u naručju vremena

stojimo
na raskrižju priča
što se prožimaju
do sljedećeg trenutka
kad teku dalje
svojim puteljcima.

Putujemo,shvačamo
zaista smo daleko
od stvarnosti
dovoljno blizu
iluziji.

Izgubljeni.

modre ruke grebu po površini misli
da,netko te razumije
neću se javljati
ti stvaraš svoju patnju,hraniš svoju bol
i me daš joj da ode.
To si ti.

U mračnoj noći,u tužnom jutru
i samoćom obavijenom stihu.
U moru suza nikad prolivenih
i oceanu vremena provedenog
u neshvaćenosti.

Znaš voljeti kada je ljubav nedostižna.
i nikad si nećeš dopustiti da ne budeš čudak.

Ne moraš biti čudak koji pati.

Netko je opet hladno tonuo do dna
da- pjesnik.
i svi mi uvijek tonemo
kao zvijezde padalice
u more,
duboko do dna,i dublje
tamo gdje prebiva patnja
tuga,bol i usamljenost
naše vrelo inspiracije.

Mjesto gdje se uvijek vraća
svaka izdvojena duša
sama,pa piše stihove.
pretapa suze,osjećaje
mi vječiti putnici
sve ostaje iza nas.

Lljubav, sreća,riječ
ne,riječi ostaju.
Naša putovanja
ima nas puno
al svako je srce samo

ne budi tužna,
ti pjesnička dušo
zagrlit će te vrijeme
zagrijati sudbina
i pogled prijatelja.

uvijek ostaje osmijeh
ponekad lažan,al blistavo sjajan
od želje da osjeti sreću.
Da bude stvaran

Neshvačeni pjesnici
svako jutro priroda se budi
za vas.

Noć je opet prepuna zvijezda
hladni dlanovi traže plamen
sjajnu toplinu u tvojim očima
u nečijem osmijehu
traže utjehu.

Glasovi vrište u pozadini uma
u pozadini stvarnosti
i sve je izgubljeno
u divljem vrtlogu riječi
u konačnom stanju
bez izlaza.

Traženje smisla
i cvijeća u travi
dozivanje sebe

nepoznati koraci

Osmijeh za ljude
suza za otuđenost
želja za pripadanjem
trčanje prema slobodi

Plesat ču na kiši
da odnese sjećanja
ispere se ljubav
i pojavi duga.
spektar duša kao paleta boja.

Da li postoji mjesto ?za svaku od njih

sve neka tuga i smrt
crni gavrani
Edgar Alan Poe
cura je primila sedative

ja ču živjeti izvan zakona
loša karma

nedostaješ mi
hladno je
ja sam umjetnik

život je nepredvidljiv
onako stravično

i sve je opet isto
i sve je uvijek stalno
a ti si tamo
gdje se pati.

Jesen,pada kiša
pada nisko,sve do lišča.
Hladno je, i tamno
sanjam o zimi,
o kaputima
i o tebi.
svijetla grada,
neonske reklame,
osmijeh,topli kakao
zagrljaj
snijeg.

jednom čemo biti sretni
jednom čemo smijati se
blaženih pogleda
i nećemo misliti na sutra.

jednom,ili više puta.