Truth is the ultimate mind altering drug.

Dakle, bez nekog izmotavanja, ja savrseno dobro znam da je pusenje ovisnost, da jednom kad pocnete prakticki sjedate u kamion, palite motor, i vozite bez kocnica, sa pogonom na vlastiti novac i zdravlje, te da imate 2 opcije, iskociti, sto je veoma tesko i bolno, ili zavrsiti na kraju puta, ali ne na normalnom kraju puta, na barikadi katrana, nikotina i vlastite gluposti.

Prema tome ovdije se necu baviti sa pitanjem zasto ljudi puse, proucio sam ja to, znam koje sve kemikalije i hormone nikotin pobudjuje u vasem mozgu i tijelu, iako mi jos uvijek nije jasno zasto pusiti, kad kemijski efekt koji dobijete pusenjem nekoliko cigareta, dobijete ispijanjem jednog piva, osim sto sa pivom dobijete i onaj osjecaj blage alkoholiziranosti, prema tome pusenje je kao ispijanje bezalkoholnog piva.
Takodjer znam da se nakon vrlo kratkog vremena pusenjem razvija ovisnost nista manje ozbiljnija od kokaina ili heroina ( http://en.wikipedia.org/wiki/Nicotine ), koju je jako tesko suzbiti. I jasno mi je da se oko pusenja razvila cijela jedna "kultura", koja naravno ukljucuje da ljudi idu na kavu, uz koju obavezno ide cigareta (gdije bi se opet mogla iscitati ona cinjenica da ljudi kada im je dosadno rade gluposti), da bi na kraju price ljudi odlazili na kave, ne zbog druzenja, ne zbog kave, ne zbog toga da vidis prijatelja, nego zato da imas izgovor da zapalis cigaretu, na kraju postoje ljudi s kojima se druzis samo zbog cigareta, sto je tragicno.
Ljudi navode da puse kada su zivcani, pod stresom, a ja tvrdim da su zivcani i pod stresom, mozda 20 % zbog dogadjaja, a 80 % zbog toga sto im fali cigareta.
Pusenje je jos jedna od potvrda ispraznosti danasnjeg drustva, danas se pusi vise nego ikada, djeca poscinju pusiti sa 12-13 godina, tada je to djelom zbog neinformiranosti, neuklopljenosti i potrebom da se bude cool kao stariji decki i cure, drugi stadij je pocetak srednje skole, kada se puno ljudi odluci za cigaretu jer upadaju u pusacko drustvo, nakon toga krece i kultura pusenja na izlascima, da bi na kraju srednje skole postojalo gotovo 50 % pusaca, od kojih mnogi ne zele priznati da su ovisni, iako trose 20-ak kuna dnevno na cigarete. Znaci, pusenje je jos jedan od grijeha naseg sustava, pusenje se ne osudjuje, jer je u onima koji bi trebali mijenjati stvari na tom planu previse pusaca. I onda se ljudi pitaju zasto smo u takvim govnima u kakvima i jesmo, zasto nitko ne radi na ispravljanju nepravda i grijeha danasnjeg drustva, probudite se, pogledajte oko sebe, i shvatit cete da svi imaju previse koristi i od pusaca, i od konzumenata alkohola, od svega sto danas ne valja, da bi mrdnuli i malim prstom da porade na tome.

To bi sve bilo u redu, da taj kamion kojim se krece cijelo drustvo funkcionira na istom principu kao i onaj iz uvoda, ali problem je taj, da nemozemo iskociti iz tog kamiona, jer jednostavno nema nikakve koristi od zaostajanja za svima ostalima, na taj nacin samo ostecujemo sebe, a bez koristi da smo se rijesili necega. Svi se zajedno krecemo prema barijeri, a to ce nas stajati, osvecuje nam se ne samo priroda i nase tijelo, prije ili kasnije ce nam se osvetiti i nesto drugo, jer se vjerojatno krecemo prema opcem drustvenom psihickom slomu, neznam sto to moze zaustaviti, ali se nadam da nesto moze, koliko god to katastroficno zvucalo.

Cesto se u mojim razmisljanjima da naslutiti neka ogorcenost prema krscanskom i opcenito religijskom mentalitetu, ali bih zelio zaobici raspravljanje o "ovozemaljskim" greskama religije, te bih zelio naceti pitanje samog postojanja onoga na cemu su religije (ili bi barem trebale) izgradjene.

Dakle, vecina ljudi smatra da Bog postoji, to ne dovode u pitanje jer im je to ugradjeno odgojem, okruzenjem i nacinom razmisljanja, ne mislim ovdje samo na krscanskog boga, nego i na sva ostala vjerovanja da postoji nesto vise. Smatram da je takav nacin razmisljanja na neki nacin podcjenjivacki, kada razmisljam o tome, uvijek dolazim do zakljucka da se tu jos jednom javlja mehanizam koji nas pokusava uvjeriti da smo slabiji, koji potice iz evolucijske borbe za prezivljavanje. Zbog toga se pitam nije li to zapravo razlog zasto posotjimo i inteligentni smo, dovoljno inteligentni da bismo mogli razmisljati o tome. Nije li taj nagon ono sto nas je natjeralo da postanemo oprezni, iako ga se mnogi cesto nisu pridrzavali, ali nije li to nepridrzavanje zapravo jos jedan kotacic tog mehanizma koji evoluciju vodi do tocke inteligencije i svjesti, jer ti koji su glavom bez obzira ulaziki u sukobe, iz kojih se cesto nisu vracali i nisu neki genetski materijal.

Taj isti mehanizam se javlja i danas, trudi se da nam na neki nacin pokaze da nismo sretni, jer dok god u glavi imamo takvu sliku sebe, trudimo se napradovati, to jest evoluiramo, bez obzira sto cesto zbog tog mehanizma radimo kardinalne greske, ali te greske nam cesto pomazu da budemo jos bolji. Pa u ostalom, kada nebi imali tog mehanizma, koji nas u nekim slucajima tjera da budemo socijalno autodestruktivni, nebismo bili sposobni za pravu radost, jer bez tuge ne samo da nema radosti, nema umjetnosti, nema glazbe, nema napradka. I koliko god to bio vjecni razlog zbog kojeg su milijuni tuzni, opet je i razlog zbog kojeg su neki drugi sretni, opet je razlog zbog kojeg smo tu gdje jesmo, iako to mjesto nije najsretnije.

Prema tome, nije li ta misao da postoji nesto vise iznad nas, sto nas cesto strasi i koci, samo produzena ruka tog mehanizma. Sad kad sam objasnio taj osjecaj koji ima svako ljudsko bice, koje imam i ja, ali ga objasnjavam kao mehanizam a ne kao neku vecu svrhovitost, dolazimo do drugog argumenta kojeg ce svaki vjernik predociti nevjerniku, tko je onda stvorio svijet. E, pa vidite, sto se tice mene, i nekog mojeg znanstvenog i objektivnog promisljanja o svijetu, svemiru, postanku, od najmanje subatomske cestice pa sve do masivnih crnih rupa, nista od toga ne zahtjeva da bude stvoreno, vec jednostavno postoji. Sto se mene tice, postanak ovog svijeta, zivota i cijelog svemira kakav je, plod je ne ogromnih slucajnosti, nego ultimativne statisticke mogucnosti da ce se u ogromnom svemiru i nevjerojatnom rasponu vremena, morati dogoditi zivot, na ovaj ili onaj nacin. Mozda jesu ogromne slucajnosti da se dogodio na ovaj nacin na koji je, ali da se zivot bas i nije manifestirao sad, manifestirao bi se kroz neko vrijeme, na nekoj drugoj tocki u bespucima svemira, sa ili bez necega da ga stvori.