Marketing
Kronike poludjelog uma
nemam bas neke inspiracije,al nema veze...moram pisati,moram olaksat dusu...danas mi je bio bad day...ne mogu vam opisati taj osjecaj usamljenosti...tako hladan i bolan osjecaj...htjela sam nekome poslat poruku,odvratit misli od svega al imala sam osjecaj da me nitko nebi razumio...uvjerila sam se vec par puta u to..razmisljala sam cak da odem,bilo me briga i za neopravdane u tom trenutku za sve...htjela sam samo otic negdje...fakat uzasan osjecaj...ne znam cesto me prati u zadnje vrijeme...pogotovo kad legnem u krevet i pocnem razmisljat o svemu...i znam da sam za vecinu stvari koje mi se dogadaju sama kriva al za neke ipak nisam...jer nisam odvojena od svijeta i imam jako dobre prijatelje...a s druge strane mislim da me nekad uopce ne razumiju...mozda sam ipak kriva...jer stavljam lazan smijesak na lice...i pravim da je sve ok..cak se i zajebavam,nis me dira i bas me boli briga...eh kad bi barem bilo tako...ali stvar je u tome i kad ne glumim i kad pustim da mi emocije zavladaju licom nitko nista ne primjecuje...ili se prave da ne primjecuju...ne znam..znam samo da se osjecam samo...a to bas i nije tako ugodno kao sto vec rekoh..
inace mi je stalo kaj drugi misle o meni i ne bih voljela da svi znaju kako se osjecam ili kako razmisljam, ali ovaj put cu ucinit iznimku i ne samo ovaj put nego svaki..pisat cu na blogu svoje osjecaje,svoja stanja jer mi treba nekaj di mogu sve svoje gluposti stavit na "papir"...i nek cita tko zeli jer ne mislim to sve zadrzavat u sebi...i ne zelim..ne zelim se i na blogu osjecat usamljeno...vasi komentari me uvijek ohrabre i daju mi snage...i ne znate koliko mi puno znace...a ako zelim dobit savjete i podrsku moram pisat i iskrene postove...mogu ja sad pisat kak je sve lijepo i kak mi je sve super al kakva mi korist od toga..koga zavaravam??sebe ponajvise..a to ne zelim...neke one najbolnije tajne ostat ce samnom...no mozda jednom,mozda i te najbolnije i najintimnije tajne mozda i njih procitate...ne znam...mozda...i nemojte mislit da sam stalno u depri..znam da su mi postovi pretezito crni u zadnje vrijeme no tako se osjecam,a kao sto rekoh vama ne zelim lagat...no nisam ja uvijek takva...tuzna...postoje i bolja vremena...nadam se samo da me po takvim vremenima i pamte...
volim vas
p.s.nisam bas neki talent za pjesme no ipak ih pisem..a sta ces..*dumb*
evo vam jedna crnija...
SMRT
vidim ga dolje,opasno mi prijeti
u tami okupan
zlobno mi se smijesi
trenutak,taj jedan cas
i sve ce nestati
gdje da trazim spas?
zvuk crkvenih zvona se cuje
daleki i nostalgicni
vjetar posljednji put sapce zbogom
odmakli su moji dani
i vrijeme je sada isteklo do kraja
njegova prevrtljiva æud
odmakla je brze nego ikada
prijatelji dragi, ja umirem sada...
Post je objavljen 08.05.2006. u 18:43 sati.