Joj kako je dosadno ovo razdoblje kada je u pitanju blog. Kuljite ono, nema škole, nema razreda, nema osoba iz razreda, nema materijala za kvalitetne postove. Iako sam mislio ovaj blog pisati samo o razredu, morat ću počet malo i o sebi, onako zabrazdit ću dubokoumno o svojim osjećajima, neostavrenim željama, ljubavima,...
Uglavnom praznici su više manje OK, nešto manje kako se približava početak škole, ali eto čujem se svakodnevno s drugarima, pa eto i vidim i tako. Važno je da ne ležim samo doma, nego sam se bacio i na treniranje, odlaske u obližnje birceve, skoknem tu i tamo do grada. Tako smo se jučer našli ja, Šmajser, Alastor i Vjever u gradu i otišli na ćepi u Gal. Taj Gal sasvim ok mjesto, onako udobna i ugodna atmosfera (ko da si doma), puno mladih. E vidiš jedini problem je to što sam čuo(i jučer se uvjerio) da tamo nerijetko svrati riječka gay scena. Tako smo jučer zatekli dva mladića, ulickana( frizurica, cipelice se sjaje, bijele majičice, kaputići, trendy šalovi) onako kako sjede jedan do drugoga, nešto razgovaraju i gutaju jedan drugoga pogledima, naravno sve to vjerno prate feminizirani pokreti( rukama, noga preko noge itd.) pridonoseći samo njihovom gay imidžu. Cijelo vrijeme buljismo u njih čekajući trenutak kad će zabrijat, ali eto nisu se usudili, možda zato jer smo ih gledali ili zato jer su na javnom mjestu, a hrvatsko društvo je još uvijek dosta konzervativno kad su u pitanju takvi poljupci i ponašanja( i neka je!!!!). Ne vezano za ovu dvojicu, nakon što je Vjever otišao na bus, razgovor nas trojice se temeljio na poruci cijelog trač partya u Galu, ali i ostalim kafićima koje posjetišmo ove školske godine. Evo primjera: Šmajser kaže da su blizanke _ e _ e _ e. Alastor kaže da nisu nego da su blizanke odvratno _ e _ e _ e. Za one koje ne znaju šta znači neka me pitaju( rado ću im reći što to znači, ali ne preko bloga nego na samo u intimnom društvu), za one koji znaju neka se grohotom nasmiju i mole da nam Bog svima ovo oprosti.
Eto to je to najvažnije, vidim da mi se na web counteru ,kojeg mi postavi drug Šmajser na Sveta tri kralja, bliži broj 100, hvala Šmajseru zbog toga. Hvala Alastoru zbog prekrasne pozadine. Eto tako da im se još jednom zahvalim.
Još nešto, u zadnje vrijeme sam nekako pjesnički nastrojen, u skoro svakoj sitnici dobivam inspiraciju da napišem novu pjesmu(već dugo nisam), ali nikako da sjednem za stol i uzmem papir u ruke što je šteta jer mi zbilja u zadnje vrijeme padaju izvrsne ideje na pamet koje će vrlo lako isčeznut ako ih ne uhvatim i stavim na papir.
Post je objavljen 10.01.2006. u 23:17 sati.