Kad čuješ pjesmu
Kad čuješ pjesmu nekad
u danu,
što će ti osvanuti bez mene
i oduzimati dah od ljubavi nove,
i kad budeš ljubio rame
koje će ti oslonac dati
rane da liječiš,
da možeš upisivati za bolje sutra
ono što životom tražiš
a nemaš
jutrom njoj, kao meni,
riječi kojima štitiš i grliš
da bi ispunio njoj i sebi
dušu ljepotom i sve snove..
Dal' sjetit ćeš se ljubavi moje.
Kad čuješ pjesmu nekad,
dal' sjetit ćeš se
kapi, kamena, cvijeta i neba
što bilo je na mene nalik
stvorenu za let s tobom,
kad čuješ nježnu pjesmu
u kojoj su te progonile oči moje,
dal' pogledat ćeš negdje u daljinu,
njoj preko ramena
gdje ostala sam ja sama
da pokušavam ostati uspravljena
i pogledom usmjerena prema oblacima,
visoko negdje gore.
Dal' zaboravit ćeš sve na trenutak
da sjetiš se mene,
kad čuješ nekad pjesmu
što spominje ljubav i ime moje.
|
