srijeda, 24.05.2006.

nitko mene nebu brasnom gađal(kak da ne)

zivcira me ovaj moj zadnji post pa odlucila napisat novi u nesto boljem raspolozenju..naime kao sto svi znate danas je zadnji dan maturanata...jos jucer zove me katarina da dodem ranije u skolu kak me ne bi s brasnom,vodom i jajima ubili..i mislim si ja da kak da ne pa di ce oni mene???no dodem ja u skolu i dere se ena:pazi anja imaju brasno!!!!ja si mislim daj nemoj zajebavat ma ko bi mene iso gadat brasnom??(kakvo neiskustvo)...i vidim ja zbilja poceli trcat maturanti s brasnom i svi bjeze...a meni bilo glupo trcat i hodam ja polagano...svi mene lijepo zaobidu...mislim si ja rekla sam vam hahaha...kad vidis na jednom kraju ovi ustraseni mi prijatelji prvasici na drugoj strani ja...a maturanti idu prema ovoj velikoj grupi,ovi umiru...lol...kad se najednom okrenu maturanti(valjda su me culi kak se smijem)i krenu prema meni...a ja ni jen ni dva vec trk...i tak sam ja lijepo pobjegla maturantima a zamnom ena&company...i idemo mi kao kroz prozor u skolu al jebiga ja se nemrem popest(kratke noge lol)...i ode ena s tajanom ostave me one da odem lijepo normalnim putem u skolu i da maturanti na meni naprave smjesu za kolac i smiju se one...(sad je na njima red da se smiju)...idem ja pognutom glavom koda cekam na smrtnu osudu i ni ne skuzim da sam vec pred vratima i da nemam uopce brasna na sebi...sva ponosna udem u skolu kao pobjednik dana hehehe...i tak prosli sati jos smo imali dulje nastavu zbog probe za zbor i idemo mateja i ja van iz skole i ona ludara nece ic normalnim putem da ju maturanti ne gadaju???mislim si ja what the fuck tam su sam dvije pripite cure koje nemaju brasna i uopce ne dozivljavaju nikoga...i odem ja svojim normalnim putem kad odjednom....(kulminacija radnje!!!)okrene se zenska i sva bijela zasipa me po kosi,po majci(btw crnoj da se bolje vidi),po torbi,po hlacama,po licu...a mateja tamo umire od smijeha...mislim i ja bi da sam na njezinom mjestu bila...al poanta prica je da se to samo meni moze dogodit i nikome vise...prosla kroz najvecu rulju,kroz najvise mogucnosti da me zbrasnasiraju,sprintala od podivljalih maturanata i USPJELA POBJEC da bi me na kraju iz zasjede uspjeli do kraja prekrit brasnom...no dobro kaj se moze barem nisu jaja bila u pitanju...
pozz svima;))

nedjelja, 21.05.2006.

rasparajte zadnje komadice mog srca...

tuzna,depresivna,sretna...u svakakvim raspolozenjima sam pisala post...al nikad nisam onak istinska ljuta,bijesna..e pa za sve postoji 1.put...neki ljudi su mi danas digli zivac i mrzim kad to rade...pogotovo zato kaj bi trebali bit frendovi...neda mi se uopce pisat o cemu je rijec,ali ispada da sam ja budala i ne znam se brinut za sebe,da su mi roditelji budale jer se ne znaju brinut za mene,da svi koji misle drugacije od njih su budale...uostalom svi su budale osim njih samih...argh...znam da to nikog ne zanima, al iskreno jebe mi se...i necu se ispricavat zbog psovanja...ma preljuta sam idem zdrmat jastuk neki i otrcat na polje i derat se...da u 10 navecer...nema veze...i bolje da je mrak i da me niko ne vidi...



.....


....


ipak mi se nejde van...cini se da se malo hladim...ili postajem otporna i shvacam da je moje zivciranje potpuno beskorisno..o hvala Ti Boze!Jel ti uopce smijem vise zahvaljivati??jer neki me napadaju i preispitaju o mojoj vjeri..jel se to ikoga tice osim mene???I kaj da ne vjerujem u Boga(a vjerujem) bi bila losija osoba??I sve bi sada poslala negdje...rade cu mlatit jastuk...ni kriv ni duzan...

p.s.cak nema ni slika(tolko sam ljuta)
volim vas sve koji imalo vjerujete i mene..pusa

četvrtak, 18.05.2006.

nema naslova

vjetar lagano grane njiše
i sunce toplinom obasjava
zelim da mi ovo vrijeme sve muke obriše
ali ipak ostalo mi je malo uma zdrava
da shvatim da nije moguće
ova bol i nemoć ostat će

sve u nekoj monotoniji prolazi
prolaze dani,prolaze sati
vrijeme me nimalo ne mazi
ne zeli mi vise ni trenutka dati

oprostit se ne zelim
ne zelim ovaj rat izgubiti
ne zelim se igrati zivotom danim
jer samo je jedan
a tu bitku zelim osvojiti

mogu se predat
naudit bliznjima
no kakva bi tada osoba bila
kada bi patnju nanosila prijateljima?

i znam da sam jaka,osjecam tu jacinu u sebi
no trenutak kasnije opet sam mala
dusa mi treperi,ostra prijetnja u zraku lebdi
ne zelim poglede na sebi
zasto kada zelim sama biti,ubijaju me te oci
i one ubojite rijeci?

jos cu jednom reci kriva sam,znam
no necu to vise ponavljat,budala ipak nisam
sve cu uspjet,treba mi samo malo potpore tvoje
ovu sudbinu lakse je krojit u dvoje...

ponedjeljak, 15.05.2006.

i am sorry

pocni od pocetka...ma koliko ti se glupo i dosadno cinilo kreni od pocetka...iako ti to svi stalno govore i mislis da su dosadni i da ti to sve znas nije tako vjeruj mi...kreni od starta i sve ce biti super..i koliko god ti se tesko cinilo i koliko god mislio da ne mozes,vjeruj mi mozes!Sve je u tvojoj glavi...pretrpi sve na pocetku jer ce ti se na kraju isplatit..pokazi da mozes,hoces i zelis...nedaj nikome da ti unisti vjeru u samoga sebe...pisi dnevnik,pjesme,izrazi se,crtaj..nemoj sve emocije zadrzavat u sebi...podijeli ih s prijateljima...suoci se sa strahovima...budi orginalan i ne kopiraj druge...brini o sebi i svom zdravlju i ne povodi se za drustvom..budi ono sto jesi jer je to jedini nacin da nades prave prijatelje...ako se pretvaras da si ono sto nisi nadi neces bit zadovoljan...ovo sto sada pisem ne pisem bezveze tako da bi imala novi post ili nesto...ja sam ove godine ucinila mnogo gresaka i zbog toga mi je zao i sada ispastam...ne zelim da se to nekome ponovi...ucite iz mog iskustva...dok drugi mastaju o moru i slobodi na praznicima ja se ubijam mislima kako cu sve ponovno,kako cu se vratit na pocetak...osjecam se dvolicno kad nesto trazim roditelje jer znam da sam ih lagala da cu se popravit a nije se to dogodilo...samo se jos pogorsalo...znam da su se razocarali u meni..i ne samo oni..ne mogu vise nikog slusat,nikakvi savjeti mi sada ne pomazu...da znam da je kasno,znam da moram ucit,znam...nemojte mi vise solit s tim pamet jer sto je najbolje ja to znam...a zasto si onda dopustila da ti se sve ovo dogodi pitaju me...e na to pitanje ne znam odgovor i nemojte me pitat...neki ce rec lijenost i pubertet...ja se ne slazem s ovim "pubertet" jer se na to uvijek i izvlacim..no to nije odgovor za sve jer nisam ja jedina u takozvanom "pubertetu"...i drugi su pa ne zabusavaju ko ja...znam da je ovaj post zbrkan i grozan al samo htjela da neki mozda koji citaju a koji ce sljedece god u prvi srednje izvuku nekakvu pouku iz toga,da nauce na mojim pogreskama...a mozda mi je namjera bila samo puko izbacivanje osjecaja...ne zna...sazaljevanje ne to sigurno!ne volim sazaljenje iako se nekad uhvatim kako i se ja samosazaljevam...no ne volim to nikako...i ne zelim se na nista izvlacit...nitko mi nije kriv ni skola,ni profesori,ni problemi u prijateljstvu,ni osjecaj usamljenosti,ni nedostatak samopouzdanja,ni trema koju mrzim vise od svega kad moram odgovarat...nitko i nista mi nije kriv samo ja...
sve sto mogu sada rec je

nedjelja, 14.05.2006.

