ponedjeljak, 11.06.2007.

Iscenirano samoubojstvo

Negdje, u jednom dijelu mene
umire svijet
i rađaju se sjene.
Nema više zvuka da oslika pad.
Samo sivost jedne uspomene.

Daleko od stvarnog,
ispod tijesne kože
previjaju se tragovi od krvi.
Iskrivljeni poput krika
dozivaju srce da se vrati.

Al' nije ono krivo
što su drhtave ruke
i što je trenutak jači od misli.
Za što da se bori?
Ohladnjelo tijelo plavih osjećaja?

Kad bi znalo za samo jedan dah
što još slobodno prolazi bićem,
porazilo bi bukom kucaja
svaki glas što umorno od boli diše.

Al' uzalud je volja,
kad nestaje svijet koji ju stvara.

- 20:49 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 08.06.2007.

Molitva za glasne ljubavnike

Molitva na ustima presahlim
od šaptanja za suncem,
za njegovom toplinom.

Samo jedna riječ
brzog izgovora i
predugog čekanja.
Za odgovorom. Nadom.
Toplinom tvoga glasa.

A negdje iza mene
jecaju jeke starih razgovora.
Prate nježno hladne sjene
što su ostale iza nas.
Samotne i bez glasa.
Mrtvački tihe.

I zato molim večeras
jednom rječju,
s bezbroj pitanja.
Molitvom želim vratiti dug
koji smo ostavili svima njima.
Prevarenima.

Moje ruke više nikada neće
biti moje.
Prljave il' bijele - svejedno je.
One robuju tuđim zagrljajima.
Zagrljajima onih koji vole glasno,
bez šaptanja.