrziv. Ljudi dragi, ta dva identiteta postoje dulje nego americka drzava, i otkad postoje, em su u sukobu (namjerno ne zelim ulaziti u pitanje zasto), em danas imamo dvije drzave, Hrvatsku i Srbiju. Nije li stvarno vrijeme da naucimo nesto iz povijesti i prestanemo zivjeti u njoj?
Nedostaje pravih strucnih publikacija. Ukoliko smatrate neku publikaciju takvom, slobodno je napisite u komentar. Ne zelim jopet citati kako je srpski knez Višeslav ostavio krstionicu u Ninu - takve publikacije ne smatram relevantnima. Zanima me da li su stvarno postojala dva kneza u to vrijeme, jedan srpski a jedan hrvatski, ili se tu opet radi o pokusaju revizije povijesti u smislu priblizavanja dva naroda koji se ne mogu pribliziti. Doduse, tu temu bi bilo zanimljivije raspraviti na forumu nego na blogu.
Slobodno me zovite nacionalistom. Nacionalist NIJE i ne moze biti negativna rijec. Negativne rijeci su ekstremni nacionalizam (poput fasizma), u biti sve sto je ekstremno je uglavnom negativno. Zar je toliko pogresno voljeti povijest svoga naroda, voljeti svoju drzavu? Ako je, zatvorite me na goli otok - ovakva povijest nam govori da je to prihvatljivije od patriotizma.
Over&out na ovu temu.
