Marketing
..vrijeme RADOSNOG IŠČEKIVANJA
Dok smo još u vremenu građanske godine,
Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća.
Došašće (lat. ad venio, što znači doći)
je liturgijsko vrijeme koje očekuje Adventus Domini,
Dolazak Gospodina.
Dok dani postaju kraći i hladniji,
pripremamo se za ¨Sunce Pravde¨ koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom
i svojom ljubavlju. Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila svo vrijeme.
U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost).
Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem.
Svatko se priprema za Božić kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem.
Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas.
Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj.
U vremenu Došašća uvijek su četiri nedjelje, iako ne obavezno i četiri tjedna.
Liturgijska boja vremena je ljubičasta, osim u treću nedjelju Došašća (ružičasto).
Slava se ne govori u ovo vrijeme, nego Aleluja. Proroštva Izaije često se čitaju u vrijeme Došašća, ali sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zakarija.
Iščekivanje se pojačava od 17. prosinca do 24. prosinca kada liturgija odzvanja prekrasnim proročkim naslovima antifona. Vrijeme Došašća također ima i Marijansko pro-life težište. Razmišljamo o ovoj divnoj tajni Utjelovljene Riječi revno kao i Njegova Majka Marija, pripremna i očekujući rođenje svoga Sina. 490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića.
Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično Korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina). Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća. U 13. stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije Došašća.
Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena Došašća.
Post je objavljen 04.12.2006. u 11:37 sati.