spacemonkey

ponedjeljak, 19.10.2009.

North rider

Stiskala si njegovo meko salo dok je jurio tisućama kilometara od sjevera ka jugu, na svom moćnom chopperu. I ti si letjela s njime kraj raznih marijanskih svetišta, rudnika soli i romskih naselja dok je hladan vjetar šibao tvoje porculansko lice.

S vremena na vrijeme širila bi ruke i vjerovala da si slobodna, onako kako si uvijek mislila da ćeš biti kad odrasteš. U malom mjestu sred ničeg, došli ste na cilj. Kiša i gusta magla, dopuštale su da oko sebe vidiš samo travnata brdašca, skrivajući u daljini moćne planine.

- Što ćemo sad - upitala si svog vozača dječjeg lica.

- Obavimo to - rekao je i pružio ti ruku. Primila si je, nježno privijajuć bokove njegovima. Lagani ples u toj vlažnoj dolini odjednom je postao pijano vrtloženje. Svojom masom okretao te je kao planet svoj mjesec i onda brže.. sve brže.
Pobjegla si i sjela da se barem na kratko izgubiš. Alkohol je bio tvoj prijatelj iz djetinjstva. Upoznala si ga rano, iako ne svojom voljom.
- Mi sjevernjaci znamo piti - govorila si, svjesna da to samo još jedna izlika da pobjegneš od sebe i svog zatočeništva.
- A, ti! Ne sviđa mi se kako mi se obraćaš - kazala si i natočila nam još jednu čašicu lokalne rakije i dodala - ti si isto ružan.
- Ponudi mi da sjednem, reci mi nešto lijepo - preklinjala si dok je tvoj sjevernjački rider mahnito vrtio svoj torzo u noći.

- Oprosti, evo, sjedi - rekoh.
- Bilo mi je drago, i oprezno na povratku - nagnuo sam se, namignuo i otišao.

Kada si stigla na hladni sjever, danima si plakala. Jesenji vjetar prehladio je tvoje plave oči, mislila si, a onda sjela za kompjutor i napisala - samo želim znati da sam ti se svidjela.

- Ti si kao zima - odgovorih - a, ja ne volim hladnoću.

četvrtak, 15.10.2009.

Flek za bolje sutra

Bila je rana jesen i Bled je bio u svom najromantičnijem izdanju. Parkirala je svoj crni BMW i krenula prema šetalištu. Kad je stigla do mjesta gdje se unajmljuju čamci, zamolila je ljepuškastog mladića da ju preveze na otočić sred jezera. Novac naravno nije bio problem. Dok je mišićavi junac približavao lađu otoku, na stepenicama koje vode prema crkvici vidjela ja poznat lik. U svojoj jarko crvenoj haljini i ona je bila primjetljiva. Sišla je s lađe, potpomognuta svojim mladim lađarom, poželjevši da je kojih dvadesetak godina mlađa i ubrzanim korakom krenula uz stepenice.
Došavši do muškarca u crnom odijelu i bijeloj košulji zaustila je - predugo je vremena prošlo. Obujmio ju je oko struka, privinuo, poljubio obraz i šapnuo na uho.
- Želim te, tukaj in zdaj. Bez riječi krenuli su stepenicama, skrenuli kraj crkvice, pored klupica za zaljubljene spustili se niz blatnjavu stazu i došli do vode.
- Tu nas nitko neće vidjeti - rekao je zadigao joj haljinu i rukom opipao vlažne gaćice. Dirao ju je duže vremena, napokon skinuvši ju do gležnja dok je ona otkopčavala njegov zatvarač. Primila ga je i navela do cilja.
Nije dugo trajalo i sporazum je bio postignut. Nije svršila, ali bila je zadovoljna. Osveta je izvršena, problem riješen. Dvije muhe jednim udarcem- pomislila je namještajući svoje donje rublje.
Moram nazvati malog mačka da mi nabavi novu haljinu, ova je upropaštena - razmišljala je hodajući pokušavajuć torbicom prekriti mrlje na intenzivno crvenim flekavim feldama.

- nastavlja se -

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I'll be watching