11.04.2005., ponedjeljak

Subota s Meltedom U subotu sam konacno, nakon 4 ili pak 5 godina on-line poznanstva, upoznala Melteda. Prvo sam prespavala kafu za koju smose dogovoriti oko podneva, pasmo je prolongirali za prelijepo suncano poslijepodne. Prilazim mjestu gdje me je cekao... i koji zagrljaj. Celicni zagrljaj... uh mislila sam ako me ne pusti za koju sekundu da cu se onesvijestiti zbog nedostatka zraka. Hmmm.... crvst stisak ruke, jak zagrljaj.... trebao bi oznacavati jak karakter osobe, u sto, sto se Melteda tice, i ne sumnjam. Sladak momak, pri tom jos vodolija horoskopska... ma svakako mi je bio drag, a sada je jos vise. Njegov dragi, inace moj prijatelj iz srednje skole... bio je na poslu pa nam se nije mogao pridruziti. Umro je Papa Ivan Pavao II... pokoj mu dusi... bio je velik covjek... Sarajevo je konacno umilo sunce... dani su prelijepi... stvarno... i tako kad setam popodnevima gradom... Jackie mi nedostaje uzasno. Cisto da se drzimo za ruke, setamo gradom... sjednemo u neku basticu koje se iz dana u dan otvaraju... popijemo kafu ili sta vec. Da bude tu, ovdje... ili da sam ja tamo... bilo gdje, samo da smo zajedno. Iako je ljeto jos daleko, jedva cekam da dodje... jer, znam da cu ljeto provesti s njom, maksimalno u okviru mojih mogucnosti. Tada cu imati vremena utoliti glad za njom... ali glad ce se opet vratiti... a drago mi je zbog te gladi. Volim biti gladna nje... jer znam da ce uzitak biti veci... pri smirivanju te gladi.

- 18:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #