u naručju vremena

Ponekad me prošlost posjeti
i nježno poljubi,
a ima oblik tvog osmjeha .
Pa ipak, to ju kao prošlost
ne mijenja.

Ponekad se neprimjetno
vratim i popričam
s djevojčicom od mraka
pa vratim glas riječima
kojih se ne sjećam.

Ona još trči po svojoj maloj kugli ,
ona još ne zna i nije tu,
i tamo negdje dodiruje te usnama .

Tamo negdje zauvijek u tami,
ali ovdje već je davno nestala.

njen je samo ovaj komadić crnila.