Ponovno sam sretna... Ah, šta ću kada je osmijeh moj neizostavan suputnik... I držim ga čvrsto za ruku pokušavajući ga ne izgubiti ni trena... Naravno, ponekada ne uspijeva, jer tako mi lako sklizne iz dlana... I nestane u sekundi... Ali danas ne... *************** Jer danas ću ga opet čekati na kolodvoru nervozno lupkajući cipelicama o pod iščekujući susret s njegovim očima... I pogled koji je uvijek tu kada se ugledamo... Široki osmijeh s kojim mi prilazi iako je često umoran od puta... Danas ću ga ponovno čvrsto zagrliti i osjetiti da su se u jednom trenutku sve kockice vratile na svoje mjesto... I da je ponovno slika čista i obojana šarenim jarkim bojama... Čarobno je to koliko nam se slika može promijeniti u sekundi... i pritom razvući dugo neizbirisiv osmijeh na licu... Čaroban je upravo taj trenutak zagrljaja kada se zaustavimo u vremenu... I stojimo na mjestu ne bi li udahnuli što više jedno drugo... A svijet ide svojim uobičajenim užurbanim tokom... I danas će mi po ne znam koji put ponoviti da sam mu užasno nedostajala i kako sve teže podnosi težinu daljine... A ja ću mu uzvratiti pogledom koji kazuje slično... I poklonit ću mu sitnicu koju sam neki dan ugledala u jednom od izloga i sjetila se odmah njega... I pritom ću uživati u njegovom pogledu i iskrama dok će je brzopleto odmotavati pokušavajući ne strgati ukrasni papir... ![]() Da... Jedva čekam da ga uhvatim za ruku i povedem u neku drugu... našu dimenziju... *************** Prekrasan Vam vikend želim... ![]() |