evo mene samo nakratko

posto ne smijem na net nisam bila par dana al evo me sad malo..moram nesto trazit za referat iz glazbenog pa sam malo skoknula i do bloga..prvo bih vam se htjela zahvalit na predivnim komentarima pusa svima;)ja u skoli po starom moram ispravit ocjene tak da ucim i to...sv mi to nekako cudno..mislim ucenje...jucer mi je buraz imao nastup tu u gorici(moram se malo pohvalit lol)ali nazalost iako su bili odlicni(objektivno) nakon 3 pjesme morali su se pokupit jer su bili prezestoki..hahaha...mislim zestoki su bili ali nisu ih trebali "potjerat" samo zato kaj su se neke babe krizale...no dobro..barem se mogu pohvalit da sam bila 1. put na burazovom "koncertu" od 3 pjesme...al jbg zbilja su ih sjajno odsviral...btw on je i gitarist i vokal...znam da sam vam vec dosadna s tim al inace se svadamo i to pa ga moram sad malo hvalit...na kraju kad su zavrsili hana,doris i ja smo se jos malo setale,a onda je dosla i nika pa smo se isle prostetat po groblju...razgovarale smo o zivotu i smrti,posjetile grob nikinog i haninog djeda,malo se molile i tako...bilo je bas lijepo u tisini razmisljat i razgovarat...
danas moram jos strebat i evo sad idem po 2.put do kuflanda(kauflanda)...hehe...tamo sam vec poznata...sta ces kad nam je kaufland ispred nosa...i onda svaki put kad zafali mlijeka...anja kaufland..i onda ja pozovem andru
(ili on mene kao sad prije 5 min) i onda mi zajedno do kuflanda po sve osim mlijeka(tako najcesce biva)hehe...mi smo djeca kauflanda;)
idem sad zvoni on na vrata;)
pozdrav svima;)


p.s.tak vam je to izgledalo jucer(haha)

ponedjeljak, 08.05.2006.

Kronike poludjelog uma

nemam bas neke inspiracije,al nema veze...moram pisati,moram olaksat dusu...danas mi je bio bad day...ne mogu vam opisati taj osjecaj usamljenosti...tako hladan i bolan osjecaj...htjela sam nekome poslat poruku,odvratit misli od svega al imala sam osjecaj da me nitko nebi razumio...uvjerila sam se vec par puta u to..razmisljala sam cak da odem,bilo me briga i za neopravdane u tom trenutku za sve...htjela sam samo otic negdje...fakat uzasan osjecaj...ne znam cesto me prati u zadnje vrijeme...pogotovo kad legnem u krevet i pocnem razmisljat o svemu...i znam da sam za vecinu stvari koje mi se dogadaju sama kriva al za neke ipak nisam...jer nisam odvojena od svijeta i imam jako dobre prijatelje...a s druge strane mislim da me nekad uopce ne razumiju...mozda sam ipak kriva...jer stavljam lazan smijesak na lice...i pravim da je sve ok..cak se i zajebavam,nis me dira i bas me boli briga...eh kad bi barem bilo tako...ali stvar je u tome i kad ne glumim i kad pustim da mi emocije zavladaju licom nitko nista ne primjecuje...ili se prave da ne primjecuju...ne znam..znam samo da se osjecam samo...a to bas i nije tako ugodno kao sto vec rekoh..
inace mi je stalo kaj drugi misle o meni i ne bih voljela da svi znaju kako se osjecam ili kako razmisljam, ali ovaj put cu ucinit iznimku i ne samo ovaj put nego svaki..pisat cu na blogu svoje osjecaje,svoja stanja jer mi treba nekaj di mogu sve svoje gluposti stavit na "papir"...i nek cita tko zeli jer ne mislim to sve zadrzavat u sebi...i ne zelim..ne zelim se i na blogu osjecat usamljeno...vasi komentari me uvijek ohrabre i daju mi snage...i ne znate koliko mi puno znace...a ako zelim dobit savjete i podrsku moram pisat i iskrene postove...mogu ja sad pisat kak je sve lijepo i kak mi je sve super al kakva mi korist od toga..koga zavaravam??sebe ponajvise..a to ne zelim...neke one najbolnije tajne ostat ce samnom...no mozda jednom,mozda i te najbolnije i najintimnije tajne mozda i njih procitate...ne znam...mozda...i nemojte mislit da sam stalno u depri..znam da su mi postovi pretezito crni u zadnje vrijeme no tako se osjecam,a kao sto rekoh vama ne zelim lagat...no nisam ja uvijek takva...tuzna...postoje i bolja vremena...nadam se samo da me po takvim vremenima i pamte...
volim vas

p.s.nisam bas neki talent za pjesme no ipak ih pisem..a sta ces..*dumb*
evo vam jedna crnija...
SMRT

vidim ga dolje,opasno mi prijeti
u tami okupan
zlobno mi se smijesi

trenutak,taj jedan cas
i sve ce nestati
gdje da trazim spas?

