17.03.2005., četvrtak

SummeR TR!P #sredina jula, vruce jutro, sarajevska bus stanica# Dvadesetak joj je godina...sjedi na drvenoj klupi na peronu broj 6. U desnoj ruci drzi bijelu plasticnu casu sa parecom kafom iz aparata. U lijevoj izmedju srednjeg i kaziprsta, dimi se cigareta. Njeni tanki, dugi prsti cinili su da cigareta izgleda debljom i kracom..no sto je to istinu bila. Sa njoj desne strane na klupi od (zelenih) drvenih greda lezi ruksak nalik na one planinarske, samo u nesto manjoj izvedbi. Do te je jos jedna putna torba. Preko ramena se vidi remen trece torbe koja je bila zaklonjena njenim tijelom. Bus dolazi na mjesto sa kojeg treba krenuti. Cigaretu gasi o betonski zid na koji je klupa nasadjena i baca je u kosaru zajedno sa praznom casom u kojoj je predhodno bila kafa. Blagi povjetarac je puhnuo... i sa ledja joj odvojio pramenove duge, tamno smedje kose. Ubacila je svoj prtljag u bus i stala sa strane, cekajuci da vozac da znak za ulazak u ne bas obecavajuce udoban i jos manje luksuzan bus. Svijetla put isticala se crnim tank-topom pripijenim uz njeno vitko tijelo i tamno sivim cargo ľ hlacama. Pogled joj je usmjeren na nesto sto je drzala u ruci. Vozac je dao znak za ulazak. #U isto vrijeme, na jednom jadranskom otoku# Dvadesetak joj je godina... lezi djelomicno pokrivena tankom plahtom na lijevoj strani velikog kreveta. Kroz otvoren prozor do nje dopire vjetric koji joj mrsi pepeljasto plavu kosu. Na nocnom stolicu mobitel samo pisnu. Lagano jos uvijek u dubokom snu, prebaci desnu ruku preko jastuka. Budilica, odmah do mobitela, namjestena da se oglasi u 9h, pokazivala je '7:01' #Sat vremena kasnije, fus nefunkcionirajuce klime# Glava joj je poskakivala u ritmu truckanja rashrndanog autobusa. Prije no sto je sjela, preko naslonjaca je prebacila majicu. Jastucic koji joj je bio pod glavom, djelomicno je neutralizirao ili pak ublazivao truckanja s jedne strane, a s druge to ju je truckanje uspavalo. Ziva je pocela rasti u termometru, negdje u nekoj meteoroloskoj stanici... a na putnicima u busu su sitne graske znoja ukazivale na potrebu za paljenjem klima uredjaja koji ocito, nije funkcionisao. Ni vrucina koja je bila u busu, ni truckanje... nista... spavala je. #Sat kasnije, ja jednom jadranskom otoku# Bez promjene polozaja, jos uvijek je putovala zemljom snova... kada je zazvonila budilica. Jednim pokretom ruke, pokusavajuci ugasiti budilicu, oborila ju je sa stolica... a ona je zatim utihnula. Nedugo zatim zazvonio je mobitel. Promrmljala je nesto..ugasila larm na mobitelu i vratila se u krevet. Jos koji trenutak se protezala u krevetu, a zatim digla iz nj. U putu prema kupaonici sa sebe je svukla tamno plavu pamucnu majicu sa likom Tweetsa, koja joj je sluzila kao pidzama. Usla je u tus kabinu i pustila vodu da osvjezi njeno tek probudjeno tijelo. Mlaz vode milovao je njeno tijelo, a istovremeno i razbudjivao. Blag smijesak joj je bio na licu po kome su padale kapljice vode... a one u mlazovima nastavljale svoj put preko vrata, grudi, trbuha, bedara, nogu... Zatvorila je vodu i omotala se velikim peskirom koji je visio tik do kabine. Otisla je do kuhinje gdje si je spremila pahuljice, a sa zdjelom otisla po mobitel pa na terasu. Poruka koja je cekala