Da,živa sam itekako i dišem punim plućima jer svaki dan,svaki sat i svaka sekunda su prolazni,no baš iz tog razloga što ništa ne ostaje vječno sačuvano čini svaki dan,svaki sat,svaku sekundu pa i trenutak tako posebnim,neprocjenivim i neponovljivim...stoga uživajte u svakom trenutku-to je prava izreka još kada joj dodamo stih iz psalma:"ovo je dan što ga stvori Bog"
Pošto sam završila pregled svog života,vidjela sam da mi je život bio bogat smislenim događajima.Neki su od njih bili jako veseli,neki pomalo bolni,no ipak je to bio i jest život ispunjen srećom,s mnogim izazovima i prilikama za duševni rast...jedino što sam poželjela,a to vam svima mogu otkriti,jest da i mojih sljedećih 18. godina bude ovako kao i ovih do sada i da se i dalje stvari odvrte kako Svevišnji to zacrta jer on je ipak najbolji scenarist.
Moram izdvojiti da sam na nešto jako ponosna...odrekla sam se jedne svoje MANE naime prestala sam se žaliti na svaku sitnicu... evo kako...
ljetos dok smo bili na moru,moja ekipica i ja i bilo nam je baš fino,ja nekim glupim i bzvz načinom izgubim dva prstena koja su mi bila posebno draga.Jedan prsten sam dobila od svoje Teje i kupila mi ga je u mom Najdražem gradu -Sarajevu,prsten je doduše bio s cirkonima i nije bio oličenje mog stila,al sam ga stvarno zavoljela,ponajprije jer je imaoispod ugravirane stvari kao što su datum,mjesto i inicijali moje Teje...,a najvažnije pisalo je na njemu ono što mnoga prijateljstva ne dosegnu niti godinama kasnije,riječi Volim te
I da,tako sam ja taj prstenčić zavoljela kao i onaj što sam ga dobila za svoj 17. roćkaš od svoje seke,on je bio moj stil "saliven" za moj prst i nosila sam ga baš kao i Tejin uvijek...ugl...tog sam dana kao i svakog drugog bila uvjerena u svoju sreću i smionost i nisam niti pomislila da bi mogla ta prstenja izgubit igrajući picigin u dubokoj vodi,mislim ta su prstenja faktički bila zalijepljena za moje prste i s njima su,usudim se reć,disali
i tako,da ne prepričavam cijelu tragediju izgubim ja oba prstena istodobno,jedan upadne u jednu,a drugi u drugu stranu...tjeskoba koju sam u tim trenucima osjetila bila je ravna očaju:" O Bože samo ne to" pomislila sam
Iz spoznaje da sam izgubila dva najdraža dara,usljedio je trenutni šok,a zatim i panika...da od ovog svega ne napravim komediju,odustat ću od prepričavanja tijeka daljnjih događanja...ugl...nije bilo spasa!!!
I tada sam rekla,nikad više s nakitom u more jer tek kad izgubiš stvari i osobe na koje se navikneš do te mjere da ih zanemariš i pomisliš skoro da oni moraju jednostavno biti tu...tek kad ih izgubiš...onda shvatiš koliko ti znače
A onda sam se sjetila izreke: NEMOJ ŽALIT ZA MALIM STVARIMA JER ĆE TE ŽIVOT POČET KAŽNJAVAT VELIKIM...
i tako sam vam ja moji piplsi nastavila tiho patiti za tim prstenčićima...kad ono jednom ja u Mostaru u šopingu sa Mlađom i ugledam svoj prsten od seke i kupim ga sebi,odnesem ugravirati sve kako je i bilo i ja sva hepi...imam svoj prsten,a seka vidi koliko mi znači...,a za svoj 18.rođendan moja mi Teja kupila prekrasan prsten po mom ukusu i ugravirala mi da sve prolazi,ali mi nikada...predivno,zar ne???
i tako eto...ja prežalila svoja prstenja i na kraju je sve ispalo bolje no što sam to planirala...,a ko bi mi onda rekao da će sve ovako dobro ispast??? sad znam da malo patnje dođe zbog puno sreće
A sada,mislim red bi bio da se zahvalim svima vama,mojim prekrasnim ljudima uz koje mogu,kao što Jura pjeva,cijelu noć bit budna i sanjati na nogama...
prenijet ću osobne zahvale...neću ih iznositi nikakvim posebnim redom,nego onako kako su se sačuvali u meni vaše čestitke

Kiki-nastojat ću i dalje prenositi dobru vibru kako si poželjela i nastojat ću i dalje koračati vesela i nasmiješena zbog svih vas koji me činite najsretnijom na svijetu,a ti moj endemiću budi pažljiva i ne dopusti nekim krivim ljudima da zavladaju tvojim životom...posebna si i takva te duša i traži,samo imaj strpljenja.pusa

Miko- ponekad su riječi ne bitne i pogledi i želje su dovoljne od sebe...hvala ti što smo učinili nešto veliko...upoznali smo se bolje i na stazama smo pravog prijateljstva.

