22.03.2005., utorak

SummeR TR!P Brineta je sjela na zadnje sjediste... plavusa se smjestila na mjesto iza volana. Upalila je automobil i ukljucila muziku. Jinksi... „Tamo gdje je sve po mom“... zaculo se iz zvucnika. Razgovarale su tokom voznje, jedno vrijeme... smijale se... i gledale preko retrovizora. Zatim je brineta zaspala...ponovno. Put ju je izmorio, a mozda je uticaj na njeno spavanje koje je tako ucestalo u zadnjih desetak sati imala neprospavana noc, proslavljanja polozenog ispita koji je znacio prelazak u narednu godinu, savladavanje jedne od stepenika na putu njene buduce karijere... Skupila se na zadnjem sjedistu i zaspala. Plavusa je to primjetila kada joj ova nije odgovorila na postavljeno pitanje. Promatrala ju je preko retrovizora. Gledala je blagim pogledom punim njeznosti. Usporila je voznju da slucajno ako naleti na neku rupu na cesti ne bi probudila brinetu. Uskoro su stigle ispred kuce koja je sa sprata imala prelijep pogled na selasce u kojem su se nasle, u kom ce provesti ljeto. Bijela kucica na dva sprata, sa velikom terasom na drugom spratu uzdizala se pred plavusinim automobilom koji je parkirala ispred samog ulaza. Kuca se nalazila u blagoj osami, jer u neposrednoj blizini nije bilo nikakvih gradjevina, a tako ni nepozeljnih pogleda, koje bi zeljele izbjeci. Plavusa je izasla iz automobila i izvadila torbe iz prtljaznika. Spustila ih je na stepenice koje su vodile u dvoriste kuce. Vratila se do automobila i otvorila straznja vrata. Dotakla je brinetu usnama o kosu. Ova se probudila. Nesto je prokomentarisala, na sto su se obje nasmijesile. Pruzila joj je ruku i izvukla je iz automobila. Zagrljene su zajedno krenule do kuce usput pokupivsi torbe koje su ih ispred cekale. Plavusa se zaputila prema kuhinji... da brineti spremi dorucak, dok je ona uletila u kupaonicu i bacila se pod tus. Iz kupaonice se zacuo uzdah zadovoljstva... konacnog osvjezenja. Kako su vrata kupaonice bila otvorena, plavusa je sve cula... na licu joj se pojavio vragolasti smijesak. Iskljucila je kolo na kome se mlijeko grijalo... zdjelu sa muslijem ostavila je na stolu.. prekinula spremanje dorucka. Sa istim onim smijeskom dlanovima je udarila o bedra i svukla majicu sa sebe. U putu prema kupaonici i sve ostalo. Brineta je polako dolazila k sebi od iscrpljujuceg puta... voda ju je budila... a tada je osjetila da joj se neko pridruzuje. Okrenula se... i ugledala nju... plavusu. Prislonula ju je uz zid kupaonice drzeci je za ruke da se ne bi mogla opirati, iako to brineti nije bilo ni na kraj pameti. Usne su im se dotakle... a plavusine ruke su pocele istrazivati brinetino tijelo... ... Nakon nekog vremena... obje ogrnute peskirima... otisle su do kuhinje. Brineta je dovrsila dorucak koji ju je cekao nedovrsen. Plavusa ju je cijelo vrijeme gledala. Jeduci, brineta joj je mahala rukom u znak toga da je prestane tako gledati, ali plavusa nije prestajala. Kada je zavrsila sa doruckom, presvukla se... odmjeravajuci plavusu koja je pospremala nered u kuhinji. Bilo je kasno poslijepodne kada su izasle prosetati do plaze. Otisle su na stjenovitu.... gdje su poslozle peskire i bacile se u more. Plivale su jedna prema drugoj... zagrljene u vodi nekako odrzavale ravnotezu... usne su im bile na milimetar od dodira. Na plazi su se pojavila neka djecurlija.

- 17:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

SummeR TR!P #sredina jula, vruce jutro, sarajevska bus stanica# Dvadesetak joj je godina...sjedi na drvenoj klupi na peronu broj 6. U desnoj ruci drzi bijelu plasticnu casu sa parecom kafom iz aparata. U lijevoj izmedju srednjeg i kaziprsta, dimi se cigareta. Njeni tanki, dugi prsti cinili su da cigareta izgleda debljom i kracom..no sto je to istinu bila. Sa njoj desne strane na klupi od (zelenih) drvenih greda lezi ruksak nalik na one planinarske, samo u nesto manjoj izvedbi. Do te je jos jedna putna torba. Preko ramena se vidi remen trece torbe koja je bila zaklonjena njenim tijelom. Bus dolazi na mjesto sa kojeg treba krenuti. Cigaretu gasi o betonski zid na koji je klupa nasadjena i baca je u kosaru zajedno sa praznom casom u kojoj je predhodno bila kafa. Blagi povjetarac je puhnuo... i sa ledja joj odvojio pramenove duge, tamno smedje kose. Ubacila je svoj prtljag u bus i stala sa strane, cekajuci da vozac da znak za ulazak u ne bas obecavajuce udoban i jos manje luksuzan bus. Svijetla put isticala se crnim tank-topom pripijenim uz njeno vitko tijelo i tamno sivim cargo ľ hlacama. Pogled joj je usmjeren na nesto sto je drzala u ruci. Vozac je dao znak za ulazak. #U isto vrijeme, na jednom jadranskom otoku# Dvadesetak joj je godina... lezi djelomicno pokrivena tankom plahtom na lijevoj strani velikog kreveta. Kroz otvoren prozor do nje dopire vjetric koji joj mrsi pepeljasto plavu kosu. Na nocnom stolicu mobitel samo pisnu. Lagano jos uvijek u dubokom snu, prebaci desnu ruku preko jastuka. Budilica, odmah do mobitela, namjestena da se oglasi u 9h, pokazivala je '7:01' #Sat vremena kasnije, fus nefunkcionirajuce klime# Glava joj je poskakivala u ritmu truckanja rashrndanog autobusa. Prije no sto je sjela, preko naslonjaca je prebacila majicu. Jastucic koji joj je bio pod glavom, djelomicno je neutralizirao ili pak ublazivao truckanja s jedne strane, a s druge to ju je truckanje uspavalo. Ziva je pocela rasti u termometru, negdje u nekoj meteoroloskoj stanici... a na putnicima u busu su sitne graske znoja ukazivale na potrebu za paljenjem klima uredjaja koji ocito, nije funkcionisao. Ni vrucina koja je bila u busu, ni truckanje... nista... spavala je. #Sat kasnije, ja jednom jadranskom otoku# Bez promjene polozaja, jos uvijek je putovala zemljom snova... kada je zazvonila budilica. Jednim pokretom ruke, pokusavajuci ugasiti budilicu, oborila ju je sa stolica... a ona je zatim utihnula. Nedugo zatim zazvonio je mobitel. Promrmljala je nesto..ugasila larm na mobitelu i vratila se u krevet. Jos koji trenutak se protezala u krevetu, a zatim digla iz nj. U putu prema kupaonici sa sebe je svukla tamno plavu pamucnu majicu sa likom Tweetsa, koja joj je sluzila kao pidzama. Usla je u tus kabinu i pustila vodu da osvjezi njeno tek probudjeno tijelo. Mlaz vode milovao je njeno tijelo, a istovremeno i razbudjivao. Blag smijesak joj je bio na licu po kome su padale kapljice vode... a one u mlazovima nastavljale svoj put preko vrata, grudi, trbuha, bedara, nogu... Zatvorila je vodu i omotala se velikim peskirom koji je visio tik do kabine. Otisla je do kuhinje gdje si je spremila pahuljice, a sa zdjelom otisla po mobitel pa na terasu. Poruka koja je cekala da se procita, nasmijesila ju je. Kada je zavrsila sa doruckom..obukla je svijetlu majicu i lagane hlace. Sa stola je uzela kljuceve... napustila stan. Usla je u automobil i upalila motor. #Istovremeneno, u busu kljucajuce atmosfere# Lice joj se sjajilo koliko je bilo ovlazeno znojem. Jos uvijek je spavala, sto ju je cinilo jako 'komunikativnom' suputnicom. Atmosfera u busu je bila na rubu izdrzljivosti...u toj limenoj kutiji skoro pa je kljucalo. Krupna kap znoja sa slijepoocnice je sletjela nize. U trenutku je skocila... bilo je prevruce. Vrucina ju je i trgla iz sna. Usta su joj bila suha, sto ju je blago gusilo. Otvorila je torbu i iz nje izbukla bocu vode. Naiskap ku je popila. Pogledala je kroz prozor...jos nekih sat vremena mucenja na tockovima. Uzela je vlazne maramice i kol'ko tol'ko se osvjezila. Neko vrijeme je gledala u umrtvljene toplinom suputnike, a potom sutke izvukla iz torbe knjigu sigurno vec desetak puta citanu... koju je pocela nanovo citati. Ubrzo je utonula u san. #Oko 10h, magistralni put na jednom jadranskom otoku# Vozila je ne brzo. Vec mnogo ljetnih mjeseci je provela na tom otoku i zna da je voznja brza od propisane ravna potpisivanju vlastite smrtovnice. U to se uvjeri svake godine... jer svake godine padne nekoliko mrtvih glava koje su platile danak svojoj neopreznosti i nepostivanju pravila. Na radiju su javili da se dogodila nesreca sa smrtno stradalom osobom na magistralnom putu kojim je ona isla... upozoravali su na moguci zastoj u putu. Mimoisla su je kola hitne pomoci..ubacila je neki CD u player i pojacala muziku... Ubrzo je stigla do pristanista. Parkirala je automobil ispred kafica preko puta luke u koji je sjela. Netom sto si ja pronasla slobodan stol do nje se stvorio konobar i uzeo narudzbu. Nekoliko minuta kasnije pojavio se sa dnevnim novinama i mineralnom vodom. #Istovremeno, u busu# Bus se zaustavio. Zena koja je sjedjela do nje, probudila ju je i rekla da je vrijeme za izlazak. Mora na tockovima je zavrsena. Pristigli su u trajektnu luku odakle ce dalje nastaviti put. Pokupivsi torbe iz autobusa, ugledala je trajekt Jadrolinije kako se priblizava. Prenijela je stvari u trajekt i sjela na gornju palubu. Trajekt je krenuo. Osjecao se smrad nafte. Sunce je pocinjalo i direktno prziti svojim zrakama. Iz torbe je izvukla losion za suncanje i namazala si ruke. Skupila je kosu i sakrila je pod sesiric koji je nabacila na glavu. Na nos nasadila crne suncane naocale. Kada se smijesila, vjerovatno utonuvsi u neke misli ili pak sjecanja, jaci vjetric joj je skinuo sesiric sa glave i oslobodio kosu. Sjajna kosa je leprsala na vjetru, a sesiric je zavrsio u moru. Nakon dvadesetak minuta trajekt je pristao u luku. Natovarila se torbama i krenula put kafica koji se nalazio odmah preko puta luke. Na putu prema njemu, ugledala je poznat automobil koji joj je izmamio smijesak, kako ocitovan na usnama tako i na ocima koje bijahu skrivene iza tamnih naocala. Plavusa koja je sjedjela u kaficu, izletjela je i zurno se kretala prema brineti. Uzela joj je torbu iz ruke i ponijela prema automobilu... gdje je ostavila i ruksak. Zajedno su otisle do stola za kojim je sjedjela plavusa.

