< | travanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog koji će opisivati događaje kroz koje prolazi sretna duša poput moje....sretna u svim aspektima života osim u jednom... -kupovanju odjeće,a posebice obuće(E JESTE MISLILI DA JE LJUBAV???)
uglavnom mene sjeća ne zaobilazi(mislim sve i da hoće ne bi me ovoliku mogla zaobić) i ovo nije klasična ironična priča o sreći...naučit ćete da ste sretni onoliko koliko se smatrate sretnima
jelenaš
PANTA RHEI...
-diogen-
umrijet ću veoma mlada...
možda u osamnaestoj,
možda u sedamdesetoj
možda u osamdesetoj
ali bit ću veoma mlada...
mudrost se sastoji u tom da uzmeš život takav kakav jest i ponekad sanjaš o tom kakav bi mogao biti...
Uvijek budi prvorazredna verzija samog sebe,a ne drugorazredna verzija nekog drugog
Uvijek elegantna,pedantna,
nespretno sretna
službeno jasna
nadasve glasna
kritično kritična
vječno skeptična
čvrsto na nogama
sanja o rodama
sa svojim idealima
ozbiljnih stavova
sa ozbiljnim temama,
sve najbolje zna,
prerasla sve,
to je moja Mateja
Mateja sa J
molim lijepo,
to slovo za nju je sveto
skučenog fokusa
iz druge ere
čvrste i jake vjere ali...
u sebe!!!
takva ona,
pametuje mi svakog dana
da je slovo J posebno
i da bez njeg njeno ime isto nije
i da nije Matea
isto Mateja ko prije
Ona pametuje...
da je slovo J posebno
jer tim slovom
moje ime se rodi
(NAPOMENA:nisu sve moje pjesme ovako dobro komponirane ova je bila forsirana i angažirana)
Vesela mladost najveća je radost...
upamti da je sreća način putovanja,a ne cilj...
R.M.GOODMAN
ANDREJ-moj najbolji prijatelj na svijetu...vječno nasmijan,zgodni nogometaš koji sve pamti i sve mu je važno...naše prijateljstvo traje već 9
godina i spretno se opire svim burama i olujama...i olo bibi Nano
ATLETIKA-sport koji sam trenirala i iz kojeg sam puno naučila
BRAĆASrećko i Robert- moji veliki čuvari BILJANA-uz nju sam naučila koliko je život zapravo nepredvidiv i iznenađujuć...i na to me iz dana u dan podsjeća
CRKVA-mjesto gdje uvijek pronađem sebe
DRAGAN-osoba koja mi je mnogo pomogla da prihvatim ljude onakve kakvi jesu sa svim vrlinama i manama...osoba koju sam voljela na neki astralni način...moja srodna duša
DAJANA-davno mi je pokazala da iako je smiješak kratak ostaje zauvijek u sjećanju i da je jedan od najvažnijih stvari u životu...Pčelice,nikada nemoj odrasti!!!
ENEJ-tako će se zvat moj sin,a brat će mu se zvat Jona,seka Noemi
FRA.VALE-oduševile su me njegove propovijedi.Toliko sam iz njih naučila.Trebalo bi ih objaviti da i drugi mogu u njima pronaći ono što sam ja pronašla.Hjela bi da i drugi osjete tu dobrotu...>sjetili smo Vas se Vale< Bog Vas blagoslovio!!!!
GRGIĆ-moj profesor povijesti...čovjek koji iznimno mnogo zna-hodajuća enciklopedija.Prema njemu osjećam divljenje i poštovanje.Čak i oni slabiji učenici pričaju o njemu samo najbolje
HERCEGOVINA&HERCEGOVCI-moja gruda i moji ljudi....najpitomija zemlja i najpitomiji narod na svijetu...
HRANA-ne jedem puno,ali jedem krivo i to krivo me uveseljava
IVANA-moja prijateljica iz osnovne,hvala joj što je sva moja hodočašća učinila zanimljivijimašifra:NIKAD OD TEBE POLICAJCA!!!
INDY*s-moja loža...najdraži kafić na svijetu...
JA,JELENA-osoba koja obožava smijeh i zezanciju,mrzi nepravdu,a prijateljstvo cijeni iznad svega...moje ime(s kojim nisam zadovoljna)
KEKO-najbolji konobar u Ljubuškom (ne znam ime onom iz Avantgarda)
LIJEPA RIJEČ-poezija...obožavam pisati
LJUBAV-najdragocjeniji osjećaj na zemlji...agape
LJUBUŠKI-moj grad...i vičem...MOJ GRAD,MOJ GRAD
MATEJA sa J-moja velikaaaa prijateljica...iznimno pametna,pedantna,nespretno sretna,glasna,ozbiljna...ona je moj uteg koji me spusti kad previše poletim,ali i moj heliji koji me vine visoko...hvala ti što postojišV.T
MIKO-moj doktor na svim životnim poljima("e,ovako")
MLAĐO-moj izkompleksirani kvazi frend od koje trenutno radim "savršenog" muškarca
NIKOLINA-moja hugolina koja je iznimno jaka i koja je mnogo toga u životu pretrpjela...moja dobra dušica!!! nitko nas neće razdvojiti! obećavam
bit ću uvijek tu,moja kumavojim te jube
NELA-iako nas danas dijele mnoge stvari i načini života...zahvalna sam joj na predivnim uspomenama.Zauvijek sijamske rodice!
OBITELJ-moja veliko carstvo i aorte moje krvi...šarena,vesela,iskrena i srčana...Moji Šimovići!!!
PRIJATELJSTVO-najvažniji pojam na zemlji...imam mnogo prijatelja koji su u velikom krugu,unutar tog velikog kruga nalazi se mali krug koji neću promijeniti nikada!moji vojnici...vi ste mi sve!!!
RODITELJI-Hvala mom tati Anti...ponosim se što sam ista ti,tvoja glava!!!
Mami Mariji na svim poticajima i podršci i svim neprospavanim noćima i velikoj toleranciji...Volim vas najviše na svijetuuuuu
SESTRA-moja Maja...najbolja seka na svijetu!!! ostani uvijek ista!
SLAVEN-jedan od mojih anđela...sve će opet bit ko nekada!!! obećavam!!!
SARAJEVO-najposebniji grad na svijetu
TRENER-moj otac na stazi...ponosna sam što sam bila Vaša štićenica.Hvala!!!
USISAVANJE-mrzim!!!!!
