11.03.2005., petak

OsM! MaRT Iako ovaj tekst nece imati veze sa 8.03. kao danom zena... jedino sto ga veze za taj dan je... vrijeme kada je napisan. Definitivno i preocigledno za one koji me poznaju... ja sam cura koja se rasplace uz filmove. To sam si po ko zna koji put potvrdila gledajuci Hilary i Jackie. Nema te sminke koja moze uljepsati covjeka 3 real. Sminka, cak sta vise... mislim da skriva one slatke nedostatke koje covjeka, tj zenu, cine ljudskim bicem. Plac... Mislim da su ljudi najljepsi kada placu... Prvi put sam u drustvu zaplakala zbog Tee. Tea... to ime joj se svidja, stoga cu je ovdje tako i zvati. Zaplakala sam sigurno stotinu puta... a sada da kazem da nisam placljivica... (lagala bih) neka i budem... ali osjecaje ne mogu nadvladati kao sto mogu fizicku bol. Lomila sam kosti, sili su mi rane, migrena me je ubijala... ali suze nisam pustila. Voljela sam je...od prvog trena kada sam je vidjela kako izlazi iz automobila...zeljela sam biti samo s njom, bilo gdje, ali uvijek... a to nisam mogla. Znamda sam joj trebala... da budem uz nju... a nisam mogla. Bila je sve sto sam zeljela i sve sto sam trebala... tada. Na sve fizicke boli reagovala bih susno. A poruka kada se preselila u drugi grad i pokusavala se uklopiti... iz mene je izbacila potocice suza. Bila je na balkonu...u stanu na 18. spratu... mjesec je bio pun, a noc zvjezdana....a ona sama u njoj posve novom gradu. Tako sam zeljela da sam s njom u tom trenutku. Da sjedimo na dekici prostrtoj na tom balkonu, zagrljene gledamo u pun mjesec koji nam se smijesi, zvjezdano nebo... i ispijamo caj.. Skrenula sam u sporednu ulicu (nekamo sam isla) i plakala cijelim putem. Naravno sve je puklo zbog daljine... (a najlakse je za sve okriviti daljinu) Iako nije dugo trajalo... ta veza me je unistila, emotivno. S obzirom da cmizdrim dok ovo pisem... ocigledno jos uvijek nisam skupila sve djelice koji su se rasuli, a cinili su mene. Nekada mi misao prodje... da li joj je uopce bilo stalo do mene. Vjerujem da jeste.. ali necu traziti potvrde... ali kako vrijeme prolazi, sve manje se nalazim u momentima razmisljanja o njoj... a pogotovo izbjegavam i pomisao na «sto bi bilo kad bi bilo», jer da je moglo biti, bilo bi. E sada... Kako ne znam koje se 'Lani' ime svidja,a ona nece da mi kaze, od sada cu je zvati Jackie. Tea je bila treca, Jackie je cetvrta cura koju sam ikada poljubila. Mama mi uvijek dobacuje, «probirac nadje otirac», pri tom misleci na decke... da probiram medju njima... Ali i od te cetiri... samo su me ove zadnje dvije privukle... ono da su mi se bas svidjele. Ono sto nazovi iskustvo koje s Teom stekoh... odnosno prije je to osjecaj... da ma koliko se ja trudila da ostanemo u kontaktu, nekom prijateljskom odnosu,,, aaa-aaa,,, izgleda da ne pije vode... a zasto ne znam. Koliko mi je bilo stalo do Tee, toliko mi je stalo da ne userem sa Jackie... na bilo koji nacin, ali samo da i ona ne nestane iz mog zivota zbog bilo kog razloga. Kao sto smo i pricale... jedino sto se moze, a pri tom da i funkcionise je da se dobro provodimo kada smo zajedno.. Nikada nisam bila u takvom odnosu, ali za sve postoji prvi put. Vidjet cemo kako ce se sve to razvijati. Ne mogu vise... nos mi se zacepio... i sva sam od suza. Jesam, cmizdra sam... Odo' sada brisati suze sa obraza i provjetriti nos...

- 22:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #