|
K A VA
Skupina bivših studenata, sada uspješnih u poslovnih ljudi, okupila se da bi posjetila bivšeg profesora. Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i u životu. Profesor je ponudio gostima kavu i nakratko otišao u kuhinju. Vratio se sa vrčem punim kave i sa puno različitih šalica na poslužavniku – porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih; neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako skupe, a neke su bile profinjenog izgleda. Profesor je bivše studente ponudio kavom. Kada su svi studenti uzeli šalice sa kavom u ruke, profesor je rekao: «Ako ste primijetili, sve skupe šalice i šalice vrlo lijepog izgleda su uzete, a na poslužavniku su ostale one jednostavne i jeftine. Iako je normalno da želite samo najbolje za sebe, upravo TO jest izvor vaših problema i stresa». «Budite sigurni da sama šalica ne daje kavi posebnu kvalitetu. U većini se slučajeva radi samo o vrlo skupim šalicama koje ponekad sakrivaju ono što pijemo. Ono što ste svi vi željeli bila je kava, a ne šalica, no svjesno ste krenuli za najboljim šalicama i tako se počeli međusobno uspoređivati». «Sada obratite pažnju na sljedeće: Život je kava…. a poslovi, automobili, stvari, novac i položaj u društvu su šalice. One su samo oruđa koja drže, sadržavaju i čine život, a vrsta šalice niti određuje niti mijenja kvalitetu našeg života. Ponekad, ako se usredotočimo samo na šalicu, propuštamo uživati u kavi kojom nas je Bog podario. Bog je pripremio kavu, a ne šalice. Uživajte u kavi»! |
|
Bliži se taj fatalni DOČEK NOVE… Mnogi će se uputiti 1000 milja daleko (možda u nigdje), drugi će pak potrošiti hrpu novca oko pripreme u vlastitom domu, treći će odlučiti u zadnji čas, i tako dalje i tako dalje… Možda zvuči grubo, al puno frke oko ničega… JER, To je samo još jedan susret kazaljki na 12! To je samo još jedna ne prospavana noć… I tko zna koji put – u srcu NAGLAS još jedanput izgovorene ŽELJE…. No, ta je noć ipak potrebna, ako ni zbog čeg drugog – onda zbog osjećaja, da smo na trenutak ZAUSTAVILI VRIJEME! |
|
Noćas je neka skrivena sila po sjajnom nebeskom svodu, prosula pregršt dragulja, o noćas sve je tako tajanstveno, tiho i meko kao priča malog slavuja.... Otkuda noći ovoj toliko raskoši, sjaja? otkuda pjesme sred noćnog mira? Čemu u gori vesela svirka, čemu ta žurba čudna judejskih malih pastira O čudo noćas se zbilo... čudo kakvo svijet još nikada nije gledo. U štali na slami leži kraj čiste Djevice Majke maleno, božansko Čedo. Kako je krasno ti Čedo, što leži sve u sjaju...! To lice, ta usta, te oči! O kako se nebesko čudo u štali dogodi prostoj, radosne ove noći. Pastiri pobožno kleče, pred malim nebeskim Kraljem, Od sreće lica im gore... Anđela čitava četa, motri to divno Čedo, dok pjesme rajske se ore. Srebreno modre zvijezde, tiho se spustile niže i jače sjati su stale, ne bi li kroz trošne grede ugledat mogle lice božanskom Gostu stale. Noćas je Božja skrivena sila po sjajnom nebeskom svodu prosula pregršt dragulja... O noćas sve je tako tajanstveno , tiho i meko kao pjesma Božjeg slavuja ... |
|
Daleki a toliko blizu - nutarnji putevi došašća na kojima moje nemirno srce pogledom traži Mir. Zamršeni a divni - dugi putevi došašća na kojima moja čežnja postavlja svoja otvorena pitanja. Ljudski i božanski - različiti putevi došašća koji me sve dublje i dublje uvode u tajnu Boga i čovjeka. Obasjani svjetlom i mračni - prokušani putevi došašća, na kojima ljudi prilaze jedni drugima i nalaze novu nadu. Nepoznati, ali puni obećanja - novi putevi došašća, na koje se treba odvažiti da bismo oslobodili prostor dopuštajući da se Bog i u meni učovječi. |
|
…Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti I ne smijem te više vidjeti A gledao bih te do dna vremena koje ti činiš trenutkom trenutkom što je vječnost po tebi Tvoje prisustvo briše staze moje tišine po kojima lutam u tvome odsustvu Nemoj da te vidim Hoću da te naselim živim sobom i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom Tražiti te ne znači živjeti već slijep moliti gluhe ove predjele da se tobom napune Vidjeti te ne znači umirati već hrvati se sa sjenama mutnoga sna u kome ti iščezavaš Imati te ne znači hraniti se već gladnim grlom tamaniti voće i žednim grudima presušivati izvore Izgubiti te ne znači osiromašiti već bojati se pustoši i naslućivati bijedu koju za sobom ostavljaš… |
|
…Ti nisi tek preostao. Izrastao si , iz moga SNA, dosanjanog na već okrvavljenim koljenima! Čekaj me, na raskrižju jave i sna, gdje stajaše mnogi prije nas. Čekaj me – jer ja ću doći! Da s tobom usnijem, stih neke nove pjesme, jer – rekvijema sam se već zasitila. Želim se skrasiti kraj tvoga uzglavalja, i disati pod nebom što ga samo za mene – razastriješe tvoje oči. Prigrli me njihovim plavetnilom. Dotakni me svojim osmjehom. I znat ću – da sam VOLJENA ŽENA! |
|
Ponekad još...
Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu... Tako prosto... Ponekad još stignemo do NAS... Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo? Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo... |
|
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena… ...puno je vremena prošlo, od tvog posljednjeg odlaska. A ja sam i tog 12. prosinca., bila čvrsto uvjerena, da poslije svakog odlaska slijedi i povratak..?! No, ovih pet godina je dovoljan dokaz da u ljubavi nema logike… Čega ima u ljubavi? – nadam se da netko zna…. Nakon pet godina, prođoh ulicama tvoga grada, u kojem sve podsjeća na tebe… I nakon pet godina, nazdravismo ja i sjećanje - za tebe, za mene i za neko nedosanjano NAS! |
|
Nad mojom dusom stoji tisina a sunce pada s neba, s visina dolazi jesen, dise se slatko da barem zivot ne traje kratko Spasit’ sam htio srce sto tuce al’ kako ti reci kad ponos me vuce Ti si bila prava ljubav sve sto zelim u zivotu ja sam imao sa tobom sve sto vrijedi svu ljepotu Ti si bila ceznja moja slatka ptica sto se gnijezdi al’ mi narav nije dala da te ljubim ŽIVOT CIJELI... |
|
"Marija - početak boljega svijeta" Datumski gledano, ovaj je blagdan povezan s Marijinim rođenjem (08.IX. - Mala Gospa). S obzirom na crkvenu godinu, on je na samom početku liturgijske godine, u prvim danima došašća. Divno je, u pripravi Gospodinovog rođenja, proslaviti bezgrešno začetu njegovu Majku. Crkva ovim danom zahvaljuje Bogu što je, pripravivši sebi u bezgrešnoj Mariji dostojan stan, tako divno odlikovao svoju i našu Majku. Ona je kao njegova majka mogla te u nekom smislu i morala biti oslobođena svakoga pa i istočnoga grijeha. Svi smo mi drugi od tog oslobođeni na dan našega krštenja. Ovo se slavlje, kao uostalom i čitavo Marijino štovanje, u Crkvi polagano razvijalo. Najprije je Crkva u sukobu s krivovjercima bila pozvana točno odrediti istine vjere - da je utjelovljeni Božji Sin pravi Bog i pravi čovjek, da mu je, nadalje, božanstvom jednaka treća božanska osoba, Duh Sveti. A to je onda osvijetlilo i, 431. godine na efeškom saboru, potvrdilo činjenicu da je Marija, budući je rodila Bogočovjeka, prava Bogorodica. Ljudi Crkve su promišljali i istraživali, u Svetom Pismu i Predaji, kakvim je ostalim “povlasticama” Bog obdario svoju Majku. U Lukinom se evanđelju (Lk 1,28) čuje pozdrav anđela Gabrijela Mariji riječima: "milosti puna". Budući da je to izjava samog neba, došlo se do uvjerenja da je Marija morala biti tako obdarena već od prvog časa svoga postojanja. Bila je, dakle, oslobođena svake ljage u istom trenutku kad je bila začeta ljubavlju svojih roditelja. Mnogima je takav nauk bio čudan, teško prihvatljiv, jer su mislili da bi Marija bila otkupljena prije nego je došao Otkupitelj. Korak dalje u tom promišljanju je pojašnjenje da je to Bog u Mariji izveo “zbog predviđene smrti svoga Sina”. Tu misao ćemo čuti i u zbornoj molitvi svete mise: "Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. …"Kako se o svemu tome raspravljalo, tako se i u radosti Bogu zahvaljivalo u liturgijskim slavljima. Od 15. st., kad je taj dan kao blagdan unesen i u Rimski kalendar, još se više širila vjerska istina Marijinog bezgrešnog začeća. Posve se učvrstila kad je papa Pio IX. godine 1854. tu istinu svečano proglasio dogmom. I menom. "Ja sam Bezgrešno začeće" Marija se i sama predstavila, prilikom 16. ukazanja u Lourdesu, maloj Bernardici. Bilo je to četiri godine nakon proglašenja dogme, na dan 25.III., što je mjesnom župniku i biskupu uz sve ostalo bilo velikim poticajem da ozbiljno shvate sva Lurdska zbivanja te da ukazanja proglase istinitim. Dekret o potpunome oprostu za Bezgrešno Začeće Osmoga prosinca 1965. godine Pavao VI. je svečano označio svršetak Drugoga vatikanskog sabora, a 40 godina poslije Benedikt XVI. je odlučio istaknuti tu obljetnicu, koja se podudara sa svetkovinom Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, udjeljujući vjernicima dar potpunoga oprosta. Ova je Papina odluka sadržana u Dekretu Apostolske pokorničarne koji je objavljen u utorak, 29. studenog, a potpisao ga je kardinal James Francis Stafford, viši pokorničar. Potpuni