VRZĆA LJETA-najviše volim ljeto...i moje susjede LILI&MARY uz koja su sva ljeta posebna...nije bitna daljina između nas...dicke kusse ins ohr
VIŠNJE-obožavam
ZWONE-tvoja je veličina u dobroti tvoje duše,a ne u visini...hvala što si mi skinuo ružičaste naočale
Dobro vam jutro
Ovaj me novi dizajn potaknuo na to da vam pišem malo o starkama,zapravo o conversicama(kako zanimljivo)
uglavnom...svi koji me iole poznaju,znaju da obožavam starke,da ih imam u svim glavnim bojama i dizajnima i da su oni sastavni dio moje odjevne dnevne kombinacije...kažem dnevne jer ja naravno nisam ista danju i noću kao ni kada sam naspavana ili umorna E,ljubav prema starkama se razvila davne 2002godine kada sam ušla u NIŽIĆA s namjerom da kupim normalne tene(jer ja sam ipak bila atletičarka koja je tada još Thompsona obožavala iznad svega i uvijek sam naginjala više rocku).Kako nije bilo normalnih tena po mom ukusu,a to su ti bijele,lagane pumice odlučih sebi kupiti starke,tek tako jer su bile one klasične bijele...ajme kako su mi udobne bile,ali su debilno izgledale i nakon dva dana,eto moje ekipe u starkama u crnim i bijelim i tako smo svi počeli nositi starke...malo pomalo smo razvili averziju prema cajkama(prema cajkama,a ne cajkašima da se razumijemo) i počeli slušati Žeru i Jabuku,Prljavce,Dugmiće...i sve ostalo je povijest...E, onda mene pogodi neka luda,tamo prije mog 18.rođendana da sam te starke brate previše dugo furala i da bi valjalo promijeniti dnevni look,pa sam si uz duga traženja i financisku podršku Mlađe kupila bijele addidaske i prestala sam nositi starke sve dok...ne izađe opet neki model kojeg ću sanjati i koji će cijeli moj faks imati tri dana kasnije
Evo mene tek sada....dopisivala sam se mailom s par stjudenata sa filozofskog u Zg.-u i raspitala se malo o faksu i tako...jedan lik mi je bio full simpa i poslao mi sve sa svojih priprema (...već sam se zaljubila...),a ovaj drugi mi je objasnio sve oko upisa (možda je to bio Ilija????)
ugl...kako izgleda šanse su mi dobje,a ako ne Beč me čeka...neka to bude za sada tako...
oko maturskog nisam ništa radila...morat ću to nakon ovog posta(naravno,ako opet ne zaglavim na webu od Širokog)
A šta se mojih bijednih ocjena tiče to ću sutra i tako se tješim svakog dana,a dani prolaze...ali...ali...ali...ima i dobrih stvari...ja sam materijal za svoju matursku haljinu našla i odnijela na šilo
i cili sam dan danas vozila bibi
Ma moram priznat,nije ni loše imat 18godina
i tako...Nismo imali nastave danas,bio nam je dan škole pa sam spavala duže...Mlađo me zvao i možda sutra odemo na TOŠIN koncert u Posušje...bilo bi to suuuuuuuuuuuuuuuuper mislim koje ludilo- vidim Tošu i Balića u istom mjesecu
Ostalo ništ posebno...dok sam vozila pomislila sam kako bi bila fora da me ON sad vidi i brže razbistrila misli...ipaki sam na cesti...tko je vidio vozit i mislit istovremeno???!!
Ako ovo pročitaš...samo da znaš...ni sama ne znam zašto
Tek toliko...
Tek toliko da znaš
i nisi nešto,
zbog čega bih načela
bocu suza i pustila
ih da poteku kaskadama sjećanja
Ti si muškarac kao i svaki drugi!!!
Tek toliko da znaš
i nisi nešto
Nisam ni ja,
al ne plačem zbog tebe,
tvog osmijeha
ili tvojih riječi.
Tek toliko da znaš
napisat ću ovu pjesmu
tek tako...
(u inat)
Prenosim Tekst Andy-a Rooneya,koji me potaknuo na razmišljanje
Naučio sam da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam da uvijek možeš moliti za nekog,kad nema snage da si može pomoći na drugi način
Nučio sam da ljubav,a ne vrijeme liječi sve rane
Naučio sam da svatko koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom
Naučio sam da dobre prilike nikad nisu izgubljene: netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš
Naučio sam,kad se naučiš živjeti u luci gorčine,sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje
Naučio sam da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane,jer ćeš ih sutra možda morati progutati
Naučio sam da je smjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled
Naučio sam da ne mogu odabrat kako se osjećam,ali mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga
Naučio sam da svi žele živjeti na planini,ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ
Naučio sam da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života ili smrti
Naučio sam kada se planiraš osvetiti nekome,time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavlja vrijeđati
Naučio sam što imam manje vremena više stvari mogu obaviti
evo me,stigla sam...
moram se vratit nekako u normalu i pribrat se...jos 20 školskih dana i kraj...nisam se pohvalila POLOŽILA SAM!!!! vozačka mi sutra stiže
ugl...morat ću ovaj blog malo dotjerat i ubacit par sličica mojih i....ovaj ako mognete stat i vi ostali
ali...ali...ali...moram pisat i maturski iz njemačkog,a ni sve moje kece se neće same od sebe popraviti pa imajte strpljenja...tj.imaj strpljenja Zdenko i ne mori me porukama dok spavam...mislim,koliko ti puta moram reć da ja uvijek spavam u intervalu od 14:30-17:30h i tako konstantno...jer...ovaj...ne slušaš ti Mateju svake večeri na 0kn dok
kao Južnjakinja,ja sam tjelesno nespremna za 24 sata na nogama(zapravo otvorenih okica) i patim od napadaja napadaja zijevanja i sezonskog osjećajnog poremećenja usljed pomanjkanja sna(ovu sam dijagnozu samu izmislila)
koji mi je tako dragocijen...volim sanjati
Za sve koje zanima primili su me u Beč,testovi su ispravljeni i kako stoji to sve...studirat ću u Beču...i je mene strah,malo,sama...ali...uvijek sam htjela raširiti svoja krila...općenito mislim da tamo imam bolje šanse,a ak ne...vraćam se doma i hodat ću na relaciji Inside-Bambus-Centar kao Brut(PROPALI STJUDENT)
moj će analitički um polako propadat,a ja ću pomalo gubiti svaki smisao svog postojanja....NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
ma bit će meni dobjo....uvijek svoj životni scenariji napišem na jedan način,ali on začudo uvijek ispadne puno bolji...
Nikad nemoj da se vraćaš,
kad već jednom u svet kreneš
nemoj da mi nešto petljaš
nemoj da mi hoćeš-nećeš
i ja bježim bez povratka
nikad neću unatrag
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?...
....opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi vječno klija
i čarlija tvoj početak...
TI ZA KOREN NISI STVOREN
CEO SVET TI JE OTVOREN...
....KO ZNA ŠTA TE TAMO ČEKA
u maglama iz daleka
al ako se i pozlatiš,
il sve teško gorko platiš,
uvek idi samo napred
NEMOJ NIKAD DA SE VRATIŠ...
m.antić
ovi stihovi su mi onako...nadahnjujući,nažalost nisam vam ih sve mogla prenjeti...budem nekada i to
idem sada pavat...već sam okasnila javim vam se kasnije...
laky den
(mojoj Neli)
odjednom s novim jutrom
sasvim običnim
nastupi neko novo vrijeme....
Uzeše ti sve,
sve o čemu si maštala,
sve čemu si se smijala,
s čim si se igrala,
a moje još uvijek malo oko
je sve gledalo po strani...
Rekoše ti da se uozbiljiš
tvoje lice poprimi ozbiljne crte
i brazdice s obraza tvojih nestdoše.
Ponudiše ti melem zaborava
i sve slike ti ski u daleki pretinac
koji ćeš izvući s prvim sijedim vlasima,
izgovarajući lozinku dobro poznatu.
Cijeli tvoj svijet najednom
poprimi nove boje:
žuta,zelena
plava i crvena
postaše negacija apsolutnog sivila...
pokadkad bi podvojenost
tvoje osobnosti-
DJEVOJČICA
prozborila iz tebe
al prijekorni pogledi tvojih nadležnih
ubiše je,a da još nije niti doživjela
pravo pupanje.
Preskočila si mladu rijeku
ostavljajući djetinjstvo za sobom
i na mladu njivu doskočila
Noge ti utrnuše pri prvim
nesigurnim koracima....
Glavicu tvoju počeše sada mučiti
ozbiljne stvari,
a svi problemi
oni od nekada
izbljediše s prvim bračnim jutrom.
Osmijeh tvoj uguši plač
male curice koju
njišeš u svom
mladom krilu.
Tvoja plastična lutka posta živom,
a moja još i danas na ormaru prašinu skuplja
i sanja da se opet....
....zaigra s tvojom.
Da,živa sam itekako i dišem punim plućima jer svaki dan,svaki sat i svaka sekunda su prolazni,no baš iz tog razloga što ništa ne ostaje vječno sačuvano čini svaki dan,svaki sat,svaku sekundu pa i trenutak tako posebnim,neprocjenivim i neponovljivim...stoga uživajte u svakom trenutku-to je prava izreka još kada joj dodamo stih iz psalma:"ovo je dan što ga stvori Bog"
Pošto sam završila pregled svog života,vidjela sam da mi je život bio bogat smislenim događajima.Neki su od njih bili jako veseli,neki pomalo bolni,no ipak je to bio i jest život ispunjen srećom,s mnogim izazovima i prilikama za duševni rast...jedino što sam poželjela,a to vam svima mogu otkriti,jest da i mojih sljedećih 18. godina bude ovako kao i ovih do sada i da se i dalje stvari odvrte kako Svevišnji to zacrta jer on je ipak najbolji scenarist.
Moram izdvojiti da sam na nešto jako ponosna...odrekla sam se jedne svoje MANE naime prestala sam se žaliti na svaku sitnicu... evo kako...
ljetos dok smo bili na moru,moja ekipica i ja i bilo nam je baš fino,ja nekim glupim i bzvz načinom izgubim dva prstena koja su mi bila posebno draga.Jedan prsten sam dobila od svoje Teje i kupila mi ga je u mom Najdražem gradu -Sarajevu,prsten je doduše bio s cirkonima i nije bio oličenje mog stila,al sam ga stvarno zavoljela,ponajprije jer je imaoispod ugravirane stvari kao što su datum,mjesto i inicijali moje Teje...,a najvažnije pisalo je na njemu ono što mnoga prijateljstva ne dosegnu niti godinama kasnije,riječi Volim te
I da,tako sam ja taj prstenčić zavoljela kao i onaj što sam ga dobila za svoj 17. roćkaš od svoje seke,on je bio moj stil "saliven" za moj prst i nosila sam ga baš kao i Tejin uvijek...ugl...tog sam dana kao i svakog drugog bila uvjerena u svoju sreću i smionost i nisam niti pomislila da bi mogla ta prstenja izgubit igrajući picigin u dubokoj vodi,mislim ta su prstenja faktički bila zalijepljena za moje prste i s njima su,usudim se reć,disali
i tako,da ne prepričavam cijelu tragediju izgubim ja oba prstena istodobno,jedan upadne u jednu,a drugi u drugu stranu...tjeskoba koju sam u tim trenucima osjetila bila je ravna očaju:" O Bože samo ne to" pomislila sam
Iz spoznaje da sam izgubila dva najdraža dara,usljedio je trenutni šok,a zatim i panika...da od ovog svega ne napravim komediju,odustat ću od prepričavanja tijeka daljnjih događanja...ugl...nije bilo spasa!!!
I tada sam rekla,nikad više s nakitom u more jer tek kad izgubiš stvari i osobe na koje se navikneš do te mjere da ih zanemariš i pomisliš skoro da oni moraju jednostavno biti tu...tek kad ih izgubiš...onda shvatiš koliko ti znače
A onda sam se sjetila izreke: NEMOJ ŽALIT ZA MALIM STVARIMA JER ĆE TE ŽIVOT POČET KAŽNJAVAT VELIKIM...
i tako sam vam ja moji piplsi nastavila tiho patiti za tim prstenčićima...kad ono jednom ja u Mostaru u šopingu sa Mlađom i ugledam svoj prsten od seke i kupim ga sebi,odnesem ugravirati sve kako je i bilo i ja sva hepi...imam svoj prsten,a seka vidi koliko mi znači...,a za svoj 18.rođendan moja mi Teja kupila prekrasan prsten po mom ukusu i ugravirala mi da sve prolazi,ali mi nikada...predivno,zar ne???
i tako eto...ja prežalila svoja prstenja i na kraju je sve ispalo bolje no što sam to planirala...,a ko bi mi onda rekao da će sve ovako dobro ispast??? sad znam da malo patnje dođe zbog puno sreće
A sada,mislim red bi bio da se zahvalim svima vama,mojim prekrasnim ljudima uz koje mogu,kao što Jura pjeva,cijelu noć bit budna i sanjati na nogama...
prenijet ću osobne zahvale...neću ih iznositi nikakvim posebnim redom,nego onako kako su se sačuvali u meni vaše čestitke
Kiki-nastojat ću i dalje prenositi dobru vibru kako si poželjela i nastojat ću i dalje koračati vesela i nasmiješena zbog svih vas koji me činite najsretnijom na svijetu,a ti moj endemiću budi pažljiva i ne dopusti nekim krivim ljudima da zavladaju tvojim životom...posebna si i takva te duša i traži,samo imaj strpljenja.pusa
Miko- ponekad su riječi ne bitne i pogledi i želje su dovoljne od sebe...hvala ti što smo učinili nešto veliko...upoznali smo se bolje i na stazama smo pravog prijateljstva.
