utorak, 08.05.2007.
Osjet (nekima rutina, njemu čitav svijet)
K'o da netko mari
za smiješne riječi izazvane suncem,
u očima sljepca kojega ta omara ne peče.
On ipak osjeća žar
kao note koje se uvuku u vječnu misao,
tako skladne i žive.
I u njemu živi pjesma o suncu,
o svjetlu koje nikada nije vidio.
I on drhti od uzbuđenja jer spoznaje svijet,
jer njegova usta trnu od riječi
što omamljive i sparne griju koštani lijes.
Drugi vide sunce,
al' ne gledaju život u njemu,
ne traže sjenu tog žara u njima.
(Život je ipak samo oblik, mnoštvo boja
i likovi bez htijenja.)
U žaru sunca gube se granice svijesti.
(Život ipak može biti nešto više?!)
- 10:14 -
