Marketing
osuđena na čekanje...
hello!!!!
vratila se ja...pa sam malo sa svojim doma ćakulala o svojim budućim planovima...mislim o planovima za budućnost...al me odmah zabolila glava...pitate se kako mi je dan prošao??? bar testiranje?! e,jeste neki...
uglavnom...Mlađo i ja smo stigli nešto prije 8 u Mostar i zavalili se u Gradskoj kavani i tamo smo sjedili cijeli sat,koji je tako sporoooooo prolazio...pa smo otišli u manđariju(koja otvara tek u 10h)
kako smo naišli na zatvorena vrata,odlučismo otić do zgrade gdje se treba održat testiranje,a to je "HKD NAPREDAK"...i danas sam,uostalom kao i uvijek stigla punoo prije dogovora(zašto uvijek tako uranim objasnit ću kasnije).I tako uđemo,moj vjerni ćuko Mlađo i ja u tu veliku zgradurinu sa punoo prozora i toplo nas dočekaju Jadranko,Berislav i fra.Andrija Nikić...nakon njihovog početnog čuđenja koliko smo uranili,izvukosmo se isprikom i onom koja uvijek pali:"krivo smo dakle čuli,da će to biti u 10h"
Mislim,to je Mateja kriva,ona je uvijek kriva
ha,ha,ha...telly,znam da si ovo pomislila
Kud koji,mili moji...svugdi pođi u manđariju dođi....otvorili i oni NAPOKON!!! i naručili mi svoje hambiće(ej,Miko super je danas bio,ma kakva kuma) i svoj pomes
i svoje pazi sad COLE...mljac!!!! i kontam ono...ništa mi neće ovaj dan pokvarit...Mlađu ne boli stomak,niko nije došao na testiranje,sjedim u Manđariji u srcu Mostara umjesto u školi i fakat mi je fino...trrrn-trnnn i još k svemu tomu neko mi je poslao poruku...ono baš fino....citirat ću Miku:"Fenomenalno!!!"
hmm...čitam ja poruku...kad ona od Lenite i piše mi da Mlađi prenesem da je dobio predisključenje...a ja sada u moralnoj krizi i dvojbi...gledam ga kako taman grize u onaj svoj hambić...kad onda poče(da,znam da znaš) vadit i tribit one krastavce i rajčicu i sve po redu...ostalo samo ono meso...pa si kontam :"ti to ionako neš pojest pa da ti odmah kažem" a on je upravo bio u transu...rijetko sam ga vidjela tako zapanjenog nije mi ni dopustio da mu kažem te me prekinuo s pitanjem:"jesi se zaljubila u me?" a ja ono
ne,nije to nego...ovaj...stvarno nije smiješno i neće ti se svidjeti...dobio si predisključenje...odšutio je sekundu pa je počeo s onim svojim standardnim:"ajme,jadan ja...kakoću sad...Isuse...izbacit će me...ajme" šta ću nije mi ga se dalo slušat pa sam mu rekla da ga zajeb...m i nakratko sam mu izmamila osmijeh na lice...pa mi pade napamet da sam se ispovjedila i onda mu rekoh:"ne,u biti te sad zajeb...m da te zajeb...m" i tako je to okoprilike teklo...minuta tješenja,pet minuta kuđenja,pa tješenja,pa kuđenja...onda mi je uzeo mobitel pa zvao sve iz razreda da se uvjeri ili možda da ga još više spuste s tim da je on jedini pred isključenjem...i najednom vrijeme poče brže teći...i ja moradoh do NAPREDKOVE zgrade...hmm...tamo me dočekalo 40 konkurenata/tica koji su blago rečeno bili zanimljivi.Par profila- jedan je dečko došao s tolikom željom da pobijedi da bi mu ja,onako poklonila putovanje gratis...on je ponio riječnik,3knjige i memento da se,kako on kaže:"podsjeti"
onda je tu bila i simpa cura što studira novinarstvo iz Livna,ali previše se citirat ću kiku:"bojala da nešto dobro ne uradi" i bilo je tu još i građevinaca,ekonomista,električara...bila je i kći od Dnevnog
i bila je tu još i jedna iz Vareša,totalna koma...sve je od mene prepisala,a rođena iste godine kad i ILIJA,davne 79*
kako to često biva,gospon izvadi sve svoje knjige i poče tražit po riječniku...taj će "garant" položit prijemni i onda ga gospoda,nakon par opomena izbaciše van,a on sav ponosan izađe kao da je sve uradio...nakon 23minute i isto toliko grama duše,predala sam i ja svoj test i to prva jer sam mislila da bi si Mlađo mogao nešto učinit...kad ono on živ i zdrav u Gradskoj Kavani...šteta!!!
...šajim se...onda smo kupili meni tene...kažem SMO jer mi je Mlađo dao pola love kao ROĐENDANSKI dar...pare,pare,pare...Mikulić...Mikulić
i tako nam ne osta nimalo vremena...Mlađo već očajan...sjedosmo u bus i pravac kući...do suza nas je potom nasmijala moja luda pčelica Dajana koja je primila dosta ozbiljnosti,ali je još uvijek ostalo ono malo životinje u njoj i kaže tako kako ima pred isključenje već od polugodišta...da ništa ne uči...i da je njoj gore nego Mlađi,a on cvijeta.Nikad nisam shvaćala kako ga nesreća drugih uvijek tako obraduje i da svoju sreću sudi po tuđoj nesreći...možda zato,a možda i zbog 100 drugih stvari rekoh da smo kvazi prijatelji...no dobro!!!
dođoh nekako kući...avtobus je bio pretrpan studentima... kad ono mama mi javlja sretnu vijest-kod mene doma je bio moj trener...osoba koju neizmjerno cijenim...osoba s najljepšim osmijehom(napominjem 50 mu je godina-tek) i došao tražit jaja od Vraunke(neke ptičurine) sve je to jedna koma i big story...uglavnom to mu je amo izgovor,kakva jaja,kakva vraunka...on je htio zapravo da se ja vratim...jedna moja pjesma posvećena njemu ide okoprilike ovako:
"Dođite do ruba"-reče nam
"Bojimo se"-rekosmo mu
"Dođite do ruba"-reče nam
dođosmo...
on nas baci....
i mi poletjesmo.
Neću komentirati,s ti sam sve rekla...dužna sam samo spomenuti da je on "krivac" što uvijek rano ranim svugdje...držim se uvijek one,da tjo urani stigne,za onog tko zakasni ništ ne ostaje...toliko!
Rezultati testiranja tek za 15 dana...do tada sam osuđena na čekanje.
Do čitanja!!!
voli vas Jelenaš
P.S-ako me sutra ne bude znajte da sam s BALIĆEM negdje
Post je objavljen 04.04.2007. u 20:24 sati.