| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Evo, samo da se zabilježi. 50 kilometrovića. Pomalo se napreduje. Ne prebrzo, ali kontinuirano. Kosti ne grintaju, daklem, dobro je. Jedino se dupetara rascvala. Već na trideset. Jebenju. Što sad? Neka pati. Budemo vidjeli tko će prvi popustiti. Sve dobro prošlo, brez forsiranja, a popodne se i lozu vezalo. Jako jedna dobra subota. Sad će se ista zaključiti sa škampima na nekoliko načina i malo vina. Neka mišići rastu. |
|
Ne uvijek. Danas, eto, probala izbacit opaku upalu 4cepsa i, istovremeno, testirat novu biciklističku stazu Krk – Malinska. Sveukupno nekih 40 km, sveudilj s vjetrom u prsa, a upala nogu takva da sam se mogla ukopčavat samo s ispruženom nogom, daklem, pritiskom čiste mase… Ne mogu se sjetit je li mi se ikad dogodilo da sam odvozila cijelu vožnju s umornim nogama i to toliko da se nisam mogla dignut na bicikli. Što dignuti na noge, ilustrirajmo intenzitet upale činjenicom da, ukoliko se čučnem, ne mogu više natrag. Ne možeš vjerovat'… Rezultat? Dupetara je bila kolateralna žrtva, a ja sam, sva sreća na brdskom, pomalo poput pravde (sporo i sigurno), napravila krugić i upedalala kući svojoj, utaman na rižoto sa šparogama. Upala mišića ista, puls razmjerno oke, samo se razina goriva spustila. Glede same staze. Nitko mi nije znao reći gdje ista s krčke strane započinje, a u tz me uputilo na benzinsku u Puntu. Pa sam malo pendalala prema Puntu i brzo zaključila da je taj dio trase daleko od gotovog, a stazi ni traga ni glasa. Pa sam se vrnula prema Malinskoj, po novoj cesti, i tražila i tražila… i, umjesto do Krka, evo staze kod skretanja za Kornić/Kras. Drugim riječima, dok ne izvedu cijelu stazu, ukoliko se ne ide u Punat, valja stvar zakovrnuti kod Kosić. O će se sutra ili preksutra, ovisno o nogami. Ne, to će se sigurno preksutra. Sutra su neke turističke vožnje u điru (kako to glupavo zvuči) pa ćemo pričekati nedjelju. E, da, svakako valja spomenuti da su, drugi dan od otvorenja, na biciklističkoj stazi bila parkirana tri auta i jedan motor. Redom riječke registarske. Dakle, tko bi drugi doli lokalci. U mom smjeru nitko nije išao (jerbo da jest, ziher bi me pretjecali i mogla bin ih vidjet'), a u suprotnom cca 10ak il bičiklista, sve stranci. Konačno, sad znam da 1. maja ne bum radno slavila, aš se ne morem mrdnut. Samo intelektualni zadaci dolaze u obzir. Ne pre intenzivni… |
