nedjelja, 02.03.2008.
Idioti su cudjenje svijetu
|
Dakle, opet me spopala ogorcenost i prjezir prema svemu, pa sam odlucio jos malo izbacivati žuć po internetu.
Nedavno sam shvatio nekoliko stvari, ne zelim pricati kako sam shvatio, jer zapravo nije bitno. Bitno je to da sam kroz to odbacio i posljednje ljuske koje su me djelile od odvratnog stvarnog svijeta, svijeta u kojem nema poštenja, u kojem se u potrazi za zabavom vise nejde samo preko vlastitog zdravlja, nego makijavelski preko apsolutno bilo cega. Prelazi se preko vlastog razuma, preko prijatelja, preko bilo koga tko nas pokusava spustiti na zemlju. Toliko se ludo zabavljamo da nitko nema vremena razmisliti o tome sto cini, ali neka, ako se ja i osjecam jadno sam sa sobom, mogu zamisliti kako je svima ostalima kada ostanu sami. Danas se na ljude koji se zrtvuju za bilo sto gleda kao na budale, na ljude koji imaju neke cvrste stavove kao na idiote, zasto bi netko bio principjelan kada na drugoj strani principjelnosti ceka samo jos principjelnosti i zrtvovanja, a na drugoj strani neprincipjelnosti virtualna ljubav, seks, zabava, droga, alkohol... Mozda je kriv mentalitet ovog malog grada, mozda je tako samo tu, ali i to cemo vidjeti, jer od danas mi je jedini cilj da se maknem od ovog sranja, da nemoram gledati iste one nasmjesene face, face onih cije su ruke okaljane svime sto im se naslo na putu do tog smjeska. Napustam sva navodna prijateljstva, sve ljubavi, jer nemam potrebu biti principjelan prema nekome tko je antiteza tome izrazu. Nemogu, nemam ne samo inspiracije, nego ne zelim napisati nesto zbog cega cu pozaliti, ne zelim istresati dusu, ona mi je jedino sto je ostalo, ona, pamet i pricip, ali ja ga bar jos imam. |
