u naručju vremena

Podari mi smrt
u crvenoj lokvi
kad ne mogu natrag
na početak.

Zla misao
česta.

Uzelo mi čaroliju
budučnosti, čudesa
i raskoš velikog sjajećeg svijeta.

Otelo mi maštu
smijeh,sviječice
optimizam početka.

Djeca postala ljudi
ljudi počeli da žive
a dijete nastavilo da se igra.

Podari mi mjesto
u tisuću boja
ili ga prekrij najcrnjim mrakom.

Na pogrešnom mjestu
u prevrtljivom dobu
val nerazumijivanja.

uvijek čudan
neizostavno drukčiji
ali ne zalutao.

Tu smo među gomilom
da se prepoznajemo.
Lebdećih pogleda
zaigranih riječi
sa sjajem u očima
mjenjamo svijet.

Glasne pjesme
oživjele iz bunta
vrište za pravdu
pozivaju na mir.

Tu
da gledamo sunce
divimo se cviječu
ležimo na travi
živimo sobodu.

gdje je ta granica
iznad koje si luđak
i gdje gubiš smisao
tražeći ga
iza koje si prazan
kreativno tup