Vilka- ponekad nekom treba 100 godina da shvati da je pogriješio u procjeni...nama je na sreću trebalo samo 8,ali zato je još cijeli život pred nama...hvala...
lili&mary- Dank euch fur alles,fur alle komischen minuten und tage...ich hab euch so morz viel lieb...und ihr fehlt mir soooooooooooo
Mafija- sretna i vesela jesam...,a da mi se ispune sve želje onda više ne bi željela....i bilo bi prazno....,a sreća u ljubavi će valjda (opet) doć
Hvala...kava te čeka
Nika- znam da patiš pod teretom vremena tj. nevremena,ali isto tako znam da misliš na mene i da me voliš i znam da je onaj glas što šapće za mene i u moju korist tvoj..."puši i dalje u jedra mojih lađa,s nadom da nas čekaju zelene obale"... volim i ja tebe jube...
Andreju- ej smiješko moj hvala ti na svim riječima i svim molitvama,na svakom osmijehu koji si mi izmamio i na svemu...na svakom putu kad si me podržao znajući da to nije lako za nas...i na bilijunima tvojih porukica i javljanju...hvala ti što nisi dopustio da silni kilometri umanjuju vrijednost našeg prijateljstva,što uvijek pišeš,ma koliko posla imao.Što me zoveš telefonom,što mi se zbog tebe ovaj svijet čini druželjubljivim,a Maksimir kao da je u susjedstvu
Volim te najviše,speci jedan
Karla-hvala ti što se opireš svim komentarima zlobnim i iz dana u dan mi pokazuješ da vrijedi vjerovati u tvoju dobru i nježnu dušicu...hvala ti,što plačeš dok se smiješ i što si stvarno,stvarno dobrica...i da,ostat ću i dalje vesela i skupa ćemo se plakajući smijati
Nela- ej mala moja,bio je ovo prvi roćkaš bez tebe nakon dugo godina...I ne,neću dopustiti nikom da mi želje kvari,to sam ti davno obećala...moram li ti ponavljati da mi puno fališ i da te volim punooooooo???? zauvik tu
Njemu- A ti...lucko jedan...nisam očekivala da ćeš se sjetiti,ne to te malo lažem Nismo nikada bili na standardnom "hvala" niti "oprosti" a možda smo trebali??? a možda i ne...jer riječi smo mi davno preskočili kod nas je to sve išlo telepatski...zašto "išlo"??? pa ide i danas,sve do Beča mislim na ono...
Slaviši-maleni moj...za sve ove mjesece dubokog razmišljanja nisam uspjela smisliti "zašto'" no istog se trena kada pomislim na tebe spusti jato nježnih misli obučenih u odabrane riječi...maleni,hvala ti...zagreb je naš
Mateji-no sikiriki...neću ja nikad bit daleko...hvala ti što pridonosiš mom veselju i umanjuješ moje tuge jer si u njima prisutna...Volim te...
Zwoni-ja ću da tebi kažem zahvalit,rekla bi Iritahvala ti što održavaš sjaj našeg prijateljstva kad počme hrđati i činiš i ono nemoguće da ga zadržiš i zaštitiš...no pusti ga nekad i da sjaji samo od sebe
Zdena-Koji si ti klaun kakave županijske i kakav Bus...tebi su kritični predmeti otpali...ako ostanem u Mostaru(sumnjam) ti ćeš mi postat best friend
Ivi- maji moj vražiću...ti si stvarno neko koga mora čovik volit...
Milanu- ti si još samo jedna potvrda da su muškarci super prijatelji i da ste veliko blago...fala,fala
Ivani-ma samo se ti smiji...nikad od tebe policajca...hvala...tvoj bumbar
Boji-neka raste,neka raste...kad mi(ti,krv od tvog mesa i ja) otvorimo info klub i auto školu...instruktori moj brat,Grgić i Škrobo
Mlađi-hvala,na svim kamatama koje su otišle u nepovrat i hvala što mi uvik izmamiš osmijeh,ali me znaš i iz takta izbacit,moram priznat!!!
Toti- ma bit će i ta fast kava,leteća...
Hvala vam svima
vi ste mi sve...
moji šareni Hlapići,
hugoline,spužva bobi i pumbe,specijalci,policajci,
endemi,pčelice,dušebajevi...sve vas puuuuuuuuuuuuuno
puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuunnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo VOLIM
vaša Jelena
TRAVANJ-je prošao relativno mirno...učilo se pomalo,smijalo se i pisalo...
SVIBANJ-je kao i uvijek donio osjećaj veselja pomiješan s tugom...veselje jer dolazi ljeto,a tuga jer smo dogodine maturanti...učili smo biologiju i živili u velikom strahu da nam tadašnja raska ne rodi baš u trenutku kad moramo ispravljat kece...to su bili dani kad se BAMBUS renovirao i kad smo tamo stalno visili...
6.5-ćemo ja i moja Teja pamtiti kao dan koji nas je,mogu slobodno reć jakooo zbližio...nemoj se ljutiti ako kažem da sam tada po prvi put SNAŽNO osjetila da patiš sa mnom i ovom ti se prilikom želim punooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo.....zahvaliti...zaista ne znam što bi da te tada,a još i danas nije bilo i nema uz meneUpamti ovaj dan kao nešto pozitivno,važno je da se sada tomu možemo smijati...žive smo i sretne hvala Bogu i vjeruj da postoji prava ljubav...ona čudna i nepredvidiva
26.5-moj vjerojatno poslijednji dolazak na KOŠEVO u Sarajevu kao "takmićar" i jedno jako lijepo iskustvo...zadnje međužupanijske igre za mog ufuranog Dragu i kraj stare priče...
LIPANJ-završava još jedna školska godina...idemo na izlet u Dubrovnik...
13.6-slavimo sv.Antu i ja dobivam znakovit dar-CD od Borisa Novkovića i posvetu pjesme-Neka bude ti(tj.mi)
24.6-idem u grad...najlijepši izlazak u mom životu...čista romantika i iste se večeri zaputila pješce u Međugorje prepričavajući svojoj Teji sve...početak priče bez kraja
25.6-25 godina od Gospinog ukazanja u Međugorju i poseban doživljaj...toliko ljudi na jednom mjestu...a meni srce puca od dragosti onda i roštiljada kod Davora i spavanje
dani prolaze u očekivanju Mary i Lili i da se moj Djagi vrati s mora...,a Teja mi otišla u Neum i zvala me svake prijestupne,neću tako
SRPANJ-eto i mog omiljenog mjeseca...
14.7-ja i Bilja išli na more...mislim to je samo od sebe već posebno...i bilo nam je stvarno fino...al je moje oko stalno suzilo...a moj Drago sin je imao prvi radni dan...a je to bilo smiješno na šalteru kao recepcionar...ha,ha,ha...i ona Biljina mini kava...šperci!!!
20.7-došle moje predrage i najbolje susjede lili i mary koje svako moje ljeto obogate...tek sad slijede prave stvari
22.7-se udala moja Nela,a bilo joj je 17 godina tek...ja prekidam opet onu beskrajnu priču...prvi put vidim prave muške suze i vraćam se na vjenčanje i uhvatim buket...i obećam sama sebi da ću se udat s 28 godina...ako mi se prije ne omakne...(međutim,sad ni to više neće)
30.7-idem na more s ljiljom i marijom...jedan totalno crazy day koji ću nekad opisati detaljnije...ovdje i sada reći ću samo da je to za mene bio astralno važan trenutak u kojem sam upoznala i vidjela Vicku,vidjelicu Gospe u Međugorju i onaj osmijeh i one riječi koje su telepatski bile upućene meni...iako sam u životu već vidjela čuda,ipak sam se mučila da shvatim tu VIŠU SILU koja se može i hoće odazvati na moj sasvim osobni zov...ovaj susret mi je pomogao iznimno mnogo...Vicka,hvala Vam..
KOlovoz-idem po svoje testove za vozački i uživam,uživam,uživam...
5.8-moja Nika dočekala svoj 18-i rođendan...za razliku od mene,njoj je to palo sasvim super...ja sam te večeri upoznala Iliju koji je jedan jako veliki kavalir,jako načitan i inteligentan...ali zato 9,5 godina stariji od mene..ako ovo ikad pročitaš-Žao mi je što do našeg drugog izlaska nikada nije došlo,ali ja ne ponavljam dvaput istu grešku
6.8- upoznao mene Taci u svatovima i tada sam...hmmm...dobro,ne znam oće li ON ikada svratit na ovaj blog...pa bolje da ne zna...samo ja i Taci znamo..."samo"
...ostali dani prolaze u tulumarenju,kupanju i uživanju u svojoj slobodi...
23.8-Moja Tejica je slavila svoj 16-i rođendan(tako joj bar u papirima piše) i bilo mi je takooo dobro...MORAM jednostavno spomenuti konobara onog smotanog i njegovog pogleda ispod naočala kao Ivać i njegove izbezumljene face dok je Mateja naručilab 6 jumbo pizza pa povukla naruđžbu i onaj fatalni razgovor sa svojim "ljepotanom" i spoznaja da ljubav boli i moja izgubljena prstenja u moru Jadranskom i moji skokovi,a i J.Markić...pa Tejini vapaji i traženje naočala za ronjenje da mi "spasi" Ana prstenja i moja rečenica:"ko jebe bubnjiće,spasi mi prstenja" ajme majko ludog dana...
ali kao posebno komičnu anegdotu navela bi ovu: Teja drži naočale na očima...naglašavam-NA OČIMA i skače u more sa pedaline...izranja iz vode i ljutitim tonom nas pita:"što mi niste rekli da nosim naočale???" A njoj su bile na očima...
Kasnije se Mateja odlučila za Marijana Čuvala vlasnika našeg omiljenog kafića,zgodnog i k svemu tomu još diplomirani ekonomist...kao što ja rekoh diplomirani konobar
RUJAN-eto prođoše praznici....i mi postadošmo maturanti...upoznala sam nekog koma Makaranina koji me je PAZI SAD upitao:"Jelena,kako no ti je ime" mislim...ovo je ulet stoljeća izašla sam i rvi put u ENIGMU,prvi i zadnji...tamo sve cepa
21.9- pošli mi na ekskurziju u BEČ,PRAG I BUDIMPEŠTU i bilo je neopisivo...premda sam ja to u svom putopisu opisala tih 6 dana su bili kao u snu...zasvijetlila je moja prva ljubav i pali mali poljupci
ako nešto može biti slađe od prve ljubavi,zasigurno je riječ o obnavljanju te ljubavi...ali sam shvatila da ne sijem baš svakoga pokvaritEj ti mali senzibilac,hvala ti na svemu i drago mi je da postoje još takvi kao ti...apsolutna negacija onoga koga jedino mogu volit
24.9- operacija moje mame...teško mi je išta napisati...hvala Bogu da je sve super prošlo...Ej,mummy volim te puno
LISTOPAD-je vrijeme kada sam svoj veliki ideal,čovjeka koji mi je,usudim se reći tri predhodne godine bio uzor i ono pojam...počela...pa...blago rečeno "izbjegavat"...tko? što? i kako mi je netko promijenio sliku o njemu...nebih znala reći...ali shvatiš da na svijetu nema savršenog mozga....niti ičeg drugog...i da je jedino Bog savršen i dobih ja 4 iz povijesti i nekako tada sam se zauvijek pozdravila sa svojom stabilnom 5-icom i shvatila da se ne želim baviti nesuvislim ponavljanjem onoga što je bilo...jer povijest se...eto...ne mijenja...šta ću kasno skužila,al ipak ne prekasno
STUDENI-nam i nije bio nešto studen...znam samo da sam kupila čizme,a još smo sjedili pred Bambusom
uglavnom tada sam prvi put pala na testovima za vozačku i smatrala se ortodoksnom tukom,jer ono znate...vidite ljude koji nisu svladali gradivo koje ste učili i ispisali su se iz škole,a isti ti su prošli na tom nekom glupom testu...,ali da nisam pala moja mi Teja ne bi kupila super šolju iz koje još i danas pijem i na kojoj piše:"Bitno je imati pravac u životu" i to me je tako ohrabrilo...thanks!!!!
PROSINAC- je već bio bogatiji...
1.12-dobila sam svoju prvu kecu u 4 razredu i to iz povijesti...Prvi put u ŽIVOTU...i baš mi je dobro sjela na moju karijeru i oduvijek sam je tako planirala...nju sam naravno kasnije natucajući ispravila i bila sretna jer sam od tog dana zauvijek razbila glupe šale da smo ja i profesor Grgić(kako službeno) u vezi
6.1-Mlađo,Bilja i ja otišli skupa u grad...jedva!!! to nam je bio zadnji put...On upoznao Mariju...,ja bila sa Bikonjom,a Bilja ostala suva
8.12-sam eto od drugog puta položila testove i bila happy što ću na vožnju
mjesec je tekao dalje uz mijeh i veselje i moje povremeno viđanje s NJIM i sve je to aludiralo da će naša priča opet počet...a on je imao svoju Katu (sorry mala) kao što sada ima svoju Ivanu(nemam ti na čemu reć sorry) i tako...da potvrdim tvoje predpostavke Telly nije bilo ništa tada...bile su to samo večere i samo "prijateljska" druženja i bilo je lijepo...ej TI hvala ti,nisam ti nikad rekla...dobar si čovik
imam osjećaj da još nešto moram spomenut,a sad se ne mogu sjetit...dodat ću kasnije
31.12-naš odlazak na Doček ono full rano...čovječe tada po prvi put osjetih stihove pjesme:"pust je moj grad..." i ono kad smo DŽabi prodali priču da je Mlađo zaboravio novčanik,pa kad je započela ona moja bezazlena poruka DNEVNOM tj. "zovem se Medić" i kad smo počeli pričat o tajnama u Međugorju pa se micala ona Mladenova RUŽNA jelka...a i Zlatana smo zvali:-)
i onda smo otišli na doček u Bumerang...,a teja je kako reče:"pobjegla iz Alcatraza" i sve to tajno...i na kraju nije ni znala da je Novu dočekala u Bumerangu nego:"u preko puta GP-a"
1.1-smo odlučili ić na dijetu i išlo nam je dobro dok nismo odlučile bit iskrene...para u kasici nikako,a kile stoje...više sreće treći put,jer drugi pu isto nismo imale sreće
okoprilike u to vrijeme pade mi napamet kako bi valjalo kupiti jedan određen plac(lokaciju neću otkrit) i otvorit tu kafić i tako počesmo nas dvije sanjati naš san,koji sanjamo još i danas...san o HAKUNA MATATI
8.1-Sam otišla na svoj prvi sat vožnje i upoznala Rudu svog instruktora i bila najsretnija što me on zapao...zbog tog sam još i danas sretna a istog ovog dana Mali Mate je prvi put opomenut zbog priče
12.1-sam bila na MAKE OVERU i na TV-U i konačno otkrila frizera da valja..."najbolje stvari u životu su besplatne" Thanks Miro "...i mislim na tebe sad..."
usljediše učestala bježanja s povijesti....
20.1-nisam bila sama kući...hm...hmmm...
26.1-bus bus mi već dala 1
28.1-priča bez kraja je ponovo započela...,a moj Nano je imao 18 rođendan...Ej znaj da si me jedino na tu foru ulovio
VELJAČA-Jelena Veljača:-)
uglavnom...vožnja se nastavlja...Rudi me razdvoio od moje ekipice s kojom sam išla doma...stvarno mi je to bilo naporno...
slavili su se rođendani...
20.2-Maškare...naš izlet u Paris s Muhicom...pa nam nestalo goriva...i bilo nam je coooooooooooooooooooooollll
25.2-Miko slavio rođendan i javi se mogućnost za RIM
28.1-naših drugih mjesec dana
OŽUJAK
e vala uhvati me neka kriza...
2.3-Mlađo slavio rođendan i bila je DORA toga se sjećam
10.3-završila je naša priča...bar za ovu godinu...ej Zwone...kralj si!!! premda još ni sad ne znam točno što?????
15.3-mi nisu dali vadit krv...po prvi put mi bi žao što nemam 18 godina
23.3-smo bili cijela ekipos u Mostaru u posjet Jeli i bilo je fino...a fuj bolnice...
27.3-Ljilji smo slavili 61 rođendan...pa šta??? Mateji je 73
1.4-otvorih svoj blog
4.4 sam bila na testiranju za Beč
5.4-sam vidila Balića u živo
6.4-sam bila...di sam bila...možda u bedu...neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
7.4-belive or not belive dočekah svoj rođendan pisući ovaj post...al ne do kraja...
...NASTAVIT ĆE SE....
Posvećeno Mateji koja me je slušala 940 sati...eto bar pola da tradiciju ne kršim
hello!!!!
vratila se ja...pa sam malo sa svojim doma ćakulala o svojim budućim planovima...mislim o planovima za budućnost...al me odmah zabolila glava...pitate se kako mi je dan prošao??? bar testiranje?! e,jeste neki...
uglavnom...Mlađo i ja smo stigli nešto prije 8 u Mostar i zavalili se u Gradskoj kavani i tamo smo sjedili cijeli sat,koji je tako sporoooooo prolazio...pa smo otišli u manđariju(koja otvara tek u 10h)
kako smo naišli na zatvorena vrata,odlučismo otić do zgrade gdje se treba održat testiranje,a to je "HKD NAPREDAK"...i danas sam,uostalom kao i uvijek stigla punoo prije dogovora(zašto uvijek tako uranim objasnit ću kasnije).I tako uđemo,moj vjerni ćuko Mlađo i ja u tu veliku zgradurinu sa punoo prozora i toplo nas dočekaju Jadranko,Berislav i fra.Andrija Nikić...nakon njihovog početnog čuđenja koliko smo uranili,izvukosmo se isprikom i onom koja uvijek pali:"krivo smo dakle čuli,da će to biti u 10h"
Mislim,to je Mateja kriva,ona je uvijek kriva ha,ha,ha...telly,znam da si ovo pomislila
Kud koji,mili moji...svugdi pođi u manđariju dođi....otvorili i oni NAPOKON!!! i naručili mi svoje hambiće(ej,Miko super je danas bio,ma kakva kuma) i svoj pomes i svoje pazi sad COLE...mljac!!!! i kontam ono...ništa mi neće ovaj dan pokvarit...Mlađu ne boli stomak,niko nije došao na testiranje,sjedim u Manđariji u srcu Mostara umjesto u školi i fakat mi je fino...trrrn-trnnn i još k svemu tomu neko mi je poslao poruku...ono baš fino....citirat ću Miku:"Fenomenalno!!!"
hmm...čitam ja poruku...kad ona od Lenite i piše mi da Mlađi prenesem da je dobio predisključenje...a ja sada u moralnoj krizi i dvojbi...gledam ga kako taman grize u onaj svoj hambić...kad onda poče(da,znam da znaš) vadit i tribit one krastavce i rajčicu i sve po redu...ostalo samo ono meso...pa si kontam :"ti to ionako neš pojest pa da ti odmah kažem" a on je upravo bio u transu...rijetko sam ga vidjela tako zapanjenog nije mi ni dopustio da mu kažem te me prekinuo s pitanjem:"jesi se zaljubila u me?" a ja ono ne,nije to nego...ovaj...stvarno nije smiješno i neće ti se svidjeti...dobio si predisključenje...odšutio je sekundu pa je počeo s onim svojim standardnim:"ajme,jadan ja...kakoću sad...Isuse...izbacit će me...ajme" šta ću nije mi ga se dalo slušat pa sam mu rekla da ga zajeb...m i nakratko sam mu izmamila osmijeh na lice...pa mi pade napamet da sam se ispovjedila i onda mu rekoh:"ne,u biti te sad zajeb...m da te zajeb...m" i tako je to okoprilike teklo...minuta tješenja,pet minuta kuđenja,pa tješenja,pa kuđenja...onda mi je uzeo mobitel pa zvao sve iz razreda da se uvjeri ili možda da ga još više spuste s tim da je on jedini pred isključenjem...i najednom vrijeme poče brže teći...i ja moradoh do NAPREDKOVE zgrade...hmm...tamo me dočekalo 40 konkurenata/tica koji su blago rečeno bili zanimljivi.Par profila- jedan je dečko došao s tolikom željom da pobijedi da bi mu ja,onako poklonila putovanje gratis...on je ponio riječnik,3knjige i memento da se,kako on kaže:"podsjeti"
onda je tu bila i simpa cura što studira novinarstvo iz Livna,ali previše se citirat ću kiku:"bojala da nešto dobro ne uradi" i bilo je tu još i građevinaca,ekonomista,električara...bila je i kći od Dnevnog i bila je tu još i jedna iz Vareša,totalna koma...sve je od mene prepisala,a rođena iste godine kad i ILIJA,davne 79*
kako to često biva,gospon izvadi sve svoje knjige i poče tražit po riječniku...taj će "garant" položit prijemni i onda ga gospoda,nakon par opomena izbaciše van,a on sav ponosan izađe kao da je sve uradio...nakon 23minute i isto toliko grama duše,predala sam i ja svoj test i to prva jer sam mislila da bi si Mlađo mogao nešto učinit...kad ono on živ i zdrav u Gradskoj Kavani...šteta!!!
...šajim se...onda smo kupili meni tene...kažem SMO jer mi je Mlađo dao pola love kao ROĐENDANSKI dar...pare,pare,pare...Mikulić...Mikulić
i tako nam ne osta nimalo vremena...Mlađo već očajan...sjedosmo u bus i pravac kući...do suza nas je potom nasmijala moja luda pčelica Dajana koja je primila dosta ozbiljnosti,ali je još uvijek ostalo ono malo životinje u njoj i kaže tako kako ima pred isključenje već od polugodišta...da ništa ne uči...i da je njoj gore nego Mlađi,a on cvijeta.Nikad nisam shvaćala kako ga nesreća drugih uvijek tako obraduje i da svoju sreću sudi po tuđoj nesreći...možda zato,a možda i zbog 100 drugih stvari rekoh da smo kvazi prijatelji...no dobro!!!
dođoh nekako kući...avtobus je bio pretrpan studentima... kad ono mama mi javlja sretnu vijest-kod mene doma je bio moj trener...osoba koju neizmjerno cijenim...osoba s najljepšim osmijehom(napominjem 50 mu je godina-tek) i došao tražit jaja od Vraunke(neke ptičurine) sve je to jedna koma i big story...uglavnom to mu je amo izgovor,kakva jaja,kakva vraunka...on je htio zapravo da se ja vratim...jedna moja pjesma posvećena njemu ide okoprilike ovako:
"Dođite do ruba"-reče nam
"Bojimo se"-rekosmo mu
"Dođite do ruba"-reče nam
dođosmo...
on nas baci....
i mi poletjesmo.
Neću komentirati,s ti sam sve rekla...dužna sam samo spomenuti da je on "krivac" što uvijek rano ranim svugdje...držim se uvijek one,da tjo urani stigne,za onog tko zakasni ništ ne ostaje...toliko!
Rezultati testiranja tek za 15 dana...do tada sam osuđena na čekanje.
Do čitanja!!!
voli vas Jelenaš
P.S-ako me sutra ne bude znajte da sam s BALIĆEM negdje
Evo mene "jopet" danas- rekao bi momak od jedne Mare iz mog razreda,a isti taj momak za autobus kaže:"avtobus" te "sumenom" "uvjek" "snanjaj" itd...
ali eto naša ga Mara voli i šta je najvažnije-on je šofer...on nju voza....vidiš ti to moj Andrej???
uglavnom...mene sutra čeka naporan dan...dan koji će mi možda promijeniti sve moje dosadašnje planove,a možda i ne....rekla bi Mateja(Bog neka ti prosti):"vidit ćemo"
naime ja sutra idem na testiranje iz Njemačkog jezika i ukoliko pođem idem mjesec dana u Beč i mogu odlučiti hoću li gore studirati...e,Mateja...ima nade da te jumbo pizze ne budu nikada kliznule niz moje grlo
Da nebi oni koji su prvi put na mom blogu mislili da ja imam samo Mateju i da je samo zato uvijek spominjem...moram eto i mog Miku spomenuti koji mi je by the way JEDINI poželio sreću sutra...
Miko,hvala ti što si se sjetio
Ovaj moj post sada nema neke posebne teme niti svrhe...razbijam tremu za sutra
uglavnom...danas sanm pregovarala s ravnateljom oko mature...za vas koji ne znate 26.5-subota u .....<---naknadno ću reć slavimo vrhunac školovanja
....ajmeee...a July mi je dala jedan i bus-bus isto i majmunica istooo...a i Gašpar
ma svi su oni ludi,je l da???
