četvrtak, 13.07.2017.

He he benica: sićan se da se nesićan... ;-)

.... a sićan se da se ni onda nisan sića - reče gospon poduzetnik Šoić.... Neki su dani prava jebada i treba malo stati, promotriti, razmisliti, pustiti da se slegne...

jer u ponudi su razne plate, delicije i JEBENICA... što izabrati... polako.... dan se tek rodio i nije za brzat na ovoj vrućini...



Uostalom, ne da mi se čak ni zamjećivati kad zamijetim da opet nešto moram zamijetiti, a ja bih samo buljila u plavo i zeleno... nadograditi, instalirati.... tehnika je blagoslov i prokletinja teška...



I da zaključim nimalo mudro, što mi trenutno ni ne treba:

Danas radim smo za hitne slučajeve i ono što mi se da, a ne dami se uopće :-)))

Oznake: oi, fotić, jebenica

- 12:12 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2017.

Snjeguljica u frižideru :-)

Ovo se ne smi u Pensilvaniji!!!

i:



A mi ćemo ovako:

Odoooo:

Oznake: Ljetovanje..

- 19:20 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.07.2017.

Dupini, ljubičaste smokve i ljekovito blato

Povratak



i nastavak meditacije

Nekada davno bilo je dupina u valama mojega grada. U njima su uživali stanovnici rimske vile (koja je danas skrivena pod temeljima starokršćanske crkve), pa fratri starokršćanske Sutrojice na istome mjestu, pa malo dalje fratri jednoga staroga, renesansnoga i meni jako dragoga samostana svetoga Ante... U kloštru zapneš u mir i tišinu renesanse - kako mi to danas doživljavamo, a nekada su tu nestašni fratri morali paziti na upozorenje papino - da se malo skuliraju i prestanu navečer pjevati prpošne pjesmice.
Povijesni dokumenti bilježe razno - ono što do nas stiže vrlo je prerađeno, filtrirano i često subjektivno... Ali, ako laže koza, ne laže rog, pa sjedneš i lijepo čitaš... renesansna pisma, stare riči... renesansne prijave, kredite, svađe, tuče.... tulume, predstave, poeziju i emocije, parnice i ostavštine... dupina nema, ali kao da se temeljno u ljudskim odnosima uopće nije promijenilo...
O dupinima, o Maruliću, o ljubičastim smokvama i ljekovitome blatu kojim se mazala stara Rimljanka, sutrojički fratar, moja baka, (a danas je pod betonom - blato, ne baka :-))... svejedno kada si na odmoru i možeš svako malo uskočiti u more.

Ja bih da se s moga omiljenoga samostanskoga mjesta za meditaciju vide dupini... pa , eto ih :-)



A ljubičastih smokava sve manje pa jedna stara fotka njihova... i trstika koja nestaje...

Ni prpošnih fratara više nema, ali zato ima prpošne dičice pred crikvon i od njih nemoš pratit misu... ionako ne idem u crkvu... osim kada nema nikoga... i ne molim se više... Nema više ni renesansnih tuča vijećnika - na Pjaci, pred svima, ni žena koje oće bit trudne pa pohode jedan gradski kutić... ali još ima dignutih mentalnih sablji na sve strane... I ne vidim baš neku veliku razliku u ponašanju vijećnika mojega grada nekada i sada... osim što ne znam baš ništa o vanbračnoj djeci suvremenih vijećnika i ne zanima me, a u arhivama renesansnim lipo stoji koji su naši stari selebritiji imali to što je danas falabogu normalno...

Ne znam jesu li Marulića ikada natukli, ali Držića jesu - sletio s balature tip i pribija ga šćapon ka vola u kupusu - bija mu je puno dužan jer je stalno diza kredite za učinit predstave, a nije moga vraćat. Bija je blokiran ;-) Ajmeee
Al su Držićeve komendije, koje su se odražavale često na svadbama gospara, pohodili svi gradski siromaji - svi bi se zgurali u uličice oko palače i slušali predstavu jer ništa nisu mogli vidit, al su bili žedni riči pa su se tiskali pod otvorenim prozorima bogatuna i upijali - jednom je i jedna cigla opala jednome bidniku na glavu - može i cigla uglavu za umjetnost. A što su danas svadbe?


Piiisss braders

I

Oznake: Dupini, samostan, blato

- 11:57 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2017.

