(mojoj Neli)
odjednom s novim jutrom
sasvim običnim
nastupi neko novo vrijeme....
Uzeše ti sve,
sve o čemu si maštala,
sve čemu si se smijala,
s čim si se igrala,
a moje još uvijek malo oko
je sve gledalo po strani...
Rekoše ti da se uozbiljiš
tvoje lice poprimi ozbiljne crte
i brazdice s obraza tvojih nestdoše.
Ponudiše ti melem zaborava
i sve slike ti ski u daleki pretinac
koji ćeš izvući s prvim sijedim vlasima,
izgovarajući lozinku dobro poznatu.
Cijeli tvoj svijet najednom
poprimi nove boje:
žuta,zelena
plava i crvena
postaše negacija apsolutnog sivila...
pokadkad bi podvojenost
tvoje osobnosti-
DJEVOJČICA
prozborila iz tebe
al prijekorni pogledi tvojih nadležnih
ubiše je,a da još nije niti doživjela
pravo pupanje.
Preskočila si mladu rijeku
ostavljajući djetinjstvo za sobom
i na mladu njivu doskočila
Noge ti utrnuše pri prvim
nesigurnim koracima....
Glavicu tvoju počeše sada mučiti
ozbiljne stvari,
a svi problemi
oni od nekada
izbljediše s prvim bračnim jutrom.
Osmijeh tvoj uguši plač
male curice koju
njišeš u svom
mladom krilu.
Tvoja plastična lutka posta živom,
a moja još i danas na ormaru prašinu skuplja
i sanja da se opet....
....zaigra s tvojom.
Post je objavljen 16.04.2007. u 20:45 sati.