šalim se...ej Martice...thanks...popraviti ću!!!
ej je l netko od vas danas u novinama dobio tele 2 karticu??? jedino ta mi još fali...
eto Ljudovi moji-kao što bi Teo rekao,lipo mi spavajte i mislite na mene sutra...Laku noć...ako se ne vratim JOPET KAŠNJE da nešto zapišem
... Tika,taka oko pola tri
štipnut ćeš me da se ne vidi...
(Mateja Barbi)
Evo me danas u nešto ranijem terminu,bogatija za još jednu kecu više i bogatija za jedno iskustvo...
uglavnom,naučila sam da:
-ne voli svatko moj osmijeh i da se stoga ne moram ni svakom smijat...bar ne u facu
-se na nekom koplje mora prelomiti
-imam manje od mjesec dana,da ispravim sve kece...a ima ih...
-moram učitit...moram!! i da sada moram ić pajat...dan do čitanja
Ne baš tako davno,obećala sam MU da ću ukoliko ikada budem imala svoj blog napisati nešto o NJEMU što će na njegovu >manu< gledati na pozitivniji način...ovo posvećujem TEBI koji si unikat nad unikatima
Kako koračam kroz svoj šareni život,s vremena na vrijeme u meni živnu njegove Narcisoidne rečenice pa se nasmijem onako potiho u sebi i uvjerim se po tisućiti put u istinitost njegovih riječi da nikada nitko neće biti kao ON pa niti približno...
Da nikada nitko neće na sav glas pred gomilom ljudi samosvijesno poput njega reći da je najzgodnija osoba u prostoriji i da mu nitko nije ravan...Da nitko osim njega neće biti spreman skakati rame uz rame,bok uz bok državnim prvacima i još izazvati u njima osjećaje manje vrijednosti...Da isto tako nitko neće(nadam se!!!) prići nekoj curi sa spikom poput njegove:
"Imam više para nego što ti možeš potrošiti"
"Najljepše na tebi sam ja"
"Baš si ružna,ali i to može biti zanimljivo"
ili kada bi ostavljao:"Možda se vratim tebi ako ne nađem bolju" i uvijek sam se pitala otkud tolika moć,karizma da vlada tuđim životima,da zaokupi sve misli...tko je ON pa se toliko vinuo visoko???
Bio je karakterno sve što ne biste poželjele ni najcrnjoj neprijateljici,onoj koja je prva napisala vašoj dugogodišnjoj simpatiji pismo dok ste vi već cijeli njegov slijed imali u glavi,u najgorem slučaju već napisano,ali mu ga nikada niste imali hrabrosti dati...i onda dođe ta najcrnja,vidi ga tek 2 dana i ona mu ga dadne...oni prohodaju,a vas zapadne netko tko vas voli jednom vječno...dobro,dobro...nema ovo veze s NJIM,ali eto kažem...svašta je moguće!!!
Uglavnom ovoga ne biste ni njoj poželjeli jer...NJEGA bi ste poželjeli samo za sebe
Nakon kratkog vremena shvatite da je tanka crta između mržnje i potpune opsesije...i naučiš da voljeti znači,zavoljeti sve mane i pretvoriti ih u vrline.
Možda ću ispasti subjektivna i neka ću jer moji osjećaji prema njemu još nisu zamrzli,ali sigurna sam da ću uvijek tvrditi da sam imala ogromnu sreću što sam ga upoznala jer sam uz njega shvatila da ćemo cijeniti druge tek kad naučimo cijeniti i voljeti sebe,da naši strahovi nemaju krila mi im ih dajemo...
Danas se hvaljenje vlastitih postignuća smatra jednim od većih grijeha u životu,ali što je loše u iznošenju onoga što smo dobro učinili???
Nije loše biti ponosan na sebe...priznavanje vlastite darovitosti važno je barem onoliko koliko i hvaljenje tuđe.
Iznošenje litanja vlastitih vrlina izaziva zgražanje u današnjem društvu,no ukoliko zavirite u duše takvih ljudi shvatit ćete da su mila i topla bića koja pamte i najsitnije pojedinosti vezane za vašu egzistenciju (Ne Tely,neoslovljavam ovo ja tebe sa "Vi") i uveseljavaju vas,potiču i opozitivnjuju vas...ulijevaju vam samopouzdanje i na koncu,olakšaju vam jer na morate smišljati glupe i ofucane komplimente,oni će se već sami pohvaliti
I nije istina da vole SAMO sebe...sami su sebi na prvom mjestu,ali srca su im obično dovoljno velika da još netko stane u njih
Preporučila bih vam stoga da se hvalite na "sva zvona" i u svemu što činite,kamo god da se krećete i u svemu što primjenjujete,ponašajte se kao da ste najbolji jer...Svijet treba više ljudi kao što je ON!!! ŠIFRA:kad si rekla da me voliš...
Počeo je evo i mjesec u kojem sam rođena...za sve one koji još ne znaju(7.4) slavim 18.rođendan i svaki dan pomalo umirem kad se sjetim toga...ja sam vam jedna od onih što se boje odrasti,što svaku svoju godinu više doživljavaju kao velik teret ponajprije jer svaka godinetina(a ne godinica) nosi i ozbiljnost uzraku
a ja i ozbiljnost smo uvijek bili na >vi<
Ovog me rođendana strah više no i jednog prije...zašto??? neće ništa ostat isto...čim mi rođendan prođe čeka me polaganje za auto,a ja sam oduvijek voljela trčati i ići pješce
onda me čeka...uf...onaj grozni dan...18.5(Vilkin rođendan) i zadnji dan mog gimnazijskog školovanja...ako tada ne od tuge neću nikada...sve do maturalne zabave....ajmeee...to će biti moj
previše sam vezana za svoj ludi razred i svakog pojedinca volim na poseban način...da,da,da...viđat ćemo se...ali neće biti isto!!!
...a eto ako to preživim...kažem...AKO...onda me čeka obrana maturskog,mature...da se i to sredit kažete??? A upisi???? ko će upast na filozofski u Zagreb??? ja znam ko neće
i znam tko će mi zbog toga i oklade kupiti 6 jumbo pizza(skupljaš li ti uopće pare,a???)
...e,a tek smo došli do početka 7 mjeseca...
šta me još čeka??? toliko kad ovo preživim...
ovim malim,neobičnim stilom otvaram ovaj blog...
ah da...jeste znali da su danas u Hrvatskoj uveli zabranu korištenja mobitela vani,po trgovima itd???
navodno se ništ ne čuje koliko svi
ako nemate pojma onda znate da vas zaje.....APRILILI!!!
NO SIKIRIKI MATEJA!!! Okn idalje stoji