Vilka- ponekad nekom treba 100 godina da shvati da je pogriješio u procjeni...nama je na sreću trebalo samo 8,ali zato je još cijeli život pred nama...hvala...

lili&mary- Dank euch fur alles,fur alle komischen minuten und tage...ich hab euch so morz viel lieb...und ihr fehlt mir soooooooooooo

Mafija- sretna i vesela jesam...,a da mi se ispune sve želje onda više ne bi željela....i bilo bi prazno....,a sreća u ljubavi će valjda (opet) doć
Hvala...kava te čeka

Nika- znam da patiš pod teretom vremena tj. nevremena,ali isto tako znam da misliš na mene i da me voliš i znam da je onaj glas što šapće za mene i u moju korist tvoj..."puši i dalje u jedra mojih lađa,s nadom da nas čekaju zelene obale"... volim i ja tebe jube...

Andreju- ej smiješko moj hvala ti na svim riječima i svim molitvama,na svakom osmijehu koji si mi izmamio i na svemu...na svakom putu kad si me podržao znajući da to nije lako za nas...i na bilijunima tvojih porukica i javljanju...hvala ti što nisi dopustio da silni kilometri umanjuju vrijednost našeg prijateljstva,što uvijek pišeš,ma koliko posla imao.Što me zoveš telefonom,što mi se zbog tebe ovaj svijet čini druželjubljivim,a Maksimir kao da je u susjedstvu
Volim te najviše,speci jedan

Karla-hvala ti što se opireš svim komentarima zlobnim i iz dana u dan mi pokazuješ da vrijedi vjerovati u tvoju dobru i nježnu dušicu...hvala ti,što plačeš dok se smiješ i što si stvarno,stvarno dobrica...i da,ostat ću i dalje vesela i skupa ćemo se plakajući smijati

Nela- ej mala moja,bio je ovo prvi roćkaš bez tebe nakon dugo godina...I ne,neću dopustiti nikom da mi želje kvari,to sam ti davno obećala...moram li ti ponavljati da mi puno fališ i da te volim punooooooo???? zauvik tu

Njemu- A ti...lucko jedan...nisam očekivala da ćeš se sjetiti,ne to te malo lažem Nismo nikada bili na standardnom "hvala" niti "oprosti" a možda smo trebali??? a možda i ne...jer riječi smo mi davno preskočili kod nas je to sve išlo telepatski...zašto "išlo"??? pa ide i danas,sve do Beča mislim na ono...

Slaviši-maleni moj...za sve ove mjesece dubokog razmišljanja nisam uspjela smisliti "zašto'" no istog se trena kada pomislim na tebe spusti jato nježnih misli obučenih u odabrane riječi...maleni,hvala ti...zagreb je naš

Mateji-no sikiriki...neću ja nikad bit daleko...hvala ti što pridonosiš mom veselju i umanjuješ moje tuge jer si u njima prisutna...Volim te...


Zwoni-ja ću da tebi kažem zahvalit,rekla bi Iritahvala ti što održavaš sjaj našeg prijateljstva kad počme hrđati i činiš i ono nemoguće da ga zadržiš i zaštitiš...no pusti ga nekad i da sjaji samo od sebe


Zdena-Koji si ti klaun kakave županijske i kakav Bus...tebi su kritični predmeti otpali...ako ostanem u Mostaru(sumnjam) ti ćeš mi postat best friend

Ivi- maji moj vražiću...ti si stvarno neko koga mora čovik volit...

Milanu- ti si još samo jedna potvrda da su muškarci super prijatelji i da ste veliko blago...fala,fala

Ivani-ma samo se ti smiji...nikad od tebe policajca...hvala...tvoj bumbar

Boji-neka raste,neka raste...kad mi(ti,krv od tvog mesa i ja) otvorimo info klub i auto školu...instruktori moj brat,Grgić i Škrobo

Mlađi-hvala,na svim kamatama koje su otišle u nepovrat i hvala što mi uvik izmamiš osmijeh,ali me znaš i iz takta izbacit,moram priznat!!!

Toti- ma bit će i ta fast kava,leteća...

Hvala vam svima
vi ste mi sve...
moji šareni Hlapići,
hugoline,spužva bobi i pumbe,specijalci,policajci,
endemi,pčelice,dušebajevi...sve vas puuuuuuuuuuuuuno
puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuunnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo VOLIM

vaša Jelena