zvuk crkvenih zvona se cuje
daleki i nostalgicni
vjetar posljednji put sapce zbogom
odmakli su moji dani

i vrijeme je sada isteklo do kraja
njegova prevrtljiva ćud
odmakla je brze nego ikada
prijatelji dragi, ja umirem sada...

petak, 05.05.2006.

odlazi vrijeme...

sjedila sam jucer sama i promatrala ljude koji su prolazili...vjetar je sve jace puhao...a ja volim kad puse vjetar...i ljudi su prolazili...probala sam ih gledat i razmisljat kakvi su njihovi zivoti...jesu li sretni...razmisljala sam i svome zivotu...razmisljala sam o svemu...o njemu...nisam ga nikad upoznala,vjerojatno nikad ni necu al nema veze....razmisljala sam o sebi...o prijateljma....i vrijeme je brzo prolazilo i sve se cinilo kao u magli...nisam se zeljela maknut...mastala sam...a tad se uvijek osjecam najbolje...u mastanjima neogranicenima...bjezis od stvarnosti...ali nije dobro previse...izgubis se...i ja se ponekad u tome izgubim...
nacionalni su prosli...neda mi se puno pisat o tome...samo cu rec puno je pravila,uvijek ista procedura,hrvatski a pogotvo engleski su bili lagani dok je matematika neka druga prica...meni nikad potpuno jasna...
recite mi da moram ucit jer moram...past cu razred ako ovako nastavim...pitam se da li sam vec pala??
zelim izac iz zacarnog kruga i popravit se...zelim pocet novu utrku,krenut sa novog starta...ali prekasno je...barem sto se skole tice...sto se mene tice mogu se ja popravit...neke sam gluposti napravila u zadnje vrijeme...ispravit cu ja to...znam...krenut cu i sa dijetom..moram...mrzim tu rijec moram ali moram...zelim...kako god...nije bitno...
joga je super...opustanje,odlicne vjezbe...totalno osjetim kako se opustam kada sam na jogi...osjecam svaki izdisaj i udisaj...topli trnci mi prolaze cijelim tijelom...a svi koji me imate nesto protiv joge(znate tko ste) nemojte osudivat nesto o cemu nista ne znate i o cemu ste samo culi...ako ne vjerujete isprobajte i uvjerite se...i nemojte osudivat mene...ako to volim...jer ne osudujem ja ni vase ukuse ili stvari koje volite...a toliko imam mozga da znam sto je opasno za mene a sto nije...no nije bitno...nije mi bitno sto mislite jer me ne zelite saslusati i malo razmisliti o tome...slijepo osudujete a da ne znate nista o tome...
idem van sad moram na zrak...mozda i nogac padne kad ga tolko volim...
puse

utorak, 02.05.2006.

svega pomalo

boli me i za nacionalne i za skolu i za profesore i za kulje,ne zelim na to mislit jer se bediram i zato idemo na neke vedrije teme...(ako ih ima;))
ne znam dal sam sam vam ikad rekla da imam 2 slatke kornjace koje nis ne jedu pa su jako male..imale su puno imena al ova jedna je zadrzala sparky(missssssssssslim) a drugu vecu i mladu zovem svakako...no imena nizu za javnost(salim se)...uglavnom jako volim zivotinje i voljela bih imat psa,macku,zeca ma nije ni bitno sam da mi se nesto mota oko nogu...macu tj macka sam imala ali je nestao(prije 2 god)...slikica dolje...mozda uskoro nabavim kunica
cesto sam razmisljala i o vegetarijanstvu(za korizmu se gotovo uvijek odreknem mesa i uopce mi nije tesko)...ako je netko vegetarijanac nek mi udijeli koji savjet...od danas krecem na jogu i bas se veselim...za dusevni i tjelesni mir..lol...
naucila sam do kraja stairway to heaven na gitari i sad to non stop sviram...malo smo imali neke planove za bend al onda je doris odustala(arghhhhhhh...),no hana i ja se nedamo...iako ona ne svira a ja jos ucim vec smisljamo imena i bla bla bla,nase mae fantazije o goth-metal bendu...iako ja volim i punk i rock i grunge tj malo siroviji rock nekak smo se slozili oko goth-metal u stilu siddharta,london after midhnight,nightwish,evanescence...jelda hana?btw jel ima ko bend da nam udijeli koji savjet???ili netko ko isto zeli bit u bendu a svira bilo kaj???znam da su fantazije ali i one se nekad mogu ostvarit...
i jos za kraj da vam kazem drago moje mnostvo koji me citate(hahahaha) ipak sam zabrinuta i za ocjene, i za nacionalne, i za kulje...samo vam nisam htjela kvariti dan...a ni sebi...