- 14:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

BH Eurosong U subotu dobismo predstavnika za Eurosong koji ce se ove godine odrzavati u Kievu. Voditeljski par bijahu 'jastuk za dvoje' i 'discoman'... Maja Tatic i Deen. Voditelji... hmmmm.... koliko mi je poznato u BiH postoji studij novinarstva, zurnalistika... koji bi trebao (a cini mi se da i cini) da izmedju ostaloh stvara voditelje. Cemu onda dovodjenje strendzera, glumaca, pjevaca na uloge voditelja, koje imamo u vlastitoj 'produkciji'? Ne znam... to mi nikako nije jasno. Oboje su glumili spontanost... mozda zbog njihova voditeljskog neiskustva a moguce i radi ucesnika koji su bili totalno nekomunikativni i najvise zaokupljeni samim sobom. Igor je blago receno ocekivao pobjedu i jos blaze receno, bio je razocaran krajnjim rezultatom Eurosonga... Zato? Sudeci po proteklim izborima za BH predstavnika za Eurosong i do sada praktikovanom pravilu nacionalnog kljuca... na njega je bio red. Tinka se potrudila da nadje strendzere za autore tekta, aranzmana, muzike... Bingo Tinka je super prosla kako je prolazila na predhodnim na kojima je ucestvovala. Pjesma joj je bila dopadljiva i u svakom slucaju bolja od pobjednicke. Pobijedise tri zenske obucene po zadnjem kriku mode... samo ne znam gdje... Trio krestavih glasova i uzorne 'karijere' koju su imale proteklih godina... pardon, mjeseci. Feminnem... nikad cula... bolje da ni sada nisam... ali sto je tu je... nazalost... svi se moramo pomiriti sa nasim trio kokoskama koje ce kokodakat u Kievu. Ida... decki koji sviraju u Slogi cetvrtkom... Unplugged Plug... pa i oni su za klasu bili bolji od tri kokoske... Pitam se samo... da li ce Andrej babic plesati isa Feminnemkama kao sto je plesao sa Klaudijom Beni na Eurosongu 2003. godine?

- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.03.2005., petak

OsM! MaRT Iako ovaj tekst nece imati veze sa 8.03. kao danom zena... jedino sto ga veze za taj dan je... vrijeme kada je napisan. Definitivno i preocigledno za one koji me poznaju... ja sam cura koja se rasplace uz filmove. To sam si po ko zna koji put potvrdila gledajuci Hilary i Jackie. Nema te sminke koja moze uljepsati covjeka 3 real. Sminka, cak sta vise... mislim da skriva one slatke nedostatke koje covjeka, tj zenu, cine ljudskim bicem. Plac... Mislim da su ljudi najljepsi kada placu... Prvi put sam u drustvu zaplakala zbog Tee. Tea... to ime joj se svidja, stoga cu je ovdje tako i zvati. Zaplakala sam sigurno stotinu puta... a sada da kazem da nisam placljivica... (lagala bih) neka i budem... ali osjecaje ne mogu nadvladati kao sto mogu fizicku bol. Lomila sam kosti, sili su mi rane, migrena me je ubijala... ali suze nisam pustila. Voljela sam je...od prvog trena kada sam je vidjela kako izlazi iz automobila...zeljela sam biti samo s njom, bilo gdje, ali uvijek... a to nisam mogla. Znamda sam joj trebala... da budem uz nju... a nisam mogla. Bila je sve sto sam zeljela i sve sto sam trebala... tada. Na sve fizicke boli reagovala bih susno. A poruka kada se preselila u drugi grad i pokusavala se uklopiti... iz mene je izbacila potocice suza. Bila je na balkonu...u stanu na 18. spratu... mjesec je bio pun, a noc zvjezdana....a ona sama u njoj posve novom gradu. Tako sam zeljela da sam s njom u tom trenutku. Da sjedimo na dekici prostrtoj na tom balkonu, zagrljene gledamo u pun mjesec koji nam se smijesi, zvjezdano nebo... i ispijamo caj.. Skrenula sam u sporednu ulicu (nekamo sam isla) i plakala cijelim putem. Naravno sve je puklo zbog daljine... (a najlakse je za sve okriviti daljinu) Iako nije dugo trajalo... ta veza me je unistila, emotivno. S obzirom da cmizdrim dok ovo pisem... ocigledno jos uvijek nisam skupila sve djelice koji su se rasuli, a cinili su mene. Nekada mi misao prodje... da li joj je uopce bilo stalo do mene. Vjerujem da jeste.. ali necu traziti potvrde... ali kako vrijeme prolazi, sve manje se nalazim u momentima razmisljanja o njoj... a pogotovo izbjegavam i pomisao na «sto bi bilo kad bi bilo», jer da je moglo biti, bilo bi. E sada... Kako ne znam koje se 'Lani' ime svidja,a ona nece da mi kaze, od sada cu je zvati Jackie. Tea je bila treca, Jackie je cetvrta cura koju sam ikada poljubila. Mama mi uvijek dobacuje, «probirac nadje otirac», pri tom misleci na decke... da probiram medju njima... Ali i od te cetiri... samo su me ove zadnje dvije privukle... ono da su mi se bas svidjele. Ono sto nazovi iskustvo koje s Teom stekoh... odnosno prije je to osjecaj... da ma koliko se ja trudila da ostanemo u kontaktu, nekom prijateljskom odnosu,,, aaa-aaa,,, izgleda da ne pije vode... a zasto ne znam. Koliko mi je bilo stalo do Tee, toliko mi je stalo da ne userem sa Jackie... na bilo koji nacin, ali samo da i ona ne nestane iz mog zivota zbog bilo kog razloga. Kao sto smo i pricale... jedino sto se moze, a pri tom da i funkcionise je da se dobro provodimo kada smo zajedno.. Nikada nisam bila u takvom odnosu, ali za sve postoji prvi put. Vidjet cemo kako ce se sve to razvijati. Ne mogu vise... nos mi se zacepio... i sva sam od suza. Jesam, cmizdra sam... Odo' sada brisati suze sa obraza i provjetriti nos...

- 22:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #