nedjelja, 14.08.2016.

dan treći ( 3. )

Cesta zove i avantura se nastavlja !
Uputimo se prema Gračacu, pa put Knina.

Pratilo nas je tmurno nebo, ali je zato bilo ugodno putovati.



Zaustavile smo se iznad Knina. Na vidikovcu s kojeg puca pogled na cijeli grad.



Prolazi žena i pita jel nam se sviđa, a nas dvije potvrđujemo u glas.
Žena pješke ide u Knin, a Mela kaže:
- Bome, ima ona što pješačiti do grada ...
- Da je uzmemo ? - pitam ja.
- A kud ćeš s njom ?
- Pa u Knin.
- Al kud ćeš s njom ?
- Pa u Knin !!!
- Ama, kamo ćeš s njom ? - opet pita Mela.
- Pa do Knina ! - ljutim se ja.
- Al kamo ćeš je staviti kad nam je auto prekrcan ???
- U ... imaš pravo ...
U Kninu sam bila jednom davno, nakon rata, obišla tvrđavu koja još nije bila obnovljena, ali je se živo sjećam.
Sjećam se i pogleda s nje. Oduševio me.
Mela me odmah upozorila da nema šanse da se ona penje na tvrđavu, ali obećala mi je pokazati jedno prelijepo mjesto.
Ne ovo. Ovo baš i nije nešto lijepo ...



Mjesto na kojem izvire Krka, i slap Krčić koji pada u izvor.
Šetnja prema izvoru ...









Podignete pogled na stijene iznad,



a onda ga spustite i ostanete zapanjeni plavo-zeleno-tirkiznom bojom izvora !











Nemoguće je ovdje ne ispucati tisuću fotografija ne bi li uhvatili sve ove boje. Ja sam bila oduševljena bez obzira na to što je slap presušio. Ovako se bolje vidio sam izvor.

Imala sam još želju poslikati tvrđavu iz bilo kojega kuta i to sam učinila.
Ovo je čuvena kninska tvrđava !



Vjerujte mi na riječ.
Sastavilo se nebo sa zemljom, taman što smo sa izvora došetale do auta.
Stale smo uz kraj ceste dok se prolom oblaka malo ne stiša i žvakale sendviče.



A onda polako krenule Seki u Unešić.
Seka se ne želi eksponirati, al evo dokaza da smo u Unešiću bile.



Izljubile Seku, popile kavu, pa zaprašile putem Brodarice.
Ta Brodarica ... to vam je naselje dugačko kao slavonsko selo. Po znaku smo znale da smo u naselje ušle, ali vozi li ga vozi i nikad kraja ...



- Mela, da nazovem White Lilith da je pitam gdje je taj trajekt ?
- Aj zovi ...
Stanem na proširenju kraj ceste, podignem pogled i ugledam znak sa strelicom prema trajektnoj luci.
Neš ti sreće i pameti !
Skrenem tim putem, pa vozim među parkiranim autima. Jedan do drugoga, načičkani, nema mjesta za iglu među njima. Spustim se skroz do pristaništa, kad li jedno parkirno mjesto samo mene čeka !
Fino se "ušetam" u njega i nazovem Lili.
Ona nas uputi gdje da kupimo karte za brod koji samo što nije krenuo.
Brod vozi na Krapanj. Vožnja traje pune tri minute i na otoku nema auta. Mir, mir, ma milina jedna.



Pristanemo i nevjerovatnom odlučnošću krenemo prema Lili koju nikada u životu nismo vidjele. Čak ni na slici.
Al znamo da je to ona ! Izljubimo se, izgrlimo i za minutu smo na njenoj terasi.
Zakoniti peče roštilj, nas tri pričamo kao da se poznajemo cijelu vječnost.
Nakon večere, šetamo otokom ...









Obratite pažnju na mače koje spava u prozoru.







Navečer smo uživale u natjecanju veslačica u nošnjama.



Rekli su nam da u veslanju uvijek pobijedi ona najstarija, jer jedino ona i zna kako se vesla.
A zašto su žene veslale ? Pa zato što su muškarci ronili i vadili spužve, a žene su barkom prelazile na kopno da bi obrađivale njive.

Negdje oko jedanaest sati navečer, palo mi na pamet noćno kupanje.
Uspijem teškom mukom nagovoriti Melu. Učinimo ta tri koraka do mora i ja zaključim da je ledeno. Puše bura i meni se ne da močiti. Al Mela zapliva. I plivala bi ona još da se nije uplašila barke koja je u mraku nije vidjela, pa ju je skoro potopila. Iskobeljala se na mol van i sjela onako mokra na buru.
- Daj se presvuci iz tog mokrog kostima, razboljeti ćeš se.
- Neće meni ništa bit ! JA SAN DITE BURE I KAMENA !
- Ne izmišljaj, nego se obuci i suši kosu.
- A-a neću. Baš mi je lipo friško ovako !
- Kad ti kažeš ...

A onda je i ovom uzbudljivom danu došao kraj ...