oprost treba biti sredstvo kako bismo bili ojačani u vjeri, većom odanošću sjedinjeni s Kristom, te sposobni za snažniju ljubav prema braći – želje su pape Benedikta XVI. koje prate podjelu potpunoga oprosta na svetkovinu Bezgrješnoga začeća. Svršetak Drugoga vatikanskog sabora je pak događaj koji daje još veće značenje toj svetkovini, kada će Sveti Otac, već prema običaju, poći na Španjolski trg i iskazati Gospi štovanje. Svršetak Drugoga vatikanskog sabora je prije 40 godina označio Papa koji je Gospi posvetio puno hvale; - istaknuto je u dekretu Apostolske pokorničarne - upravo je, naime, papa Montini Djevicu Mariju proglasio „Majkom Crkve“, a budući da je Kristova Majka, Ona je i duhovna Majka svih nas. Upravo kako bi se povećala ljubav i pouzdanje vjernika prema Gospi, te kako bi njihovi životi bili u skladu s naučavanjem Drugoga vatikanskog sabora i u zajedništvu s crkvenom hijerarhijom – stoji nadalje u dekretu - papa Benedikt XVI. im je udijelio potpuni oprost, koji je moguće dobiti pod uobičajenim uvjetima (uz sakramentalnu Ispovijed, euharistijsku Pričest i molitvu prema nakani samoga Svetog Oca), ako vjernici, duhom potpuno odvojenim od bilo kakvoga grijeha, sudjeluju na svetome obredu u čast Bezgrješne, ili barem pruže otvoreno svjedočanstvo marijanske pobožnosti pred Gospinom slikom izloženom za javno štovanje, te izmole Oče naš, Vjerovanje i jedan zaziv Bezgrješnoj – napominje se u papinskome dokumentu. Za one koji zbog bolesti ne mogu ispuniti ove uvjete, svejedno će biti moguće dobiti potpuni oprost u vlastitome domu ili drugdje – objašnjava se u dekretu – ako se vjernici, duhom odijeljenim od grijeha, i odlučni u ispunjavanju navedenih uvjeta, čim im bude moguće sjedine u duhu i u želji nakanama Svetoga Oca, u molitvi Bezgrješnoj Bogorodici. Podjela potpunoga oprosta vrijedi samo za 8. prosinca – stoji na koncu dekreta. |
|
…Jesi li se kad, družio s TIŠINOM… Nemaš pojma, kako ta druženja znaju biti glasna. Kad je ugostim, prostor i vrijeme bivaju ispunjeni ehom moga srca, koje poput puzli, sastavlja davno izrečene riječi, u kojima se (tad) moglo naslutiti sutra… Ja i bezbroj upitnika plešemo samo nama poznat VALCER, a tišina se pridruži u taktu D mola…. I taman u trenutku kad srastemo s podijem, kad se sjedinimo s taktovima, pojavi se svitanje sa svojim notovljem…. Tad tišina, s nedoumicama i pitanjima, ode spat... Skrije se u svoj vlastiti mir! No, za mene nema ni sna ni počinka… Jer, treba pohitat u susret stvarnosti, s nadom, da si i ti proveo noć s tišinom - i da ćemo već danas, zagrljeni kišom zaplesati po taktovima LJUBAVI! |
|
Dok smo još u vremenu građanske godine,
Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća. Došašće (lat. ad venio, što znači doći) je liturgijsko vrijeme koje očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za ¨Sunce Pravde¨ koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila svo vrijeme. U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost). Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Svatko se priprema za Božić kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj. U vremenu Došašća uvijek su četiri nedjelje, iako ne obavezno i četiri tjedna. Liturgijska boja vremena je ljubičasta, osim u treću nedjelju Došašća (ružičasto). Slava se ne govori u ovo vrijeme, nego Aleluja. Proroštva Izaije često se čitaju u vrijeme Došašća, ali sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zakarija. Iščekivanje se pojačava od 17. prosinca do 24. prosinca kada liturgija odzvanja prekrasnim proročkim naslovima antifona. Vrijeme Došašća također ima i Marijansko pro-life težište. Razmišljamo o ovoj divnoj tajni Utjelovljene Riječi revno kao i Njegova Majka Marija, pripremna i očekujući rođenje svoga Sina. 490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično Korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina). Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća. U 13. stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije Došašća. Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena Došašća. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