da se procita, nasmijesila ju je. Kada je zavrsila sa doruckom..obukla je svijetlu majicu i lagane hlace. Sa stola je uzela kljuceve... napustila stan. Usla je u automobil i upalila motor. #Istovremeneno, u busu kljucajuce atmosfere# Lice joj se sjajilo koliko je bilo ovlazeno znojem. Jos uvijek je spavala, sto ju je cinilo jako 'komunikativnom' suputnicom. Atmosfera u busu je bila na rubu izdrzljivosti...u toj limenoj kutiji skoro pa je kljucalo. Krupna kap znoja sa slijepoocnice je sletjela nize. U trenutku je skocila... bilo je prevruce. Vrucina ju je i trgla iz sna. Usta su joj bila suha, sto ju je blago gusilo. Otvorila je torbu i iz nje izbukla bocu vode. Naiskap ku je popila. Pogledala je kroz prozor...jos nekih sat vremena mucenja na tockovima. Uzela je vlazne maramice i kol'ko tol'ko se osvjezila. Neko vrijeme je gledala u umrtvljene toplinom suputnike, a potom sutke izvukla iz torbe knjigu sigurno vec desetak puta citanu... koju je pocela nanovo citati. Ubrzo je utonula u san. #Oko 10h, magistralni put na jednom jadranskom otoku# Vozila je ne brzo. Vec mnogo ljetnih mjeseci je provela na tom otoku i zna da je voznja brza od propisane ravna potpisivanju vlastite smrtovnice. U to se uvjeri svake godine... jer svake godine padne nekoliko mrtvih glava koje su platile danak svojoj neopreznosti i nepostivanju pravila. Na radiju su javili da se dogodila nesreca sa smrtno stradalom osobom na magistralnom putu kojim je ona isla... upozoravali su na moguci zastoj u putu. Mimoisla su je kola hitne pomoci..ubacila je neki CD u player i pojacala muziku... Ubrzo je stigla do pristanista. Parkirala je automobil ispred kafica preko puta luke u koji je sjela. Netom sto si ja pronasla slobodan stol do nje se stvorio konobar i uzeo narudzbu. Nekoliko minuta kasnije pojavio se sa dnevnim novinama i mineralnom vodom. #Istovremeno, u busu# Bus se zaustavio. Zena koja je sjedjela do nje, probudila ju je i rekla da je vrijeme za izlazak. Mora na tockovima je zavrsena. Pristigli su u trajektnu luku odakle ce dalje nastaviti put. Pokupivsi torbe iz autobusa, ugledala je trajekt Jadrolinije kako se priblizava. Prenijela je stvari u trajekt i sjela na gornju palubu. Trajekt je krenuo. Osjecao se smrad nafte. Sunce je pocinjalo i direktno prziti svojim zrakama. Iz torbe je izvukla losion za suncanje i namazala si ruke. Skupila je kosu i sakrila je pod sesiric koji je nabacila na glavu. Na nos nasadila crne suncane naocale. Kada se smijesila, vjerovatno utonuvsi u neke misli ili pak sjecanja, jaci vjetric joj je skinuo sesiric sa glave i oslobodio kosu. Sjajna kosa je leprsala na vjetru, a sesiric je zavrsio u moru. Nakon dvadesetak minuta trajekt je pristao u luku. Natovarila se torbama i krenula put kafica koji se nalazio odmah preko puta luke. Na putu prema njemu, ugledala je poznat automobil koji joj je izmamio smijesak, kako ocitovan na usnama tako i na ocima koje bijahu skrivene iza tamnih naocala. Plavusa koja je sjedjela u kaficu, izletjela je i zurno se kretala prema brineti. Uzela joj je torbu iz ruke i ponijela prema automobilu... gdje je ostavila i ruksak. Zajedno su otisle do stola za kojim je sjedjela plavusa.

- 14:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #