srijeda, 03.10.2018.

Život rastavljene, nezaposlene žene ?

Da se razumijemo, ako prihvatite činjenično stanje i nađete zgodan izvor prihoda, to je život kakav žena samo poželjeti može.
Imam neobično puno slobodnog vremena, toliko puno, da nemam vremena ni za što drugo.
Pa ni za blog.
Ni hobi.
Što je, sad već, postao mali problem, jer sam dovukla doma hrpu starih stvari. Napunila sam radionicu. Al ono ... NAPUNILA !
Sve to, za ne daj Bože, kad me uhvati stvaralačka volja. A hoće. Jednom.
Trenutno je čista nirvana. Taj moj život.

Negdje na proljeće, ispretumbala sam stan, cijelog ga ofarbala novim bojama, poskidala lamperiju koja mi je godinama išla na živce, riješila se namještaja od nekad i nabavila novi.
Dakle, ništa, ali NIŠTA me ne podsjeća na život od nekada, što ne znači da sam ga zaboravila. Naprotiv, sve češće uspoređujem ono od nekada i ovo sada. Sa smiješkom.
Kao život na drugoj planeti ...

Jedino su moji sustanari ostali isti. Panzer, Faust, Bambo i moja preslatka Špiro.









Žalila sam se mojoj šefici neki dan.
- E moj rođo, kažem ja, spavam na onom velikom krevetu sa tri mačke. One, svaka zauzela svoju poziciju, a ja se stisla i iskrivila u jednom ćošku, ne daj Bože da koju od njih uznemirim ...
- S mačkama spavaš ? Skroz si mi pala u očima ... kad ćeš naći nekog komada koji nam se sviđa ? Nek bude, recimo, informatičar. To nam treba. A ? Šta kažeš ?
Kad bi mene bilo volja, bilo bi tu informatičara i svakakvih još ... čara, al mi mrsko.
Ne da mi se zakomplicirati miran život.

Posljednjih mjeseci, jedina poveznica s blogom, moja je Mela.
Moja prekrasna, čistog srca, Mela.
Mislim da teče treća godina našeg prijateljstva. Trebala bih malo prošetati blogom unatrag da vidim kad se dogodio prvi susret, ali na koncu, to je nebitno. Bitno je da nas dvije još volimo jedna drugu i da ćemo, ako je uspijem nagovoriti, opet na neko putovanje.
Recimo, ljeto u Slavoniji !
Jel Mela, što kažeš na to ?