Ponovno sam sretna...
Ah, šta ću kada je osmijeh moj neizostavan suputnik...
I držim ga čvrsto za ruku pokušavajući ga ne izgubiti ni trena...
Naravno, ponekada ne uspijeva, jer tako mi lako sklizne iz dlana...
I nestane u sekundi...
Ali danas ne...
***************
Jer danas ću ga opet čekati na kolodvoru nervozno lupkajući cipelicama o pod iščekujući susret s njegovim očima...
I pogled koji je uvijek tu kada se ugledamo...
Široki osmijeh s kojim mi prilazi iako je često umoran od puta...
Danas ću ga ponovno čvrsto zagrliti i osjetiti da su se u jednom trenutku sve kockice vratile na svoje mjesto...
I da je ponovno slika čista i obojana šarenim jarkim bojama...
Čarobno je to koliko nam se slika može promijeniti u sekundi... i pritom razvući dugo neizbirisiv osmijeh na licu...
Čaroban je upravo taj trenutak zagrljaja kada se zaustavimo u vremenu...
I stojimo na mjestu ne bi li udahnuli što više jedno drugo...
A svijet ide svojim uobičajenim užurbanim tokom...
I danas će mi po ne znam koji put ponoviti da sam mu užasno nedostajala i kako sve teže podnosi težinu daljine...
A ja ću mu uzvratiti pogledom koji kazuje slično...
I poklonit ću mu sitnicu koju sam neki dan ugledala u jednom od izloga i sjetila se odmah njega...
I pritom ću uživati u njegovom pogledu i iskrama dok će je brzopleto odmotavati pokušavajući ne strgati ukrasni papir...
Da...
Jedva čekam da ga uhvatim za ruku i povedem u neku drugu... našu dimenziju...
***************
Prekrasan Vam vikend želim...
Post je objavljen 30.03.2007. u 13:06 sati.