četvrtak, 24.07.2014.

Blog u meni ili ...o meni na blogu

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?
2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?
3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?
4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?
5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?
6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?
7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?
8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?
9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?
10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?



1. Dogodilo se to prije punih sedam godina. Tako, tužna i pretužna, švrljah po netu i naletih na nešto. Pa se stanem čuditi ... što je sad ovo ? Tko to piše ? Kakvi su to komentari ? O čemu se tu radi ? Ništa ne razumijem ...
Pa tako, putem linkova na komentarima naletim na blog koji se bavio temom koja me jako rastuživala i počnem revno pratiti iz dana u dan što se zbiva. Puna straha ( tko zna što mi se može dogoditi ) ostavih i prvi anonimni komentar. I tako je krenulo. Otvorim blog i počnem sramežljivo, pa onda sve slobodnije i šaljivije, dok nije postala ovisnost. Puno se smijeha dogodilo na tom mom prvom blogu. Puno poznanstava od kojih su neka opstala da dan danas. To je bio jedan skroz neozbiljni blog kojeg su ljudi voljeli i koji je imao zbilja jako puno posjeta. Za njega nitko nije znao, ni prijatelji ni rodbina. Samo ja i oni koji su slučajno naletjeli na njega.
Onda me opet nevolja snašla, zapravo, čak dvije nevolje, pa sam imala potrebu za blogom na kojem bih istresla svu negativu. Tako je nastala Zvonka. Kad bi ljudi znali za blog, nikad ne bi posjećivali psihijatra. Pa se tako Zvonka jadala i jadala i smijala i plakala, dok nije shvatila da se izliječila. Tada je prestala plakati i počela biti kreativna, pa je blog postao ovo što je danas. Kreativni. Hm... barem tako ja želim vjerovati, ali ako i nije, važno je da mene zabavlja. Za Zvonku znaju svi iz moje okoline i stvarnog života, a to je zato što nisam mogla odoliti da se ne hvalim, pa sam svima ispričala ... ponekad mi je malo žao, jer više ne mogu grintati, ali, blože moj, pa ko mi brani otvoriti jednog za grintanje ?!



2. Pratim puno blogova, Neke već godinama, iako nisam nikad komentirala. Eto, Durice, i tebe pratim skoro od samih početaka, ali sam ti pisala tek nedavno. Pročitala sam sve tvoje postove. Volim blogove koji na šaljiv način obrađuju ozbiljne teme, volim kulinarske blogove i one kreativne, a volim i one koji sve to izmikasju.

3. Nema šanse ! Blogeri su poznati kao grintavi i nikad zadovoljni, a njihovim zahtjevima ne bi mogao udovoljiti ni Čarobnjak iz Oza ! Tako da sam čisto zadovoljna svojom ulogom u blogo svijetu.

4. Sve što netko želi baciti u kontejner sa smećem, mene inspirira. Osim bio otpada :-)))

5. Dekica na livadi pored mora, sendviči, roštilj, kolači i sladoled. Piće si donesite sami.



6. U ovih sedam godina nisam doživjela baš ništa negativno. Mogu za zateći u bilo kojem dijelu lijepe naše i uvijek ću imati društvo za prijateljsku kavu. Osim toga, ovo moje blogoputovanje dovelo je do toga da upoznam osobu koja mi je dijete spasila invalidskih kolica. Kao da je od samog početka sve vodilo tome. Polako ali sigurno.

7. Odgovor se nalazi pod točkom 1. Tko se ne sjeća, nek ponovno pročita.



8. Ne bih bila nitko drugi. Čisto sam zadovoljna sama sa sobom.

9. Prisilno sam bila bez bloga dva mjeseca jer sam bila u bolnici.
Svako toliko malo pauziram, ali ako i ne pišem, svakako čitam.

10. Blog je svemir ! Tko to ne zna, nema pojma što je propustio !



Neću navesti nikoga za nastavak upitnika, ali ću rado pročitati ako netko poželi napisati ga.
Sad idem naći neku najs sličlicu da vam ne dosadi samo čitanje ...