nedjelja, 30.11.2008.

svijet bez nas

susresti te
pobjeći u trku
teškog koraka
teškim trepavicama
kidati trenutke
tvojih pogleda
tvojih osmijeha
bezbroj slika
što se u sekundi
tope,izgaraju,nestaju

htjeti te
izgarati za tim
da želiš isto
iste poljupce
iste noći
stvorene za nas
i više, i više
od beskraja čežnje
dodira koji kažu sve
nas koji smo jedno
i više, puno više
od onih što se vole
što su se nekad voljeli

jer osjetiti te
kao prvi drhtaj
hladnog jutra
voljeti kao ljubav samu
tebe, tebe
svijet koji se ruši
i stvara u nama
ljubiti ljubav u tebi
vidjeti svaki dan
tvoj pogled
tvoj osmijeh
kao dio sebe

zar je ne moguće?
ne, bolje bježi
da, idi
kao i ja
potrči
ne osvrći se
ne budi opet glup
od ljubavi
od zanosa
zaboravi sve
potrgaj sjećanja
kao stare slike
spali sve
samo idi
izgradi neki novi svijet
bez nas

- 22:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.11.2008.

na odlasku

grad nestaje
dok koračam prema peronu
mutnog pogleda
upijam kišu s asfalta
neki grč u meni
oduzima mi osjećaj za strah
bez obzira na put
ja hodam za njim

a noć je tiha
dok slušam svaki pad
svake suze
što zastane na rubovima oka
i ne znam, ne mogu
pustiti iz sebe dah
što se uvukao
kroz buku
grada u ruševinama

i samo hodam
dalje prema peronu
prema nekoj daljini
što ne oprašta
bljesak, ni rasap
sve u čemu nestaje
sklad zvukova i boja
grad koji ostaje bez imena

- 22:29 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 14.11.2008.

Ratnik

Pišem o tebi i
možda spomenem tvoje ime, Mario..
Čudno će zvučati u pjesmi jedne žene,
pjesmi koja nije ljubavna,
iako je pišem tebi, s ljubavlju..

Čudno je
pisati o tebi, dijeliti sa svijetom osjećaje
kojih nismo vrijedni, Mario..
Poslije svega ostali smo prašina
na tvom grobu

Možda ne bih smjela
pisati o svemu, ovako glupo..
Ipak, ja moram vrisnuti, reći svima -
bio si ljubavnik svih nas!
Koliko smo ti dužni te ljubavi, života..

I čudno je, Mario,
tako čudno,
sjediti ovdje godinama poslije svega
ne sjećati ničega o tebi
koji si godinama prije bio moj
Mario
Gorko je izvlačiti patetiku iz svega,
mrzeći djetinjstvo koje se izgubilo u meni..

I čudno je,
tako prokleto čudno voljeti život
bez one borbe koju smo živjeli u tebi