tuzna,depresivna,sretna...u svakakvim raspolozenjima sam pisala post...al nikad nisam onak istinska ljuta,bijesna..e pa za sve postoji 1.put...neki ljudi su mi danas digli zivac i mrzim kad to rade...pogotovo zato kaj bi trebali bit frendovi...neda mi se uopce pisat o cemu je rijec,ali ispada da sam ja budala i ne znam se brinut za sebe,da su mi roditelji budale jer se ne znaju brinut za mene,da svi koji misle drugacije od njih su budale...uostalom svi su budale osim njih samih...argh...znam da to nikog ne zanima, al iskreno jebe mi se...i necu se ispricavat zbog psovanja...ma preljuta sam idem zdrmat jastuk neki i otrcat na polje i derat se...da u 10 navecer...nema veze...i bolje da je mrak i da me niko ne vidi...
.....
....
ipak mi se nejde van...cini se da se malo hladim...ili postajem otporna i shvacam da je moje zivciranje potpuno beskorisno..o hvala Ti Boze!Jel ti uopce smijem vise zahvaljivati??jer neki me napadaju i preispitaju o mojoj vjeri..jel se to ikoga tice osim mene???I kaj da ne vjerujem u Boga(a vjerujem) bi bila losija osoba??I sve bi sada poslala negdje...rade cu mlatit jastuk...ni kriv ni duzan...
p.s.cak nema ni slika(tolko sam ljuta)
volim vas sve koji imalo vjerujete i mene..pusa
Post je objavljen 21.05.2006. u 21:25 sati.