| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Nemam baš nikakve potrebe nešto reći. Al' mi nekako milo lupetati po tastaturi. Večer, radni dan, vrijeme za probijanje leda u ovom malom blogu. Kviža su mi oke, stvar se smiruje, al' se trenirat' još ne more. Pa se piše, pijucka jaeger i sluša loše hrvatske dnevnike. Prvo rtl, pa nova, a za koju minutu i htv. Slatko je u kojoj mjeri pratim dnevnike i u kojoj mjeri me vijesti po nekim područjima ne interesiraju. Cijeli dan sam se krcala šećerima, nakon posla o'šla da mi umlate kičmicu i sade se grijem, u pajami, na prazan želudac liječim želudac i slušam tv. Probajmo s rekapitulacijom današnjeg dana. Radilo se. Nije da nije. Bilo se neuspješno. Nije da nije. Šiljilo se drvca, bilo se nervozno, smijalo se. Bilo je čak i nešto rezultata, al', nekak', više, ezoterično. Štogod to značilo. E, a kako me na praznjikav želučić jaeger malkice i opalio, bolje da odem počistiti macina govanjca pa, svježa k'o ispo' čekića izašla, nastavila ovo. Štogod to bilo. ... Evo. Govanjca se eliminiralo (jebate, sere k'o krava), na hateve se prebacilo, čašu se dopunilo. Daklem, današnji radni dan bio je iznimno siromašan rezultatima. Mogla bih ga svrstati u kategoriju dana kad imam puno posla, ali podijeljenog na čitav niz malih hitnih zadataka tijekom kojeg je sposobnost određivanja prioriteta slična onima kad si pijan, jako, i svjestan samo onog što ti je u vidnom polju. Primjerice, uletiš na radno mjesto i znaš da moraš obaviti nekoliko hitnih poslova (išijas i pasivni go, jel'te); unutar 13 sekundi ti zvoni telefon da je stao proces u jednom objektu iz nepoznatih razloga (informatičari poznaju to kao prijavu korisnika "ne radi mi program"). Čuješ se s kolegicom iz susjedne kancelarije koja ti priopćava da se zaboravilo odraditi nešto prethodni tjedan jerbo je uprava bila na geou pa te nitko nije podsjetio da odradiš nešto što je, igrom slučaja, za popizdet' redovni posao godinama, al' ga ti, sve i jedno, iz mjeseca u mjesec zaboravljaš. Pa ti dolaze stranke. Vrijeme je realizacije (čitati: koordinacije) projekta. A tebe zove majka. U kancelariji se kontinuirano stvara milijarda ljudi (kako su stali unutra, jebem li jih jednog po jednog?). Pa imaš sedam privatnih stvari koje moraš obaviti u radno vrijeme. A telefon zvoni. A palm šteka. Mobitel se gasi (jedno lansiranje na pod previše), buka je u kancelariji... A ja, piš' ga vrit' kakti nešto koordiniram. Jebate, ne mogu koordinirati lijevu nogu da se digne kad joj kažem - šugo, digni se!!! Kako ću, ondak, koordinirati hrpetinu ljudi koja nema potrebu koordinatoru javiti promjene u hodu? Neću u detalje jerbo ću se uspješno samooiznervirati. Digresija: čuh glas onog posvemašnjeg idiota od Jandrokovića. Mislim, ja znam da Sanader nema pojma što nam radi, ali staviti Jandrokovića za ministra mvp??!! To je skoro gore nego Hebranga za preCjednika. Ili ipak nije... Vratimo se na sadržaj. Dakle. Što bi stari 'rvati reklo, jebenti koordinatora. Elem, godine čine svoje. Nit' me vlastita genijalna rješenja vesele, nit' me propusti nerviraju. Oke, umjereno veliki propusti... Hauever, nerviraju me kreteni, a takovih u RH k'o govana. Pak sam, ondak, često neurozna. Povraćaj. Pomalo, istjekom dana, očekivanja o količini poslova koji se mogu privesti kraju naglo su padala, a količina kave u organizmu se povećavala. Ovaj radni dan nije bio bremenit' rezultatima. Al' mi, zato, poslijeka, kičmu razasulo. Pa sam pošla pogledati familijicu. Sad ću majčicu nazvat', mačku poprčkat' i oke će se zatvorit'. Uspjela sam! Još jedan dan bez rezultata. Držim se. Neiskorišteni potencijal koji će to i ostati! |
