i ja sam dakle dobila jednu od tih famoznih štafeta... no dobro, ova mi se i ne čini toliko loša, pa ću ju ispuniti. dobila sam štafetu na teme - LJUBAV, LAŽ, BITI POVRIJEĐEN, PRIJATELJSTVO. da želim, mogu ih sve spojiti u jednu priču, jer su sve toliko isprepletene da se gotovo upotpunjuju, ma koliko ružno zvuči činjenica da bi ljubav, prijateljstvo i laž mogli biti jedno pored drugog. no da ne duljim...
.:ljubav:.
nije to samo crvena boja i nije to samo srce, eh, da jest, bilo bi to mnogo jednostavnije, ljepše i lakše, bilo bi to tako očito i ne bi bilo problema. no, ljubav je mnogo više, jedna vrst magije koju ni ja sama još ne razumijem, manjak iskustva i godina, možda, a možda nikad ni neću uspjeti shvatiti tu čaroliju ljubavi. to je, to je vilinski prah koji nas posipa i omogućuje nam da letimo, makar mi još uvijek čvrsto stojimo na zemlji. ptice mogu letjeti, vinuti se u visine, ali mi vidimo njih kako šire svoja krila i lamataju njima, dok ljudi koji su ispunjeni ljubavlju, oni hodaju tlom, ne odvajaju se od zemlje a opet su tako daleko od zemlje, tako su neuhvatljivi i prebrzi, prestižu čak i ptice u svojem brzom letu. ljubav jest svemoćna, samo ako razumiješ što je njena moć...
...apsolutno sve značiš za mene
i bilo gdje da krenem, ne mogu bez tebe
i svaki novi dan, ja živim za tebe
jer ja ne mogu i ne znam drukčije...
.:laž:.
što je zapravo laž? naizgled tako jednostavno pitanje koje se može odgovoriti na milijun načina. laž nije samo neistina, jer ta neistina nekome vrlo lako može biti istina. laž (a s tim i istina) su veoma individualne stvari i ja smatram da je nešto istina sve dok čovjek koji mi govori nekome očitu laž, misli da je to istina. onda to više nije laž, nego njegova istina. nažalost, moju istinu, koja je nekome laž, neće svi smatrati mojom istinom već ću biti prozvana lažljivicom, stavljena na zid srama, objašnjavat ću do zadnjeg daha da ja vjerujem u svoju istinu, a ljudi će me prozivati lažljivicom. i okrećem se u krugu iz kojeg nemam izlaza, mogu samo odustati tako što odustanem od svoje istine i zašutim vječno. pitam se samo gdje su manje posljedice...
...nisam kao ti, ti nisi kao ja
da budem prah, mene nije strah
bojim se samo krive istine...
.:biti povrijeđen:.
da spojim ljubav i laž mogu dobiti pojam biti povrijeđen. jer ponekad laž zaista jeste laž, istina u koju nitko ne vjeruje jer ne postoji, jer je izmišljena. a ljubav nije tako jaka kako se čini (kako koja) i laži je izjedaju kao što moljci izjedaju odjeću. neko vrijeme još možemo i nositi tu majicu, no ubrzo rupe postanu prevelike. postoji i slučaj gdje laž moja ili nečija istina koja je jednostavno prebolna i jednako tako može povrijediti. istina ponekad isto zna boliti, istina je to... no ja sam se uvijek zalagala i zalagat ću se za vječnu istinu, neskrivenu, jer mislim da bi me više povrijedilo nečije slatkorječivo laganje i bezočne laži koje zvuče tako lijepo i utješno, nego istina koja će me zaboljeti u tom trenu jer ću postati svjesna stvari koje prije nisam vidjela, ali nakon toga ću nastaviti dalje uzdignute glave i neću se osvrtati iza sebe i neće biti magle, samo jasan put ispred mene...
...i nije lako, priznajem,
još se borim, ne odustajem...
i nije fer kad vjeruješ u san,
taj kog voliš nije te dostojan...
.:prijateljstvo:.
pojam koji meni ponekad i previše znači. za svoje prijatelje (prave!) ja bih dala sve, ama baš sve od sebe, ne pretjerujem kad to govorim, za svoje prijatelje ja sam tu više nego za samu sebe. i nije mi krivo što sam takva, iako dosad mi to nikad nije pomoglo u životu već odmoglo, ljudi iskoriste što im dam i odu bez grižnje savjesti. o prijateljstvu sam toliko riječi već napisala u nadi da će mi biti lakše nakon što ih napišem, no nije mi bilo lakše, to su rane na mojoj duši koje me najviše peku i koje ni jedan melem ne može ublažiti. ima dana kad je lakše, ima dana kad je teže, kad sve podsjeća na stare prijatelje za koje si vjerovao da će vječno biti s tobom i kojima si pružio sve na dlanu, sav svoj svemir da bi ga netko uzeo, iscrpio iz njega sve snage i smrskao u milijun komadića. no postoji pojam, znanstveni i zove se, ako se ne varam - entropija svemira - i on znači da je svemir u vječnom nastajanju i nikad se ne prestaje širiti, njegove granice su nepoznate. tako i ljudi čije su svemire smrskali njihovi najdraži, ne moraju se bojati jer će se njihov svemir oporaviti, nismo od stakla da nema povratka, već od posebne materije koja se može spojiti nazad u jednako savršen oblik kakav je bio i prije povrede. neki uspiju sami sklopiti svoj svemir, nekome pomognu drugi ljudi, no činjenica jest da čovjek može podnijeti mnogo više nego što misli.
za kraj pjesma koja se zove Bajka o ljubavi Dade Topića... posvećujem ju mnogim ljudima, nažalost...
Budim se u svijetu koga mrzim,
još uvijek slutim neku iskru zanosa,
i kao po kazni očekujem Boga,
k`o usamljen heroj bez časti i ponosa.
I uvijek mi zapne riječ u grlu,
kad požalim sve žrtvovano za tebe,
i kao na badnjak kad priželjkuješ čudo,
još ti se nadam i molim za tebe.
Ja bi umro za to, da te jos jednom zagrlim,
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim,
i da dogodi se čudo i sve ti oprostim,
da sve bude kao nekad,
da te još jednom zavolim.
Budim se u svijetu koga mrzim,
i dođe mi da spalim iza sebe sve mostove,
a kako da obuzdam ovo ludo srce,
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe?
I ne bih više nikad da se rodim,
jer život tek je vreća puna kajanja,
al` ovo malo duše izgori k`o svijeća,
kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja...
p.s. tko želi, nek nastavi ovu štafetu na teme: SVEMIR, NEBO, ČAROLIJA, ZVIJEZDE, VILINSKI PRAH
ja predlažem ovim ljudima: ZK maslačak mANIJAK Northern Light angel hybrid Marionette
|