Mjuza petak pidžama party

Aurora i još ponešto.... buđenje pod zvijezdama

Pod zvijezdama


Aurora

Aurora 1



Odo ;-)


Republika 1



- 17:57 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2017.

Soba s pogledom :-)

Bila, i idem opet :-)))



Zahvaljujem stranici mojaputovanja i villa-tropici na izvrsnim fotkama!!! Bolje nego moje...

Oznake: Palagruža

- 20:14 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.06.2017.

Tražim neprincipijelnog suradnika za uništavanje komaraca u pustinji :-)

(Ostavite svaki princip vi koji ulazite u? Što? Pustinju?)

Kaže jedan naš političar danas da nije važno što je koalicija neprincipijelna - ta važno je da je suradnja dobra.

Dakle, zamislimo kako bi to funkcioniralo u svakodnevnom poslovanju jedne tvrtke, društva...

Zamislimo takvu obitelj: njegov je princip da tuče ženu, njezin da pobigne s diteton i nešto jadna zabuca pa eto bidne matere koja sutra čeka da joj sina odvedu zbog principa zakona!

Zamislimo kako bi to funkcioniralo u obrani jednoga društva - rat je i bore se za obranu svojih principa - i odu na janjetinu s onima priko jer je s njima lipo papat, pa pivat... posli će opet tuć principe.

Mislim da je gospodin s početka priče Osječane principijelno oslobodio komaraca i svaka mu čast i hvala! Svojedobno sam hodala Osijekom s nogama ka bundevama... (o glavi neću principijelno ništa govoriti, e): "Mi smo riješili svoje komarce, ali država nije svoje. Kopački rit je njihovo leglo", reče on.



Ali, nećemo imati problem državnih komaraca još dugo jer su znanstvenici objavili da će Lipa Naša skoro bit pustinja, pa neće bit komančerosa više. Je mi lakše... Viđu karte od Nju Sajntista, an. Pa šta, pustara je već u nekim slavonskim selima jer u nekoliko mjeseci ode 500 mladih na zelenije životne pašnjake. :-(

Oznake: Principi

- 19:55 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 23.06.2017.

S patkon na glavi priko granice :-)


Ne, ne i ne! Postoji zakon u jednoj lipoj državi SAD-a po kojemu ne smiš s patkom na glavi prijeći granicu ili policajac može ugristi psa ako će ga time smiriti ili... koliko još takvih zakona ima, olalalla



Imamo i mi svojih bisera.... ali o njima neću da ne bi u pržun. Bloger Stefanio upozorava boldnim slovima na širenje laži i kleveta na blogu, pa mi je mučat. Triba se čuvat, triba bit pametan, triba primučat, zamučat, zamuknut, umuknut, ma muči više, oš mučat, ni mu ni be, jer svi smo mi nekome sumnjivi.... Eto, moja maca Eva uvik sumnjiči sisavca za sve. Uvik joj je nešto kriv, i kad ga vidi - prvo popizdi, pa kruži oko njega i kruži, i krivo ga gleda, i mene krivo šta san usisavala kuću jer to nešto ne štima, ne znamo šta, al NE ŠTIMA! TO TRIBA TUŽIT, ODMA ;-))) I one šta muče triba tužit jer su sumnjivi i podržavaju neprijateljske djelatnosti. Koje? Ne znamo, ali naći ćemo. Tako je jedan arheolog nadrapa u Zagori kad je odija po pruzi gori-doli. Šta on ima ić gori-doli? Zašto ne ide livo-desno? Zašto uopće oda? Ko mu je reka to, an? Pa ga stavilo u bajbok na par dana dok se ipak nije utvrdilo da je arheolog - šta ne zna se šta je, al kad barba iz Zagreba urgira, može. Evo me Emi sumnjivo gleda. Koji kua tipčeš, daj mi mira ....



- 22:07 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 21.06.2017.

Prilog samo za franju :-)

Hvala Franjici koja je napisala super današnji post! Inspirirala me na smijanciju do suza pa san nastavila lujkat po internetu za ove slije: imena luda nalaze se svuda :-)))



Špičkovina je već poznata stvar :-))) "Imena luda nalaze se svuda


- zvuk vode koji podsjeća na puštanje vjetrova često je utjecao na imenovanje vrela kao što su Prdamet u Lokvičićima kod Imotskoga ili Prduša na Elafitima. Nedaleko od hrvatsko-bosanskohercegovačke granice, u selu Brštanica nalaze se „indijanski“ toponimi kao što su Đe se voda splijeva (mjesto na kojemu se slijeva voda) i Pomozi Bog (teško dostupan predio)

- Močiguzica (vrh jednoga grebena na Hvaru)

- Konavoske sise (za dva grebena)

- na Kornatima otočići Babina guzica (u Tenji kod Osijeka postoji toponim Babin guz), Kurba vela i Kurba mala

- u Lici nalazimo brijeg pod imenom Derikrave, a pod Velebitom zaselak Dušikrave.

- Otrovanec kod Pitomače

- Poštenu Vas

- kod Varaždina se nalazi Tužno, a kod Sarajeva Čemerno..."

Sve je lipo i punoviše napisa Domagoj Vidović, Rodu o jeziku, ožujak 2016., br. 1.

Oznake: rodu o jeziku

- 20:58 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

Narodni imperativ... na zapovid?



Psihologija jezika postoji. Jedna smišna znanstvena grančica. Ne tiče se puka san (iako bismo mogli i o tome).
Mentalitet jezika? Psihologija jezika pita kakav je to mentalitet koji moru tepa u ženskome rodu ili muškome, zašto su u gramatici prvo muški na redu (prvo je radio, a onda radila... dica su zadnja), ili zašto sam sebi ne možeš baš ništa zapovidit -
nema pa nema prvega lica zapovidnoga načina iliti imperativa. Npr. raditi. Sami sebi ne možemo gramatički zapovidit da radimo čak i kad oćemo.


jd.
1. ja - ništa, nula (nema ja radi, nego TI radi, vd. točku 2. koja posebno omiljena - ja ništa ne moran osim umrit)
2. ti radi
3. on... neka radi (lažnajk - nije pravi imperativ: neka +prezent = nemoš ni NJEMU/NJOJ zapovidit!)

1. mi radimo (moš zapovidit kad nas je više)
2. vi radite (najbolje)
3. oni... neka rade (opet gramatički lažnjak)

Ko tu kome išta može reć?

Uvik se može kad se može, jer neki ne mogu nikome, a neki svakome.


Osobno mi je veliko zadovoljstvo da sebi, čak i ako želim, ne mogu pošteno zapovidit jer moj jezik toga nema. Osobno ne računam na one koji stalno nešto - aj ti, aj ti...

Osobno mi je tragičan naš narodni imperativ: kad ti imperator ili šefika kaže - moraš pa nema vrde-prde.

Politički imperativ?

Kad to prebacim u politički kontekst - nestaje li odgovornosti i morala?

Koji su imperativi naših političara?

Jel jedno je kada si u privatnom životu sam sebi zapovjednik, a drugo kada u javnom prostoru patiš od nedostatka moralnih imperativa?

Oznake: moral

- 19:08 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2017.

Put Višćica :-D

Čitam svoju omiljenu onomastičku literaturu - ilirsko, keltsko i ino nazivlje kojekuda. Većini ljudi dosadno. Razumijem. Meni svjedočanstvo o krvnim vezama s ljudima koje većina niti ne poima. Svjedočanstvo o ljudima koji su u nama nepoznati i njihov nepoznati život u tome nazivlju živi jednako dobro ili loše kao što živimo i mi, jednako voljeno i nevoljeno, siromašno i bogato, utlačeno, utučeno, šaljivo i prpošno. Matulići zar su nekada bili Vlasi, a Bobani Iliri? A Munižabe nisu munjene žabe, nego oni šta kredu žabe. Kako je nekada daaavno neki ukreja žabu i zašto pa je to ostalo ka testamenat u familji mu... e kad bi se i do toga moglo doći... Ljudi ko ljudi, nekada i sada.... a mene uveselila omiljena ulica



Put Višćica ;-) Šta su li skrivili jadni u prošlosti da su dobili takvo prezime?

A ja sam jučer lijepo oprala i posušila svoje metle jer sutra polijećem. Večeras nema tuluma - samo onomastika - jer ne pijem ako ujutro vozim. Zadnji put sam malo falila u slijetanju ;-)

PS Uletio mi u antenu, kratko - fala ti Bože, bivši ministar Barišić - kaže da nije smijenjen, nego... bla bla Dalje od nego nisam čula. Očito je Nu Ga krivo sletio, a nova ministrica da je liberalka. Nu Je - kakav je to liberalizam čerupanja fotelja? Ali, ja sam samo pijana višćoka pa biće da ne radzume Afrika ;-)

Oznake: ilirska imena

- 21:28 -

Komentari (43) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi