ponedjeljak, 12.02.2007.
Prešutjeli "zbogom"
Stojim pred ogledalom
krvava, a opet, tako hladna.
Čekam da se ispusti sva sivost
svih izgubljenih pozdrava.
Nijema, suzama ispraćam želje,
sve sretno i lijepo u jednom dahu.
Sve ti to u jednom dahu predajem,
vrelim usnama, posljednji put.
Nade, tako smiješne
udaljavaju se plaho poput sjena.
Vuku za sobom trag jedne boli,
trag jednog opojnog i divnog osjećaja.
Volim te još večeras.
Još samo ovu noć, i zauvijek
predajem hrabrost snažnijima.
Oni će me tješiti bez pitanja.
Nijema, spuštam oči pred odrazom
sebe, koja sam te voljela.
Previše je straha na usnama
da izgovore:"Najdraži, zbogom".
- 16:59 -
četvrtak, 08.02.2007.
Jedna tjeskobna noć
Dok mračne ulice drhtavo dišu
negdje izdaleka dopire glas,
nije to bunilo noći
samo jedna istrošena laž.
Voljela sam te.
(iz mene govori strah)
Isti koraci drukčije zvuče
kiša na asfaltu ublažava im pad.
Jednako teške odzvanjaju misli
dok tonu u oronuli san.
Jesi li i ti jednako sam kad se sjetiš nas?
Dok svjetlost probija odraze u lokvi
u magli se gube poznata lica.
Ipak je to samo jedna tjeskobna noć
isprana kišom bez smisla.
Još te trebam.
(a znam da moram dalje sama)
- 12:21 -
nedjelja, 04.02.2007.
Sanjam
beskraj jedne ljetne noći,
drhtav dah vjetra što me pokriva.
Sanjam
svu dubinu svjetlosti
što se u toploj noći rasipa cestama.
Sanjam
isti osjećaj, stvaran bez opisa,
istu čežnju što šaptom prelazi preko usana.
Sanjam
cijeli beskraj utopljen u trenutku slobode,
što plaho utišava bol
i strasno me povlači u žudnju za osjećajima.
- 15:57 -
