08.06.2005., srijeda

No TiTLe 4 Dvije godine od njihovog zajedničkog života, Morena je u svojoj knjižari organizirala promociju novog izdanja «Gričke Vještice». Na promociji su se mogla vidjeti mnoga poznata lica iz javnog i kulturnog života kako Hrvatske tako i Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore. Marijana je bila prisutna, dok je Goran bio na nekom od svojih silnih poslovnih putovanja. Bas je Jana pričala sa Marijanom kada je ugledala Ivonu. Pogledi su im se sreli, a ozarenost Janinog lica naglo je splasnula. Marijana je to primjetila i upitala ju što nije bilo u redu. «Mama...», napravila je stanku, «...vidiš onu curu što je sad prošla...stoji sa Morenom?» «Da», zbunjeno je odgovorila Marijana, «Ko je ona?», nastavila je marijana pokušavajući povezati stvari, s obzirom na to da joj je nekoliko mogućih predstava o tome koje ta djevojka bilo u glavi. «Prije... što je ona», procijedila je Jana. Marijani još uvijek ništa nije bilo jasno ali nije željela prenagljivati bilo sa pitanjima ili svojim kontruiranim u glavi mogućim odgovorima. «Mama, sjećaš se kada si mi rekla, 'Prava ljubav pobjeđuje sve prepreke, prije ili kasnije, ali pobjeđuje i ostvariva je'?». «Da, sjećam se», Marijana je pokušavala povezati. «Vidiš mama, koliko god ja voljela Morenu... Ivonu još uvijke nisam preboljela. Na neki način preboljela, ako se prva ljubav može preboljeti, jer još uvijek je volim i uvijke sam je voljela, od dana kada sam ju prvi put vidjela. Ona je ta zbog koje sam prvi put bez riječi plakala pred tobom..» Razgovor sa marijanom je morala prekinuti jer im se približavala Ivona. Jana ju je upoznal sa marijanom i ponovo osjetila onu čudnu nesigurnost pod nogama. Kako se nisu vidjele godinama, dogovorile su se za skoru kafu. Marijana ju je pitala da li je sigurna u to što radi. Ni Jana sama nije znala odgovoriti na to pitanje koje se i sama pitala. Kafa koja je dogovorena za jedno od narednih popodneva protekla je iznenađujuće dobro. Jedina stvar koja nije bila dobra je to što je Jana shvatala da još uvijek voli Ivonu i nije znala ako se intenzitet tog osjećaja poveća, kako će izaći na kraj s njim, jer ona je bila sa Morenom, a Ivona je predstavljala izazov kojem je morala odoljeti. Morala je odoljeti mu s te strane što je osoba koja se drži svojih principa i nikada si ne bi dozvolila pogaziti ih, a u ovom slučaju prevariti Morenu sa Ivonom. Koliko god njeno tijelo, duša i sve žudilo za Ivonom... nije si smjela dopustiti da poklekne na tom izazovu, potiskivala je to duboko u sebe. Sa Morenom je prešla sve prepreke, voljela ju je... i bila je voljena. Znala je da je Ivona slobodna i da od njihovog prekida nije imala ozbiljniju vezu. Onda se osjećala izdajicom, izdajicom ljubavi koju je osjećala prema Ivoni. Jani je bilo dvadeset pet godina i u njoj su se budili majčinski osjećaji. Jedne večeri je Moreni preložila da vještačkom oplodnjom dođu do bebe. Morena se trgnula u krevetu i prokomentarisala, «Jes' ti normalna... što će ti TO?», okrenula se i nastavila spavati. Jana te večeri dugo nije moglazaspati iako ju je naposlu čekao naporan dan. Kroz misli su joj prolazile Morenine riječi... njihova intonacija... pojedinačna, «Što će TI to»...»Što će ti TO»... mislila je... «...nije TO bilo namjenjeno meni, nego NAMA.», shvatila je Jana da je Morena dijete smatrala samo objektom. Odlučila je ne otvarati tu temu više....makar ne skoro. Za razliku od Morene, znala je, da bi se Ivona oduševila tom idejom... obožavala je djecu. Moreni je bilo trideset godina, i kako joj je istinu bacila kao prašinu u oči, nije željela djecu...dodatne obaveze.

- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #