...kk(ne wtf), up(ne btw), omb(ne omg)...

petak, 13.01.2006.

Kupuj hrvatsko i pričaj hrvatski!!!!!!!!!!!!!!

Surfajući netom probudila mi se u ove kasne sate nekakva domoljubna svijet. Engleski, engleski i stalno engleski, shvaćam da treba biti neki tzv. univerzalni jezik kojim će većina ljudi kako tako ovladati i sporazumiti, ali kad vidim da čak i na hrvatskim internet stranicama se nalazi mnoštvo engleskih fraza i izraza shvatim da je to već previše. Sa svih strana te bombardiraju tim izrazima, pa onda to većina mladih ljudi( čak i nesvjesno) prihvaća u svoj rječnik kako bi bili općeprihvaćeni (ulizivači Zapadu i anglosaskonskim narodima neka ovo pročitaju cool). Sad bi moglo ispast da sam neki antiglobalista ili tako nešto, ja to nisam(iako ne volim baš SAD- svojevrsni simbol globalizacije, i nisam baš za Europsku uniju još), ja jednostavno volim svoje i pokušavam koristit i služiti se tim svojim što je više moguće. Zato molim vas kad poželite reći what the fuck NEMOJTE radije recite koji kurac ili koja p.m., kad želite nešto dodatno napomenut recite usput, a NE by the way, umjesto o my God recite o moj Bože, kad se dopisujete s nekim nemojte napisat lol, napišite hahaha itd. Važno je u ovom slučaju da imate na umu da hrvatski jezik u cijelom svijetu govori približno 10 milijuna ljudi( to je manje nego što New York ima stanovnika), a od toga oko 2 milijuna ga samo natuca(djeca iseljenika i stranci koji su ga učili iz nekog razloga), dok engleski pričaju milijarde ljudi. Apeliram na sve koji pročitaju ovaj post da probaju što više koristiti naše izraze i da ne padaju pod strani utjecaj u ovo doba ˝eurizacije˝naše države. Zbog ovoga sam i promijenio naslov svoga bloga jer sam shvatio kad već radim ovo da probam odaslati svijetu kakvu takvu poruku, a i iskreno ono spoznaje odbačenog genijalca su mi postale isfurane i počele ići na živce.
Osim što trebate pričati hrvatski, trebali biste i kupovati hrvatske proizvode. Za ovo me je inspirirao onaj događaj sa onim stranim sokovima koji ih je 33 000 povučeno iz prodaje jer sadrže neke štetne kemijeske tvari. Kupovati naše proizvode bi trebalo kupovati zbog sljedećih stvari:1. jer su naš nacionalni proizvod i samim time čuvamo naš nacionalni identite, 2. zato jer na taj način pomažemo razvoj naše privrede i gospodarstva, 3. zato jer se proizvode na puno zdraviji način nego proizvodi u razvijenim zemljama zapada 4. zato jer netko vaš npr. mama, tata, ujak, bratić sudjeluje ili na neki način doprinosi proizvodnji tog proizvoda, iako to kupite samo će te još više utjecati na njihovu dobrobit. Dosta sam ovo osobno shvatio zato jer to i je osobna stvar, tko je sa mnom svaka mu čast, tko je protvi mene zaboli me za njega, u svakom slučaju kritike prihvaćam. Emocije, emocije,... ˝...u istome trenutku i sreća i gorčina...˝ Edo Maajka!!!

- 23:46 - javi se (25) - ako ti ponestane wc papira - #

utorak, 10.01.2006.

Eto tako...

Joj kako je dosadno ovo razdoblje kada je u pitanju blog. Kuljite ono, nema škole, nema razreda, nema osoba iz razreda, nema materijala za kvalitetne postove. Iako sam mislio ovaj blog pisati samo o razredu, morat ću počet malo i o sebi, onako zabrazdit ću dubokoumno o svojim osjećajima, neostavrenim željama, ljubavima,...
Uglavnom praznici su više manje OK, nešto manje kako se približava početak škole, ali eto čujem se svakodnevno s drugarima, pa eto i vidim i tako. Važno je da ne ležim samo doma, nego sam se bacio i na treniranje, odlaske u obližnje birceve, skoknem tu i tamo do grada. Tako smo se jučer našli ja, Šmajser, Alastor i Vjever u gradu i otišli na ćepi u Gal. Taj Gal sasvim ok mjesto, onako udobna i ugodna atmosfera (ko da si doma), puno mladih. E vidiš jedini problem je to što sam čuo(i jučer se uvjerio) da tamo nerijetko svrati riječka gay scena. Tako smo jučer zatekli dva mladića, ulickana( frizurica, cipelice se sjaje, bijele majičice, kaputići, trendy šalovi) onako kako sjede jedan do drugoga, nešto razgovaraju i gutaju jedan drugoga pogledima, naravno sve to vjerno prate feminizirani pokreti( rukama, noga preko noge itd.) pridonoseći samo njihovom gay imidžu. Cijelo vrijeme buljismo u njih čekajući trenutak kad će zabrijat, ali eto nisu se usudili, možda zato jer smo ih gledali ili zato jer su na javnom mjestu, a hrvatsko društvo je još uvijek dosta konzervativno kad su u pitanju takvi poljupci i ponašanja( i neka je!!!!). Ne vezano za ovu dvojicu, nakon što je Vjever otišao na bus, razgovor nas trojice se temeljio na poruci cijelog trač partya u Galu, ali i ostalim kafićima koje posjetišmo ove školske godine. Evo primjera: Šmajser kaže da su blizanke _ e _ e _ e. Alastor kaže da nisu nego da su blizanke odvratno _ e _ e _ e. Za one koje ne znaju šta znači neka me pitaju( rado ću im reći što to znači, ali ne preko bloga nego na samo u intimnom društvu), za one koji znaju neka se grohotom nasmiju i mole da nam Bog svima ovo oprosti.
Eto to je to najvažnije, vidim da mi se na web counteru ,kojeg mi postavi drug Šmajser na Sveta tri kralja, bliži broj 100, hvala Šmajseru zbog toga. Hvala Alastoru zbog prekrasne pozadine. Eto tako da im se još jednom zahvalim.
Još nešto, u zadnje vrijeme sam nekako pjesnički nastrojen, u skoro svakoj sitnici dobivam inspiraciju da napišem novu pjesmu(već dugo nisam), ali nikako da sjednem za stol i uzmem papir u ruke što je šteta jer mi zbilja u zadnje vrijeme padaju izvrsne ideje na pamet koje će vrlo lako isčeznut ako ih ne uhvatim i stavim na papir.

- 23:17 - javi se (9) - ako ti ponestane wc papira - #

srijeda, 04.01.2006.

Care samo pare

Ljudi okrenuo samo lovu kako bi rekao Toma Šmajser. Paradoksalno je to što je se taj moj dobitak slučajno dogodio. Dana 02.01. išao sam se u grad naći sa Alastorom, Jedinicom i Krkanom. Doša sam ranije 20 minuta i odlučio ubiti vrijeme u obližnjoj kladionici. Ušao sam, pozdravio bezličnu curu koja tamo radi( uopće mi nije bila simpatična) i počeo slagati legendarnu kombinaciju. Nisam imao baš neki izbor jer je većina susreta već bila počela, ali našao sam nešto malo nogometa, hokeja i 2 para sam stavio iz NBA. Uplatio sam 10 kuna, odigrao sistem 6 od 7 i pogledao basnoslovne svote koje sam mogao osvojiti. Nakon što sam se vratio iz grada doma, odmah sam uzeo daljinski i stavio na teletext. Pogledao sam prva 2 para, ushićeno viknuo to pobijedili su blackburn i leeds, onda brzo prebacio na hokej, prva momčad je uvjerljivo pobijedila, a druga remizirala i onda sam shvatio da nema ništa od maximalnog dobitka, nego da još imam šanse za kombinaciju bez tog para(jer sam sistem odigrao). Morao sam čekati sutra zato jer su NBA-eovci igrali kada smo mi u Europi većinom spavali. Probudio sam se i odmah stavio na teletext, obadvije momčadi su pobijedile, i glasno sam uskliknuo mojoj sestri to osvojio sam .............20 kuna i 53 lipe na kladionici!!!!!!!!!! Znači ovako stoje stvari, maximalni dobitak u mojoj bijesnoj kombinaciji je bio 152 kune, a sistemski dobici su se protezali od 14 do 22 kune, s obzirom da sam uložio 10 kuna, a dobio 20 zaključujem da sam ostvario veliki napredak u svojoj ekonomskoj situaciji. Vještim odabirom parova, i još vještijom odlukom da odigram sistem ostavrio sam dobitak od 200%(ja mislim, ne ide mi baš matematika i kamatni račun) pri čemu bi svaki iskusni ekonomski analitičar zaključio da se tu radi o inovativnom, odgovornom i kreativnom mladom čovjeku koji ima nos za najplašljiviju zvjerku-kapital(uf što serem). Napravih od ovog skromnog dobitka cijelu znanost.
Nije to sve, većina ljudi koja se kreće u kladioničarskim vodama vjerojatno ne bi osobno podigla ovakav dobitak. Ali ne i ja, ja sam uzdignuta čela ušao u kladionicu i rekao onoj bezličnoj zaposlenici: ˝ej trebo ja sam dobio nešto sitno" i podignuo dobitak od 20 kuna i 53 lipe. Nakon što sam izašao iz kladionice, odmah je navalil na mene jedna sponzoruša iz b razreda. Mislila je da sam dobio neku osjetljivu svotu pa da ću joj cugu platit. Ma slatka je ona cura, ali kažem ja ˝care samo pare, samo biznis, minimalni rizik, please, please budi pametan nemoj zaglavit jebo pare, jebo trebe, čuvaj samo sebe, samo sebe, samo sebe...˝ Maajka car si!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 01:18 - javi se (13) - ako ti ponestane wc papira - #

ponedjeljak, 02.01.2006.

Sretna nova svima

Evo javljam se prvi put u novoj dvije i šestoj godini, godini u kojoj ću postati punoljetan( a to je jedna važna stepenica od dječaštva do toga da postanem muškarac) i godini u kojoj će mi se dogoditi neke važne stvari(kao što je SP u nogometu) i još neke stvari...
Za Novu godinu sam bio na jednom privatnom tulumu u Ičićima, nije bilo baš nešto da otvoreno priznam, uopće nije bio lumtu kako sam očekivao i kako sam čuo da će biti. I tako sam ja i jedan moj drugar, koji mi je ujedno i komšija u mom multinacionalnom i multirasnom kvartu( pozdrav Satane), u 4 sata i 10 minuta odlučili na nešto o čemu ćemo obadvojica vjerojatno pričat unucima. Naime, kad mi je počelo bit strašno dosadno odlučio sam krenuti pješice doma, za vašu obavijest po slobodnoj procjeni živim negdje 20-tak kilometara od Ičića, i počeo nagovarat Satana da krene sa mnom, a njemu bome ne treba puno nagovora na takve ideje i naše putovanje je ubrzo započelo. Krenuli smo polako od caffe bara Venezia po cesti prema Opatiji, onda smo se u centru Opatije spustili na Lungomare i došli do Voloskog, od kojeg smo se opet popeli na glavnu cestu i išli kroz Preluk( gdje smo čak i malo čekali bus, nakon što smo odustali od toga, bus je prošao pored nas koji smo tada bili udaljeni od stanice samo 50-tak metara). Tada mi je skroz splasnuo entuzijazam, ali zahvaljujući Satanovom hrabrenju stigli smo, preko ravnice kod Costabelle( koja je se činila ubitačno duga), konačno do Bivia gdje sam mahnito trčao prema busu( jer bijeg još jednog busa ne bih mogao podnijeti, ni psihički, a bome ni fizički). I tako nakon 13-14 kilometara završio je naš put, malo ranije nego što smo očekivali, ali svejedno smo bili zadovoljni sami sobom jer smo po upornoj kiši, općenito groznom vremenu i uvjetima na putu tu dionicu prešli za sat i 50 minuta.
U totalnom nedostatku inspiracije opet sam se bavio statistikom vezanom za moj razred i naš fizički izgled. U prošlom postu sam objavio prosječu kilažu razreda, a u ovom ću donijeti prosječnu visinu.
Prosječna visina cijelog razreda točno 180 cm, naravno zahvaljujući dečkima kojih je skoro 85% više od 180 cm. Što se tiče cura njih je samo 33% više od 170 cm. Prosječna visina naših curetaka je 169 cm (usporedite malo sa kilažom, pa ćete vidjeti kako su vitke u prosjeku), a muškaraca 183 cm( jako smo zgodni ispali u ovoj statistici, da ne znam o kome se radi pomislio bi nešto...). Opet ću spomenut famoznog mister-xa zato jer je frajer najviši u razredu. Pruža se u visinu čak 196 cm.
I sad na kraju ovog posta zamišljam određene ženice iz razreda kako su zadovoljno žderale za Božić, kako svojim debelim prstićima grabe francusku salatu, kako halapljivo i nasrtljivo otkidaju batkove od raznih ispečenih životinja( pojedite se prijatelji životinja i vegetarijanci) koje su im se našle na stolu i na kraju kako tamane kolače ne mareći što dobivaju milijune kalorija i što se i dalje izdužuju u širinu i što u kinu im više nije dovoljna jedna ulaznica, i što moraju kupiti dvije pokazne karte za bus, ni to što u školi moraju sjedit na dvije stolice, i to.... Izgubio sam se.........

- 22:49 - javi se (126) - ako ti ponestane wc papira - #

<< Arhiva >>